tag:blogger.com,1999:blog-24635904118763597802024-03-12T22:01:16.113-07:00Marko KostićMarko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.comBlogger65125tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-49360868048252791172023-07-02T07:33:00.000-07:002023-07-02T07:33:07.911-07:00Age of Aquarius<div class="separator"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimktXwMkB2mNMloZhDuYFomH8lFxUU5FWo69u7GQaaa8QbS5djrspIy7zSYrzI4_m5eis3tbcQYYqB6NDSaYf6s9sc4rWcCUrXdSeS1nGkftI358GC43n0ksIleX4xqluAmXungo6-yw__353M0AzKah9kZnZe_iNUtpGQAcXYep-Ukf6dEl_GFZhLDQs/s1024/6.IN-THE-BUSH-1024x576%20(1).jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="576" data-original-width="1024" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimktXwMkB2mNMloZhDuYFomH8lFxUU5FWo69u7GQaaa8QbS5djrspIy7zSYrzI4_m5eis3tbcQYYqB6NDSaYf6s9sc4rWcCUrXdSeS1nGkftI358GC43n0ksIleX4xqluAmXungo6-yw__353M0AzKah9kZnZe_iNUtpGQAcXYep-Ukf6dEl_GFZhLDQs/w400-h225/6.IN-THE-BUSH-1024x576%20(1).jpg" width="400" /></a></div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 17.5px; text-align: justify;">„U žbunju" Krisa Farbija</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;">Jubilarni, 10. Međunarodni festival filmske umetnosti „Mister Vorki“, održan je od 21. do 25. juna u Kulturnom centru „Brana Crnčević“ i Gradskoj biblioteci „Atanasije Stojković“u Rumi. U takmičarskom programu jednominutnih filmova prikazan je 81 film, a u ovoj jubilarnoj godini bilo je najviše domaćih ostvarenja – 11.O nagradama u ovoj kategoriji odlučivao je regionalni tročlani žiri u sastavu: Ivana Kronja, teoretičarka kulture i filmska kritičarka iz Beograda, Vladislav Knežević, filmski autor iz Zagreba i Milan Alempijević, umetnički direktor festivala Animanima iz Čačka. Prema izboru selektora Milana Milosavljevića, u takmičarskom programu kratkometražnih filmova pod nazivom „9413“, prikazano je 19 ostvarenja, raznovrsnih kako po stilskom tako i po žanrovskom određenju.</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 17.5px; text-align: justify;">Gran pri festivala ove godine je dobio film </span><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 17.5px; text-align: justify;">„</span><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 17.5px; text-align: justify;">U žbunju" autora Krisa Farbija iz Ujedinjenog kraljevstva. Žiri publike je za najbolji jednominutni film proglasio film „Poruka“ autora Bruna Pavića iz Hrvatske. Novinarski žiri je za najbolji jednominutni film proglasio film „Izgubljena“ Masuda Meina iz Irana.</span></div><p style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 17.5px; margin-bottom: 20px; text-align: justify;">Specijalne diplome su dobili filmovi „Čudni grad ove noći" Dastina Moroa iz SAD, „Suša" autora Vestona Torua iz SAD i „Stado" autorke Fione Čen. Nagradu za najbolji srpski jednominutni film je dobio film „Mahnitanje bolesnog srca" Katarine Kovjanić, a za najbolji inostrani „April, negde u svetu" Hongcianga Cua iz Kine. Najbolji kratki film po oceni žiriji Gimnazije „Stevan Puzić“ je film „Daljne njive" autora Filipa Jembriha iz Slovenije.</p><p style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 17.5px; margin-bottom: 0px; text-align: justify;">Specijalna diploma za kratki film je otišla u ruke Tomaža Pavkovića iz Slovenije za film „Kutija" a nagrada za najbolji kratki film je dodeljena Aleksandriji Ajduković za film „Debeli utorak“.</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;">Na zvaničnom otvaranju, 22. juna dodeljena je prvi put novoosnovana nagrada direkcije festivala „Slavko Vorkapić”, domaćem istaknutom filmskom reditelju Želimiru Žilniku za prepoznatljivost i doslednost filmskog stila i izraza. Žilniku je nagradu uručio direktor Festivala Dragan Cakić.</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-Nw4st3eHL9XY7GUoczJDlLx_WIG7NExyIBbN6RxrFYgg76FoSmQoZJsjqufaGlmVROANNRgUnLeM-n-oTP8KxotcILLGrLQgVgzcXY0EOO_Z7LMGu0KaSHMo91kY9IWGlrgiqUl2_zKFEOC0aDIiokbfrxZ4Iw6SHo9s6wItjLb493tT_bWWB7ge3Wk/s400/947900-a.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="266" data-original-width="400" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-Nw4st3eHL9XY7GUoczJDlLx_WIG7NExyIBbN6RxrFYgg76FoSmQoZJsjqufaGlmVROANNRgUnLeM-n-oTP8KxotcILLGrLQgVgzcXY0EOO_Z7LMGu0KaSHMo91kY9IWGlrgiqUl2_zKFEOC0aDIiokbfrxZ4Iw6SHo9s6wItjLb493tT_bWWB7ge3Wk/w400-h266/947900-a.jpg" width="400" /></a></div></div><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;">Žilnik je, </span><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;">primajući nagradu, rekao da je u Rumu došao sa prijateljima koji su profesori u Americi i koji su rekli da se o Vorkapiću još predaje studentima i da puštaju njegove filmove. U okviru Festivala otvorena je izložba „Sonja Savić – devojka iz grada”, koja se realizuje u saradnji sa Umetničkom galerijom „Nadežda Petrović” iz Čačka. U pratećem programu članovi žirija su održali svoja predavanja i prezentacije, a kultni beogradski muzički autor Nikola Vranjković imao je koncert 23. juna, u Velikom holu Kulturnog centra. Za vizuelni identitet plakata festivala pobrinuo se lokalni umetnik Dejan Delić, a džingl festivala je uradio animator iz Bora Mihajlo Dragaš. Rumski umetnici, Branislav Crvenković i Željko Radić su kreirali nagrade festivala. Ove godine tema jednominutnih filmova je bila „Film i 21. vek". </span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgsPFAIiuZaWOOQPUUN2tFhQ7LaifZMqA6fymu9755CuALTcK04-Y8QDMClKjjbu_vE4VL2HYDfpV33dmRiqIAKhzniV4v2L2knp3IhojJDecjiDSvP7E3e2uQIwlWznckB0mpRu2TacPu6N9Qw76HE9cjvdZSckUyi6XPY0aVlK28P3TUNT__Sqp_b0L8/s960/54.LOST_.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="540" data-original-width="960" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgsPFAIiuZaWOOQPUUN2tFhQ7LaifZMqA6fymu9755CuALTcK04-Y8QDMClKjjbu_vE4VL2HYDfpV33dmRiqIAKhzniV4v2L2knp3IhojJDecjiDSvP7E3e2uQIwlWznckB0mpRu2TacPu6N9Qw76HE9cjvdZSckUyi6XPY0aVlK28P3TUNT__Sqp_b0L8/s320/54.LOST_.png" width="320" /></a></div><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 17.5px; text-align: justify;">„Izgubljena" Masuda Meina</span></div></div><div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px; text-align: justify;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px; text-align: justify;">Temu ovogodišnjeg festivala naslovili smo </span><i style="text-align: justify;"><span face="Arial, "sans-serif"" lang="DA" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Film i 21</span></i><i style="text-align: justify;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">. vek</span></i><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px; text-align: justify;">, naziv koji sem što generalno upućuje na tumačenje sedme umetnosti u tekućem veku, takođe obuhvata i istoriju ovog festivala koji potiče od 2013. a čiji koreni datiraju još od 2005, kada su Dragan Cakić i Milan Milosavljević došli na ideju o osnivanju <i>Vorky Team-</i>a, udruženja i produkcije koja ne samo što obnavlja sećanje na Slavka Vorkapića, već i nastavlja kinematografsku misiju čuvenog montažera i reditelja na polju razvoja modernog filmskog jezika na koji je uticao kako u Americi tako i na prostoru bivše Jugoslavije.</span></div><div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; text-align: justify;">Iako je živeo u prošlom veku Vorkapićeve avangardne ideje očigledno su uticale na mnoge autore rođene posle njega. Pored činjenice da je sa svojim filmom </span><i style="font-family: Arial, "sans-serif"; font-size: 12pt; text-align: justify;">Život i smrt </i><i style="font-family: Arial, "sans-serif"; font-size: 12pt; text-align: justify;">holuvudskog statiste 9413</i><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; text-align: justify;"> bio prvi američki autor koji je pripadao pokretu ekspresionizma, njegovo tumačenje odnosa svetlosti i pokreta putem istraživanja pojma </span><i style="font-family: Arial, "sans-serif"; font-size: 12pt; text-align: justify;">filmske kinestezije</i><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; text-align: justify;"> (čime se kao profesor i filmolog bavio drugom polovinom prošlog veka), a posebno vezama pokretnih slika sa muzičkom i plesnom umetnošću, prethodilo je mnogim kako komercijalnim tako i alternativnim programima sa kraja prošlog i početkom novog milenijuma. Kinestetično-koreografska režija spotova prisutna u okviru TV programa prošlog veka, u dvadeset prvom zastupljena je u okviru novog tipa festivala posvećenih plesnom filmu, a mnoga ostvarenja sa tih festivala redovno su zastupljena u takmičarskoj selekciji “Vorkija”. </span><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px; text-align: justify;">Pored uticaja na režiju modernih muzičkih i plesnih spotova, Vorkapić je predvideo inovacije u programima koji beleže veću brzinu zbivanja, poput sportskih - što se posebno vidi u direktnim prenosima trka Formule jedan. Po M. Novoviću iz teksta <i>Kinestezija:opšti aspekti o kretanjima subjekta na filmu i uticaj psihomotorne funkcije na čoveka</i>, moderna TV opcija <i>onboard view</i> predstavlja mogućnost da trku posmatramo iz perspektive vozača i da prostor staze sagledamo sa kamere koja je u pokretu. Ova inovacija povezana je sa Vorkapićevom teorijom pokreta po kojoj gledalac zahvaljujući posebnoj vrsti montaž</span><span face="Arial, "sans-serif"" lang="PT" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px; text-align: justify;">e i audio-grafi</span><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px; text-align: justify;">čke realizacije<i> svedoči o svojevrsnoj sinesteziji slike i zvuka u predstavi događaja</i> (M. Novović). Uz<i> highlights </i>i<i> slow motion</i> efekte, u kojima se informacije o prikazanom događaju dopunjavaju detaljnim opisom kretanja aktera u njemu, pomenute opcije nadovezuju se na pojam kinestezije baš</span><span face="Arial, "sans-serif"" lang="DE" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px; text-align: justify;"> onako kako ga je Vorkapi</span><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px; text-align: justify;">ć definisao. (Novović spominje i <i>bullet time </i>efekat, koji se u ovom veku koristi za koreografske scene borilačkih veština u savremenim akcionim filmovima, <i>Kuća letećih bodeža</i>, <i>Pritajeni tigar, skriveni zmaj,</i> kao i serijalu <i>Matriks</i>, gde u realizaciji stilizovanog pokreta aktera u sceni primećujemo uglove kamere koji su inače nevidljivi oku i koji opravdavaju logiku nepostojećih prirodnih zakona upravo na način koji bi se Vorkapiću danas po svojoj kinestetičkoj prirodi verovatno dopao).</span></div></div><p class="Body" style="text-align: justify;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Što se igranih TV programa tiče, imajući u vidu ekspanziju kablovskih TV serija koje po željenom efektu ističu peripetijska svojstva dramske fikcije (određena kombinacijom vizuelno statič</span><span face="Arial, "sans-serif"" lang="FR" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">ne re</span><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">žije i narativno dinamične dramaturgije), treba reći da su takvi medijski izrazi sasvim različiti od Vorkapićevih kinestetičkih principa. Ali takođe treba imati u vidu da su Vorkijeve ideje pre svega i uvek bile dinamičke prirode čak i onda kada po svojoj strukturi nisu bile kinestetične. Osobenost njegovog profesionalnog identiteta nalazila se u činjenici da se on nalazio u autorskoj manjini bez obzira da li se u datom trenutku bavio avangardnim ili konvencionalnim filmskim pripovedanjem. Takva promenljiva autorska pozicija ukazuje na svojevrsnu Vorkapićevu <b>sociologiju pokreta</b> koja se ne odnosi samo na film već i na transformativno svojstvo pojma kulturne percepcije kao kategorije od najšireg društvenog značaja. </span><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;"><o:p></o:p></span><span style="font-size: 12pt;">U veku u kome kult bioskopskog filma kao da gubi na ekskluzivnosti kakvu je ranije posedovao, aktuelnost TV serija u kojima se vizuelno svedeni rakordni sistem vraća u modu dramskog snimanja, upućuje na zapažanje po kome scenaristička </span><b style="font-size: 12pt;">orijentacija u vremenu</b><span style="font-size: 12pt;"> postaje traženije medijsko svojstvo od montažno-rediteljske</span><b style="font-size: 12pt;"> orijentacije u filmskom prostoru</b><span style="font-size: 12pt;">. Literarna, i u osnovi realistična struktura, koja putem igranih serija opisuje preokrete u statusnoj determinaciji likova, ujedno predstavlja simbolički proces u kome prizori socijalne pokretljivosti (kakve je i Vorkapić opisivao u svojim igranim filmovima) utiču na promene individualne percepcije prilikom praćenja i memorisanja kontinuiteta dramskog vremena.</span><span style="font-size: 12pt;">Jubilarno izdanje Mister Vorkija, kruna desetogodišnjeg procesa koji je počeo kao festival najkraćeg filma a sada u Rumi okuplja autore i publiku svih vrsta sedme umetnosti, pokazuje da se kreativne investicije u vremenu mogu isplatiti svim autorima koji putem svog dela otkrivaju nekakav društveni, kulturni ili scenski pokret. Upravo zato i mi, članovi Vorki tima posle decenije ovog festivala, prepoznati smo od savremene publike kao pripadnici najvećeg umetničkog pokreta Slavka Vorkapića u dvadeset prvom veku. Druga sezona počinje.</span></p><p class="Body" style="text-align: justify;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;"> </span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi33UUPRE6UPbXHlcKduoLye8lmnusQE5biqYEmHopB5lSkNQCxlLhyUBx-nQz0JadJYIcjpojiuW6woUiHFCub-IjanXqtz9O4lfIyFO14Xr6c5GF2kvZu8MmBGGJVflzlb193oWaRF-8b3xthNlKvgux5By-koj7RyDgX2cyuRmrpC8cIWd3XHMBn47o/s599/Deo-nagradjenih-i-clanovi-zirija-599x386%20(1).jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="386" data-original-width="599" height="258" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi33UUPRE6UPbXHlcKduoLye8lmnusQE5biqYEmHopB5lSkNQCxlLhyUBx-nQz0JadJYIcjpojiuW6woUiHFCub-IjanXqtz9O4lfIyFO14Xr6c5GF2kvZu8MmBGGJVflzlb193oWaRF-8b3xthNlKvgux5By-koj7RyDgX2cyuRmrpC8cIWd3XHMBn47o/w400-h258/Deo-nagradjenih-i-clanovi-zirija-599x386%20(1).jpg" width="400" /></a></span></div><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px; text-align: left;"> </span><span style="font-size: 12pt; text-align: left;">(Članovi žirija zajedno sa timom festivala i nagrađenima)</span></span><p></p><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;"> </span></div><div class="separator"><p></p><p class="Body" style="text-align: justify;"></p><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;"> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/zWkisHnhQj0" width="320" youtube-src-id="zWkisHnhQj0"></iframe></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px; text-align: left;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://www.docdroid.net/BGimu2e/10mister-vorky-katalog-2023-pdf"><span style="color: red;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px; text-align: left;">Tekst iz kataloga festivala </span><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; text-align: left;">7.3. 2023.</span></span></a></div></span></div><div class="separator"><p></p><p class="Body" style="text-align: justify;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; line-height: 18.4px;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><p></p><div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span face="Arial, "sans-serif"" style="font-size: 12pt; text-align: justify;"> </span></div>
<div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;"> </span></div><div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><div style="text-align: right;"> </div><div style="text-align: right;"><span style="background-color: transparent; text-align: left;"><br /></span></div><div style="text-align: right;"><br /></div><div style="text-align: right;"><span style="background-color: transparent; text-align: left;"><br /></span></div><div style="text-align: right;"><span style="background-color: transparent; text-align: left;"><br /></span></div></span></div><div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em; text-align: right;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;"> </span></div><div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Merriweather, serif; font-size: 16px; text-align: justify;"><br /></span></div></div>Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-86060835130727017482022-07-07T08:27:00.008-07:002022-08-07T04:15:46.727-07:00That’s Why God Made the Movies<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbxiyPFren0g12QmQ65eo7Bvz0ZhM29tZJuyI_4rYOJiS9Uvw7XOVmdHkTDACg2GeCGHAs9f9CsdmS97Rylfju7MFD5VZyQNl73I5tE6xOIhvRUrZO8UcW7_akwZeJPFnVJwMXedP4fEQUJwAwEyhVX2ZGTnvm0U_Xxh7ZB6Anvd390s2ODotXWhC6/s1920/Poster_horizontal_DAJLA.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1047" data-original-width="1920" height="219" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbxiyPFren0g12QmQ65eo7Bvz0ZhM29tZJuyI_4rYOJiS9Uvw7XOVmdHkTDACg2GeCGHAs9f9CsdmS97Rylfju7MFD5VZyQNl73I5tE6xOIhvRUrZO8UcW7_akwZeJPFnVJwMXedP4fEQUJwAwEyhVX2ZGTnvm0U_Xxh7ZB6Anvd390s2ODotXWhC6/w400-h219/Poster_horizontal_DAJLA.jpg" width="400" /></a></div><br /><p></p><p style="text-align: left;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;">Deveto izdanje međunarodnog filmskog festivala jednominutnog i kratkog filma u Rumi, održano je od 22. do 26. juna u Rumi. Tokom pet dana festivala u okviru selekcije kratkog filma 9413 prikazano je 18, a u okviru selekcije jednominutnog - 81. filmova. Kao i svake godine, direkciju festivala činili su Dragan Cakić (direktor), Milan Milosavljević (programski selektor i selektor programa 9413) i Marko Kostić (umetnički direktor i selektor jednominutnog programa). O pobednicima programa 9413 odlučivao je Jurij Meden, kustos Austrijskog filmskog muzeja u Beču. Za najbolji kratkometražni film festivala proglašen je španski <i>Dajla: bioskop i zaborav</i> autora Artura Duenesa. Specijalna nagrada dodeljena je srpskom filmu <i>Kontrafaza</i> autora Igora Toholja. </span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhp56MM4SdpV7xg-qFgNvSfMVETKQP9jLC44TAtConUBtpAD55zLSWGLDIZtO550_zEvlA7WlDAEXX7uKRwd8df2VHBUzLkV7UxOs1QhcWiHb2cWIboUhGwukaTcv4O17HoJJpJCsVZCExUBWYtYmn3tR03yUjgURsEKn-GiFAbrsP-BKDVuj5fSTOS/s1037/Jurij-Meden-Igor-Toholj-i-Arturo-Duenjas-Herero.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="692" data-original-width="1037" height="268" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhp56MM4SdpV7xg-qFgNvSfMVETKQP9jLC44TAtConUBtpAD55zLSWGLDIZtO550_zEvlA7WlDAEXX7uKRwd8df2VHBUzLkV7UxOs1QhcWiHb2cWIboUhGwukaTcv4O17HoJJpJCsVZCExUBWYtYmn3tR03yUjgURsEKn-GiFAbrsP-BKDVuj5fSTOS/w400-h268/Jurij-Meden-Igor-Toholj-i-Arturo-Duenjas-Herero.jpg" width="400" /></a></div><br /><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span><p></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhj0f2a0kNm4-idBYtK_IRRqiDW08GMayo6SFUD2DHZLradn3G_59Icd48hb7LxfMAGVzSyBvLSXEvCfszZQMuuuTXRlIMDJOhtbOsZe2uW9oWpJtEpT5yG6_HcV7iCq5JhZLN2cOkutHZWR7Ca5WAzvKP-TRNTlQEqUrnot7fU3rL0jldKPmHY7Bqn/s800/477a620d77-poster.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="800" data-original-width="566" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhj0f2a0kNm4-idBYtK_IRRqiDW08GMayo6SFUD2DHZLradn3G_59Icd48hb7LxfMAGVzSyBvLSXEvCfszZQMuuuTXRlIMDJOhtbOsZe2uW9oWpJtEpT5yG6_HcV7iCq5JhZLN2cOkutHZWR7Ca5WAzvKP-TRNTlQEqUrnot7fU3rL0jldKPmHY7Bqn/w226-h320/477a620d77-poster.jpg" width="226" /></a></div><p><span style="font-size: large;"><span style="font-family: georgia;">O nagradama za najbolji jednominutni film odlučivao je žiri u sastavu: Ivana Marinić Kragić, producentkinja i rediteljka iz Zagreba, Peter Cerovšek, filmski autor i direktor festival FeKK iz Ljubljane, i Petar Mitrić, filmski kustos i producent iz Subotice. Grand Prix za najbolji jednominutni film pripao je filmu </span><span style="font-family: georgia;"><i>Prevod</i>, reditelja Omara Faruka Barana iz Turske. Nagrada za najbolji strani film pripala je animiranom filmu <i>Prihvatiti sebe</i> rediteljke Tatjane Tjo iz Uzbekistana. Nagrada za najbolji domaći jednominutni film pripala je filmu <i>Maramice </i>reditelja Lazara Bačkonje. Specijalna priznanja dodeljena su filmovima <i>TKO </i>autora Olivera Smita iz SAD, <i>Svakodnevni šou</i> reditelja Mustafe Bengernauta i Bukef Muhameda Tahera iz Alžira i <i>Postavi pitanje super 8 magičnoj kugli </i>reditelja Džonatana Ralsa iz SAD.</span></span></p><p></p><p><span style="font-family: georgia; font-size: large;">Glavna tema ovodišnjeg festivala bila je <i>Vorkapić: Film i teorija </i>koja se razmatrala i na online panel diskusiji u kojoj su učestvovali: Dragan Dimčić (moderator), Ivana Kronja, Ivan Velisavljević, Marko Kostić i Dragan Cakić. </span></p>
<p style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: 6.0pt; margin-left: 0in; margin-right: 0in; margin-top: 6.0pt; margin: 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"> </span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/tLRIViER7os" width="320" youtube-src-id="tLRIViER7os"></iframe></span></div><p></p><p style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: 6.0pt; margin-left: 0in; margin-right: 0in; margin-top: 6.0pt; margin: 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span></p><blockquote style="border: none; margin: 0px 0px 0px 40px; padding: 0px; text-align: left;"></blockquote><blockquote style="border: none; margin: 0px 0px 0px 40px; padding: 0px; text-align: left;"></blockquote><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><span style="background-color: white; color: #666666;">Filmska teorija, kritika, esejistika, publicistika, teme su koje se ne mogu razdvojoti od praktičnog čina bavljenja filmom, pa je tako i ovogodišnje izdanje festivala bilo posvećeno odnosu filmske prakse i teorije. Ali pođimo od početka teme:</span><br /><span style="background-color: white; color: #666666; text-align: justify;">Pisane pedesetih
godina prošlog veka za časopis </span><i style="background-color: white; color: #666666; text-align: justify;">Kaje de
sinema</i><span style="background-color: white; color: #666666; text-align: justify;"> (Cahiers du cinema), istorija pamti tekstove osnivača ovog lista
Andre Bazena, kao i članke reditelja francuskog novog talasa koji su tumačenjem
dotadašnje filmske istorije, sublimirali prošlost a posredno i budućnost sedme
umetnosti. Pre Bazena, formalistička filmska teorija vođena Rudolfom Arnhajmom, Belom Balašem i Zigfridom Krakauerom,</span><span style="background-color: white; color: #666666; text-align: justify;"> naglašavala je da se film razlikuje od realnosti i da ga prevashodno treba
tumačiti kao primenjenu umetnost. Bazen</span><span style="background-color: white; color: #666666; text-align: justify;"> je reagovao
protiv ove teorije navodeći da esencija filma kao umetnosti leži u njegovoj
mogućnosti da mehanički reprodukuje stvarnost, a ne u njegovim razlikama od
stvarnosti, i to je dalo maha onome što poznajemo kao - </span><i style="background-color: white; color: #666666; text-align: justify;">realističku</i><span style="background-color: white; color: #666666; text-align: justify;"> teoriju filma. Tokom vremena, analize sprovedene od
strane psihoanalitičara Žaka Lakana</span><span style="background-color: white; color: #666666; text-align: justify;"> i semiologa
Ferdinanda de Sosira podržale su razvoj teorijskih kategorija kao što su:
psihoanalitička teorija filma, strukturistička teorija filma, feministička
teorija filma, i drugih disciplina koje filmsku teoriju povezuju sa različitim
oblastima teorijskog istraživanja.</span></span><blockquote style="border: none; margin: 0px 0px 0px 40px; padding: 0px; text-align: left;"></blockquote><blockquote style="border: none; margin: 0px 0px 0px 40px; padding: 0px; text-align: left;"><p style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: 6.0pt; margin-left: 0in; margin-right: 0in; margin-top: 6.0pt; margin: 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span></p></blockquote><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="line-height: 115%;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;">Jedna od ključnih
figura moderne filmske teorije bio je i profesor Slavko Vorkapić, koji je tokom
1965. održao seriju predavanja na temu fenomena <i>kinestezije</i> u MoMI
(Muzeju moderne umetnosti u Njujorku) pod nazivom <i>Vizuelna priroda filmskog jezika</i>. Vorkapićev teorijski uticaj pokrenuo
je talas autora koji su se teorijski i praktično bavili fenomenom <i>k</i><i>inestezij</i>e (od grčke reči: <i>kinesis</i>
kretanje, <i>anaisthesis</i> osećanje). Na taj način je i sam Slavko Vorkapić postao
predmet teorijskog proučavanja: Ričard Šor, Tomas Prajor, Boško Tokin, Dušan
Stojanović, Aleksandar Vučo, Vladimir
Pogačić, Stefan Petrović, Božidar Zečević, Marko Babac, Boro Drašković, Vlada
Petrić, Ezra Gudmen, Barbara Kevles, Stiven Farber, Majkl Prajs i drugi
sineasti i publicisti filmske umetnosti pisali su o Vorkapićevom specifičnom
pogledu na montažu i teoriju filma i zajedno sa njim uticali na tumačenje pojma
kinestezije tokom razvoja filmske kulture u drugoj polovini dvadesetog veka.</span></span></p><blockquote style="border: none; margin: 0px 0px 0px 40px; padding: 0px; text-align: left;"></blockquote><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="line-height: 115%;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="line-height: 115%;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"></span></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtQI7f4gORo_GWf-oTZ9KVL4C4M4Q90hBkKS5QWb7agc66DbwFbAz-u9wsC5slE79CJpAoprG2SOYhRs1UfsYaqJ4MnsCY--PgBwPC__RcEwUS6K3NBKAuwXEuIJQl_9jjzJzkKiAtvbydc3JIgLEFZ9uTS0az5xbGztvj_awFDjiNP9_PXmmurf1P/s249/289167000_5121138271255010_2773059695571875730_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="249" data-original-width="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtQI7f4gORo_GWf-oTZ9KVL4C4M4Q90hBkKS5QWb7agc66DbwFbAz-u9wsC5slE79CJpAoprG2SOYhRs1UfsYaqJ4MnsCY--PgBwPC__RcEwUS6K3NBKAuwXEuIJQl_9jjzJzkKiAtvbydc3JIgLEFZ9uTS0az5xbGztvj_awFDjiNP9_PXmmurf1P/s16000/289167000_5121138271255010_2773059695571875730_n.jpg" /></a></span></div><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"><br />Uprkos tome,
Vorkapićeva kritička sagledavanja menjala su se u toku vremena. Iako mnogi
Vorkijevi sledbenici nisu menjali principe utvrđene na osnovama njegovih
kinestetičkih manifesta, raznovrsnost faza u karijeri Slavka Vorkapića upućuje
na zaključak da je Vorkijev autorski diskurs bio promenljiv i da se nije
zasnivao na samo jednoj definiciji pojma avangarde na filmu. U svom
celovečernjem filmu <i>Hanka</i> koji je
1955. režirao u Jugoslaviji, Vorkapić primenjuje <i>inkluzivni</i> autorski postupak, ne oslanjajući se na kinestetička
svojstva filmskog jezika koliko na svojstva literarnog pripovedačkog narativa,
potpisanog od strane scenariste Isaka Samokovlije i lektora Meše Selimovića.
Sudeći po tadašnjim kritičkim osporavanjima vrednosti ovog filma, iz današnje
perspektive se može reći da je<i> Hanka</i>
predstavljala realnu avangardu tog vremena koju tadašnja jugoslovenska kritika
nije bila spremna da prihvati.<o:p></o:p></span><p></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="line-height: 115%;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;">Uprkos slučaju <i>Hanke</i> (u kome se praksa pokazala
avangardnijom od teorije) filmskoj teoriji svojstveno je da brže reaguje na
društveno-političke promene i da tako vernije odrazi dinamičku prirodu kulture
i avangardnog filma u njoj. Zbog velikih troškova i obima proizvodnje, kinematografska
praksa često je sklona kašnjenju prilikom praćenja aktuelnih društvenih
trendova (pojam koji je Valter Benjamin nazvao - <i>zakašnjenjem u avangardi</i>). <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="line-height: 115%;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;">Pošto je razvojem novih
potreba u komunikaciji, pojam autorske izolacije od početka zdravstvene krize prisutan
na savremenoj medijskoj sceni, intimistička osobenost samog čina pisanja kao i
drugih literarnih procesa, deluju kao zahvalan način bavljenja filmom i sve
efikasniji način praćenja novih tendencija u savremenoj kulturi. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="line-height: 115%;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHz-RmZ4q0aKwZANsnsB11aEJr5TBamIm_g9_5jd_GrXChCSH6UxDQPJFySjcVz3IXm7OfzT9UYCfkb8q1s66W7AfQzNTGJz6fE5sMs1A2m880AD4_QZF5a6PzQP45_1C_HupuB2zz8wu1tYuufVRkVE4dTN5iErhI4cXZmVLxE79GDWyaRQjUaQgp/s2048/290239060_10159967509389743_4525708658542918422_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1281" data-original-width="2048" height="250" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHz-RmZ4q0aKwZANsnsB11aEJr5TBamIm_g9_5jd_GrXChCSH6UxDQPJFySjcVz3IXm7OfzT9UYCfkb8q1s66W7AfQzNTGJz6fE5sMs1A2m880AD4_QZF5a6PzQP45_1C_HupuB2zz8wu1tYuufVRkVE4dTN5iErhI4cXZmVLxE79GDWyaRQjUaQgp/w400-h250/290239060_10159967509389743_4525708658542918422_n.jpg" width="400" /></a></div><br /><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span><p></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="line-height: 115%;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;">Iznesimo još jedno zapažanje:
kratkometražni<span style="background: white;"> filmovi proizvedeni
u izolaciji – a mnogi od njih prikazani su na našem festivalu, po svojoj kamernoj
atmosferi i introvertnoj osećajnosti podsećaju na pojam<i> kreativne distance</i>, presudan (po Jurgenu Habermasu) za razvoj teorijske
misli još i pre pojave filmske umetnosti. Stoga smatramo da se između aktuelne
kratkometražne produkcije i savremene filmske kritike može uočiti bliska kreativna
i tehnička povezanost. Zbog svih ovih relevantnih razloga, deveto izdanje </span>našeg festivala posvetili smo fenomenu analitičkog gledanja, praćenja i pisanja o
filmu. I to je bio <i>Mister Vorky</i> – Draft 9.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
</p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="line-height: 115%;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/GuOt03id6jM" width="320" youtube-src-id="GuOt03id6jM"></iframe></div><br /><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;"><a href="https://www.docdroid.net/sGFRylp/mister-vorky-katalog-2022-pdf">Katalog festivala 7.7. 2022</a>.</span><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"> </span></span></p><p><span style="font-family: georgia; font-size: medium;"><br /></span></p>Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-35580896406630306262022-01-12T08:27:00.005-08:002022-01-12T10:40:40.252-08:00Svi veliki filmovi su već snimljeni<p> </p><p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0in;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgVWzvR0s72PkRSGxzh-oNYDlPRwl_kInINprT4nGUlh_Lr5DjipC-UO-FZzElneiHPuKaqOnwzfmppxNSqvIXQVDoBbxX7dOtobpkK-HVg-d6mfqKb1hBjU3HEgaPW0CjFs0pdBgosJtcAVAXffxF6h-pengILh1vin7-Fi6u-eDZp1-LLRHyE806p=s1600" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgVWzvR0s72PkRSGxzh-oNYDlPRwl_kInINprT4nGUlh_Lr5DjipC-UO-FZzElneiHPuKaqOnwzfmppxNSqvIXQVDoBbxX7dOtobpkK-HVg-d6mfqKb1hBjU3HEgaPW0CjFs0pdBgosJtcAVAXffxF6h-pengILh1vin7-Fi6u-eDZp1-LLRHyE806p=w400-h225" width="400" /></a></div><br /><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span><p></p><h2 style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0.0001pt; text-align: left;"><div style="text-align: left;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">In memoriam: Piter
Bogdanovič (30. jul 1939 - 6. januar 2022)</span></div><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></h2>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #595959; font-family: "Times New Roman", "serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%;">Uz Slavka Vorkapića, Zorana Perišića, Karla Maldena i Stiva Tešića,</span><span style="color: #595959; font-family: "Times New Roman", "serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%;"> sin sremskog slikara Borislava Bogdanoviča,</span><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman", "serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%;"> Piter Bogdanovič član
je „kluba“ najslavnijih Srba u istoriji Holivuda. Dvaput je gostovao u Srbiji,
na Festu: 1973, kada je na tečnom srpskom predstavljao svoj film <i>Mesec od papira</i>, kao i 2012, kada je na
duhovitom engleskom, razgovarao sa mnogim kolegama, fanovima, prijateljima i rođacima iz Rume, Beograda, i ostalih
delova Srbije.</span></p>
<p align="center" class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0in; text-align: center;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/hpQXPX7kvTY" width="320" youtube-src-id="hpQXPX7kvTY"></iframe></div><br /><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"> </span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/obFYY3pRVfA" width="320" youtube-src-id="obFYY3pRVfA"></iframe></div><br /><p></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">U pitanju je autor
koji je obeležio kasne šezdesete i rane sedamdesete svetskog
filma. Uz Martina Scorsezea, Frensisa Forda Kopolu, Vilijama
Fridkina, Artura Pena, Džordža Lukasa, Stivena Spilberga, spada u pionire <i>Novog
Holivuda</i>, talasa koji je započeo eru američkog nezavisnog filma tokom druge
polovine prošlog veka. Ova generacija suprotstavila se izumirućem sistemu
velikih studija, kada je nasledila moderno filmsko znanje od autora
francuskog <i>Novog talasa</i>. </span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Tokom vremena, Spilberga i Lukasa subina
je odvela ka vrhu globalnog mejnstrima, Fridkina i Pena ostavila je u statusu
večitih filmskih opozicionara, ali slučaj Petera Bogdanoviča ne pripada ni
jednom od nabrojanih. To je možda zato što estetika njegovih filmova nema mnogo
veze sa njegovom generacijom. Poput filmova Fransoa Trifoa, u filmovima Pitera
Bogdanoviča nema ničeg posebno avangardnog, nezavisnog, ili u modernističkom
smislu, pro-evropskog. Naprotiv, Trifo sa jednog i Bogdanovič sa drugog kontinenta,
poznati su kao promoteri američke pripovedačke tradicije, kontrolisane u
formi i raskošne u sadržini.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhq9HnZYDS_RXCsXxSmOU1J-qAUZzGLDd0KnBAmG4WkuHWaf7pMFPnd9V0PTJzECD7yu9iaMMRAGmjhNGHKVTTS5SGoowiqOM8b5zpWX17xZG-PlFvt_otJja9FFupy9WTYUBaIzNLyoxSRUxEN3K1-9JLOdI3wCEToo5htVU5dg05OF5I5uKRJipHr=s1800" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1800" data-original-width="1350" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhq9HnZYDS_RXCsXxSmOU1J-qAUZzGLDd0KnBAmG4WkuHWaf7pMFPnd9V0PTJzECD7yu9iaMMRAGmjhNGHKVTTS5SGoowiqOM8b5zpWX17xZG-PlFvt_otJja9FFupy9WTYUBaIzNLyoxSRUxEN3K1-9JLOdI3wCEToo5htVU5dg05OF5I5uKRJipHr=w300-h400" width="300" /></a></div><br /><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Da li je reč o
avangardnom ili konzervativnom autoru? Na ovo pitanje najteže je odgovoriti
zato što je vreme koje je Bogdanovič obeležio, u neskladu sa njegovim
filmovima. Ali <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>filmovi <i>Poslednja
bioskopska predstava </i><span style="mso-bidi-font-style: italic;">(1971)</span> <i>Mesec
od papira </i><span style="mso-bidi-font-style: italic;">(1973)</span> i <i>Dan
kada su se svi smejali </i><span style="mso-bidi-font-style: italic;">(1981)</span>,
zbog svoje retroaktivne aktuelnosti vremenom postaju sve značajniji među
postmodernim rediteljima poput Vesa Andersona i Kventina Tarantina. Baš zbog
takvog značaja Bogdanovičevih filmova, raskorak između trenutka u kojem je
snimao i snimljenog sadržaja, takođe raste sa vremenom. To se najbolje vidi u
njegovim komedijama, <i>Što te tata pušta samu </i><span style="mso-bidi-font-style: italic;">(1972)<i>, Bioskop za Groš </i>(1975)<i>, Zaljubljeni porotnik </i>(1988)</span> i <i>Iza
kulisa </i><span style="mso-bidi-font-style: italic;">(1992)</span>, koje
zbunjuju svojim estetskim tradicionalizmom i koje, kombinacijom nostalgičnog
sentimenta i euforičnog optimizma, svedoče o autorovom bekstvu od vremena koje
je propovedalo baš suprotnu tendenciju - emancipaciju od staromodne kulturne
politike okrenute propagandnoj umetnosti i komercijalnoj zabavi.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjK61qbeMRHWszNv8IGB3jyX1rBpiBvTKlNb9xa6jJ8JIVwKe_Zslc0VmjTiE_ZssHCJTxin0HMgOaPKQxPHPWzyA3iuvY_ftdX0mAHEsOkTkhkQxk4mzUKSH-if3DCzM0KiJH6DyanXXsv3dqRklHlXI7gcde2KLpjCPp-zuK9QizeFLRPARH5WRQI=s2363" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2363" data-original-width="1721" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjK61qbeMRHWszNv8IGB3jyX1rBpiBvTKlNb9xa6jJ8JIVwKe_Zslc0VmjTiE_ZssHCJTxin0HMgOaPKQxPHPWzyA3iuvY_ftdX0mAHEsOkTkhkQxk4mzUKSH-if3DCzM0KiJH6DyanXXsv3dqRklHlXI7gcde2KLpjCPp-zuK9QizeFLRPARH5WRQI=w291-h400" width="291" /></a></div><br /><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Piter Bogdanovič
poznat je i kao istoričar i teoretičar filma. Kao autor u centru pažnje na
samoj raskrsnici najvećih filmskih epoha, stare Amerike koji se gasi i nove
koji nastaje iz pepela, bio je u prilici da objavi razgovore sa veteranima
režije: Džonom Fordom, Hauardom Hoksom, Alfredom Hičkokom, Fricom Langom,
Alenom Dvonom i Žanom Renoarom. Iako potpisan kao asistent, Bogdanovič je
glavni reditelj čuvenog filma iz šezdesetih <i>Divlji Andjeli (66)</i>,
Rodžera Kormana. U okviru produkcionog dizajna tadašnje supruge Poli Plat, režirao
je oproštajni film Borisa Karlofa <i>Mete </i><span style="mso-bidi-font-style: italic;">(1968)<i>,</i></span> poslednji hit Odri Hepburn <i>Dan kad
su se svi smejali </i><span style="mso-bidi-font-style: italic;">(1981),</span> glumio
glavnu ulogu u filmu <i>Druga strana vetra</i> svog prijatelja Orsona
Welsa, konačno dovršenog tek 2018. Šer je osvojla Zlatnu palmu u Kanu za glavnu
ulogu u njegovom filmu<i> Maska </i>(1985).<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjaZxj_m6rM04QknxjkpJ4ZmljZNmRrwzhVXpFsRD7yo56cqfI6FobGvLyfqqKVLKxGYXYm8uGqiSP5AC9SdCDIbO2N92oZWwLPxwdOnB4LiA60mBOMSPWEsvDpVLgDVSnPYlcjldM1VNVwQrp1Hta6POJbmXb100oLcJ_BG8EJMUKwKYZOJl5etYua=s1092" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1092" data-original-width="768" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjaZxj_m6rM04QknxjkpJ4ZmljZNmRrwzhVXpFsRD7yo56cqfI6FobGvLyfqqKVLKxGYXYm8uGqiSP5AC9SdCDIbO2N92oZWwLPxwdOnB4LiA60mBOMSPWEsvDpVLgDVSnPYlcjldM1VNVwQrp1Hta6POJbmXb100oLcJ_BG8EJMUKwKYZOJl5etYua=w281-h400" width="281" /></a></div><br /><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Više puta je nominovan
za Oskara, ali su mu filmovi uglavnom osvajali nagrade u glumačkim kategorijama.
Prvi je promovisao glumce svoje generacije: Džefa Bridžisa, Tejtum O Nil, Džona
Ritera i Sibil Šepard (sa kojom je bio u braku), kao i glumce mlađih generacija
- Erika Stolca, Samantu Matis i Sandru Bulok. Režirao je poslednji film
Rivera Feniksa, <i>Stvar zvana ljubav </i><span style="mso-bidi-font-style: italic;">(1993).<i> </i></span>Njegov privatni život pratile su kontraverze
koje su kulminirale kada je njegova verenica, Plejboj zečica i zvezda
filma <i>Dan kada su se svi smejali</i> Doroti Straten, ubijena od
strane ljubomornog muža, o čemu je Bob Fos snimio film <i>Star 80. </i><span style="mso-bidi-font-style: italic;">Više puta je bankrotirao, pa je čak u jednom
trenutku živeo kod svog velikog poštovaoca Kventina Tarantina, baš kao što je
na vrhuncu Bogdanovičeve popularnosti, Orson Vels živeo kod svog omiljenog
kolege srpskog porekla.</span><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjtQww54xrZh72DGpDfkheXYYjD2AGoSiaMbJIlBo6v11XKBf20acnKDJzKc10G2xZJZrEuSXv_Ygvz2G6mXn4y6jx2rQ85cs2h9tk3RXNHvDIIFRgHMF0rQXLvm1WtZFV1meugn4JZ6Nopwq1SgBC8x2byBPfoPpMUaNIJeytgW15D4PCM1XSvjvJT=s630" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="630" data-original-width="500" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjtQww54xrZh72DGpDfkheXYYjD2AGoSiaMbJIlBo6v11XKBf20acnKDJzKc10G2xZJZrEuSXv_Ygvz2G6mXn4y6jx2rQ85cs2h9tk3RXNHvDIIFRgHMF0rQXLvm1WtZFV1meugn4JZ6Nopwq1SgBC8x2byBPfoPpMUaNIJeytgW15D4PCM1XSvjvJT=s320" width="254" /></a></div> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEggNaXg19FVZchUhmYhmzytYspD-IoNxbCOAsMynqYjs8VzNFH3mUkrk3lnNMoFV7P9HZFf3qkx-9Z_t1XD-4MunvEXTkTNwR87EEwO2esARoZG3L2wxefZIKeHXWbirqg9axHECZFzEnqnDfGbB4XzFoxZK1PFeg2rMkLhg_NOnG_Lf3bPjZYDmPJz=s400" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="400" data-original-width="267" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEggNaXg19FVZchUhmYhmzytYspD-IoNxbCOAsMynqYjs8VzNFH3mUkrk3lnNMoFV7P9HZFf3qkx-9Z_t1XD-4MunvEXTkTNwR87EEwO2esARoZG3L2wxefZIKeHXWbirqg9axHECZFzEnqnDfGbB4XzFoxZK1PFeg2rMkLhg_NOnG_Lf3bPjZYDmPJz=s320" width="214" /></a></div><br /><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Koatur je nekoliko
pesama iz svojih filmova; <i>Love is Gamble</i>, sa Džonijem<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Kešom i <i>One day since yesterday</i> iz <i>Dan
kada su se svi smejali</i>. Glumio je samog sebe u filmu Džona Kasavetesa <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Premijera<span style="mso-bidi-font-style: italic;">,</span></i> radio voditelja u filmu <i>Kill Bill</i>
Tarantina, psihijatra u seriji <i>Sopranos,</i> čije je prve epizode
i režirao. Snimio je rokumentarac o Tom Pettyju <i>Running down the
dream. </i>Čuven je po izjavi „Svi veliki filmovi su već snimljeni“. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/65LJn0kvZ0A" width="320" youtube-src-id="65LJn0kvZ0A"></iframe></div><br /><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Tokom prve decenije
dvadesetog veka veka, snimio je film o vezi glumice Marion Dejvis i Čarlija
Čaplina <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Mačiji zov</i> (2001). U tom
periodu, bio je u braku sa rodjenom sestrom pokojne Doroti, Luiz Straten, koja
je ujedno i koscenariskinja njegovog poslednjeg igranog filma <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Ovako je tako zabavna<span style="mso-bidi-font-style: italic;"> </span></i><span style="mso-bidi-font-style: italic;">(2014).</span> Među
Bogdanovičeva poslednja ostvarenja spada i dokumentarac o životu i filmovima
Bastera Kitona <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Veličanstveni Baster </i>(2018),
uloga u seriji <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Uhvati Šortija, </i>i
nekoliko nezavisnih igranih filmova koje je producirao u režiji njegove ćerke
Antonije Bogdanovič. Film koji je tek planirao da snimi, bio je treći deo
trilogije koju čine <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Poslednja bioskopska
predstava i</i> <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Teksasvil</i>, pod radnim
naslovom - <i style="mso-bidi-font-style: normal;">One Lucky Moon.<o:p></o:p></i></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgornDVLl-ekdVhYTUpTydF_4uodyZfWqDVvy9K8LzYf8rUKy5daEbpsC53_4jTwinrzmHa1dUhw9FsiN6oDT9ZlWbnskH-N6j2r31KtgM3biQvUeZHqQgozCDgP1JYb51Ef2D8gAd4ayls3RygJCfkeGi6no1MgLD12u2KZaAucQ9Wi24kNLbHRuT4=s1024" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1024" data-original-width="768" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgornDVLl-ekdVhYTUpTydF_4uodyZfWqDVvy9K8LzYf8rUKy5daEbpsC53_4jTwinrzmHa1dUhw9FsiN6oDT9ZlWbnskH-N6j2r31KtgM3biQvUeZHqQgozCDgP1JYb51Ef2D8gAd4ayls3RygJCfkeGi6no1MgLD12u2KZaAucQ9Wi24kNLbHRuT4=w300-h400" width="300" /></a></div><br /><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Kao i njegov
pro-slovenski kolega Michael Ćimino, Bogdanovič u poslednjoj fazi karijere nije
snimao filmove onoliko koliko je želeo. Producenti i urednici su ga radije
koristili kao voditelja starih, nego kao kreatora novih programa. Upravo to je
sudbina onih izuzetaka njegove generacije, koji su ostali kruti i rezervisani
prema liberalnoj kulturi šezdesetih, koja obnovljenom memorijom novog veka,
nadilazi značaj mnogih praktičnih rezultata savremene politike i umetnosti.
Kada bolje pogledamo i ekonomiju Amerike i kulturu Srbije odlikuje paradoks
Pitera Bogdanoviča; konzervativna muževnost u promociji liberalnih ideja.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0in;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiLLzUHCZkJG6zMnNEpOdTTbPOjVwCJKk8MYEFttZRpD0Icop6u1-SOwgiXb95_mNiReovZKXSjF_R9UK5-fkZh_ilGgCcYplExllJGHi2gCNd9Jp9aqXJtNMyuTzsWKIK38815eyIi9cEFy0B3kqKpxTKhOUOW3GaQDTxKF1iZYQqjln_9vFYlvmZJ=s1800" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1800" data-original-width="1350" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiLLzUHCZkJG6zMnNEpOdTTbPOjVwCJKk8MYEFttZRpD0Icop6u1-SOwgiXb95_mNiReovZKXSjF_R9UK5-fkZh_ilGgCcYplExllJGHi2gCNd9Jp9aqXJtNMyuTzsWKIK38815eyIi9cEFy0B3kqKpxTKhOUOW3GaQDTxKF1iZYQqjln_9vFYlvmZJ=w300-h400" width="300" /></a></div><br /><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">O sebi je govorio kao o žrtvi
holivudskog sistema i karijeri srušenih filmskih snova. Ta vrsta razočarenja u
neskladu je sa visinom njegovog statusa kao hroničara filmske istorije i uzora
postmoderne teorije. Opraštajući se od slavnog reditelja, glumica Ileana Daglas
rekla je nešto što su citirali svi veći američki mediji: <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Amerika je odlaskom velikog maestra izgubila svoju poslednju vezu sa
zlatnom erom Holivuda. <o:p></o:p></i></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"> </span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjo3UZyEQpUECjwLDW-FsHGUHm-kprDTmJgBNqfcj_CCT53AxlFSSAPeOZs3B1_WLzv2m5IY4N1t5fcMToP7HwyKQGEWOZQKIIG-p3rfqFV4uhckW2r8wmS-5gd4KipWTvtbYhkybsLd97XLW-WCTFp8xLebn5u4aynWHDdEnbyC3ymNwqQDAQuxNGf=s900" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="719" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjo3UZyEQpUECjwLDW-FsHGUHm-kprDTmJgBNqfcj_CCT53AxlFSSAPeOZs3B1_WLzv2m5IY4N1t5fcMToP7HwyKQGEWOZQKIIG-p3rfqFV4uhckW2r8wmS-5gd4KipWTvtbYhkybsLd97XLW-WCTFp8xLebn5u4aynWHDdEnbyC3ymNwqQDAQuxNGf=s320" width="256" /></a></div><br /><p></p><p class="MsoNormal" style="background: white;"><span style="color: #666666; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Što se domaćih medija tiče, možemo zaključiti
da će ovakvu filmsku ikonu, naša publika u savremenoj kinematografiji teško
naći, i ako steknemo pravo da se poredimo sa američkim kinematografskim sistemom,
to će biti iza kulisa svih prošlih, sadašnjih i budućih bioskopskih predstava
Pitera Bogdanoviča. Noises Off.</span><span style="color: #595959; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-themecolor: text1; mso-themetint: 166;"><o:p></o:p></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEir-O6Td7W5e99v5KIDhX15VJ7IzLaXy74vWvl-gMPRPGJ4ik0_quUlkGl6pfO3kc_a0L4Y_-8m1qSsGuRtO1uNZtGnvzFfV08PqaSyZvqDXqVt3gF8j5wT0AVY8s6dfAjflwfvgtHUJWg7XgNL0C0Lv_xLZLkBI6PStYv8I-8fiTcQa02r6_XhUsqw=s755" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="755" data-original-width="510" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEir-O6Td7W5e99v5KIDhX15VJ7IzLaXy74vWvl-gMPRPGJ4ik0_quUlkGl6pfO3kc_a0L4Y_-8m1qSsGuRtO1uNZtGnvzFfV08PqaSyZvqDXqVt3gF8j5wT0AVY8s6dfAjflwfvgtHUJWg7XgNL0C0Lv_xLZLkBI6PStYv8I-8fiTcQa02r6_XhUsqw=w432-h640" width="432" /></a></div><br /><p class="MsoNormal"><span style="color: #595959; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%; mso-themecolor: text1; mso-themetint: 166;">Iz kataloga festivala <i>Mister Vorky</i>
2022.</span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%;"><o:p> </o:p></span></p>Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-86787120239796353322021-06-16T03:12:00.010-07:002022-01-15T10:39:15.626-08:00How Long Has This Been Going On?<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-kRAsaloGPbU/YMhWykz24CI/AAAAAAAAD_Y/X7cCT1xFEzg3MdJ2kYIgX60qzQnup03OwCLcBGAsYHQ/s720/195394597_3981857748516407_8849614559469933137_n%2B%25281%2529.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="720" height="320" src="https://1.bp.blogspot.com/-kRAsaloGPbU/YMhWykz24CI/AAAAAAAAD_Y/X7cCT1xFEzg3MdJ2kYIgX60qzQnup03OwCLcBGAsYHQ/s320/195394597_3981857748516407_8849614559469933137_n%2B%25281%2529.jpg" /></a><span style="color: #444444; font-family: georgia; font-size: x-large; text-align: left; white-space: pre-wrap;"> </span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"> Iz filma <i>Head Over Heels</i></div><p></p><p dir="ltr" style="line-height: 1.38; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;"></p><div style="text-align: justify;"><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;">Osmo izdanje međunarodnog festivala jednominutnog i kratkog filma Mister Vorky uživo je održano u Rumi od 9. do 13. juna. Tokom pet dana festivala u okviru selekcije jednominutnih filmova prikazano je 120, a u okviru selekcije <i>9413</i> - 21 film. Kao i svake godine direkciju festivala čine Dragan Cakić (direktor), Milan Milosavljević (programski urednik i selektor programa <i>9413</i> i Marko Kostić (umetnički direktor i selektor jednominutnog programa). Žiri jednominutnog programa u sastavu Maša Nešković, filmska rediteljka iz Beograda, Žarko Ivanov, reditelj i producent iz Skoplja i Ronald Panza teatrolog i filmolog iz Mostara. Grand Prix festivala dodelio je animiranom filmu <i>Fishies </i>američkog reditelja Parisa Parksa. Nagrada za najbolji strani film dodeljena je nemačkom animiranom filmu <i>Black Snot and Golden Squaers </i>rediteljke Irine Rubin, a nagrada za najbolji srpski film - animiranom filmu <i>Mali Čovek</i> Steva Maričića i Nikole Đeloševića. </span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;"> <br /><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span></span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-3nLF8O3mZEs/YMiDnlRgPbI/AAAAAAAAEAM/JJfmgB3FuU4ztfWzfZUtN38azgLu8ioBgCLcBGAsYHQ/s960/199624311_3981860771849438_8206688219642494572_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="color: black;"><img border="0" data-original-height="540" data-original-width="960" src="https://1.bp.blogspot.com/-3nLF8O3mZEs/YMiDnlRgPbI/AAAAAAAAEAM/JJfmgB3FuU4ztfWzfZUtN38azgLu8ioBgCLcBGAsYHQ/s320/199624311_3981860771849438_8206688219642494572_n.jpg" width="320" /></span></a></div></div><div style="text-align: justify;"><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"> </span></span><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;">Iz filma </span><i style="text-align: left; white-space: pre-wrap;">Mali čovek</i><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;">- nagrada za najbolji srpski film</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;">Specijalne nagrade dodeljene su filmovima <i>Us, Here</i>, španskih autora Begu Vikariju i Maji Martiareni, ruskom <i>Head over Heels</i> Leonida Grigurka i portugalskom filmu <i>Haiku</i>, autora Telma Ribijera.</span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-eh_N5x0PO2Y/YMiGDTyWA3I/AAAAAAAAEAU/MyHKwXkJ32MWa-0YInV9Fmx2QcxE60dFgCLcBGAsYHQ/s526/201016659_3981862625182586_975376494034384075_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="526" data-original-width="526" height="320" src="https://1.bp.blogspot.com/-eh_N5x0PO2Y/YMiGDTyWA3I/AAAAAAAAEAU/MyHKwXkJ32MWa-0YInV9Fmx2QcxE60dFgCLcBGAsYHQ/s320/201016659_3981862625182586_975376494034384075_n.jpg" /></a></div><span style="font-size: small; text-align: left;">Iz filma </span><i style="font-size: small; text-align: left;">Fishies </i><span style="font-size: small; text-align: left;">- Grand Prix jednominutnog filma</span></div></span></span><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><br /></div></span></span><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;">O pobednicima programa 9413 odlučivao je dramaturg i filmski kritičar iz Beograda Ivan Velisavljević. Nagrada za najbolji kratki film dodeljena je srpskom filmu </span><i style="text-align: left; white-space: pre-wrap;">Ja sam broj</i><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;"> Zorana Tairovića a specijalna nagrada kanadsko-austrijskom filmu e</span><i style="text-align: left; white-space: pre-wrap;">dge of doom</i><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;"> rediteljke Mihaele Gril.</span></span></div></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-rnN55evV6Og/YMh8fZzrRYI/AAAAAAAAEAE/XbnpF2zTGr8ndL0p5cik-1rnEONwQadkgCLcBGAsYHQ/s914/198157894_3981863695182479_3356627720751695351_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="color: black;"><img border="0" data-original-height="479" data-original-width="914" src="https://1.bp.blogspot.com/-rnN55evV6Og/YMh8fZzrRYI/AAAAAAAAEAE/XbnpF2zTGr8ndL0p5cik-1rnEONwQadkgCLcBGAsYHQ/s320/198157894_3981863695182479_3356627720751695351_n.jpg" width="320" /></span></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="font-family: georgia; font-size: small;"> Iz filma e</span><i style="font-family: georgia; font-size: small;">dge of doom</i></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; text-align: left;"><span style="font-size: large;"><br /></span></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><span style="font-family: georgia; text-align: left;">Ako uporedimo ostvarenja realizovana u periodu
zdravstvene krize, možemo primetiti određene sličnosti u karakteru, izgledu, </span><span style="font-family: georgia; text-align: left;"> </span><span style="font-family: georgia; text-align: left;">i načinu proizvodnje savremenih filmova. To važi
i za jednominutna ostvarenja, stoga filmovi iz ovogodišnje selekcije festivala
Mister Vorky, iako potiču sa različitih kontinenata, uzajamno su sadržali više
produkcionih sličnosti od svojih stilskih, idejnih i tehničkih razlika. Stoga je ovogodišnji program ukazao na </span><i style="font-family: georgia; text-align: left;">sinhronicitet</i><span style="font-family: georgia; text-align: left;">
u proizvodnji kratkih filmova na globalnom nivou.</span></span></div><p></p><p class="MsoNormal" style="text-align: left;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><span style="line-height: 115%; text-align: justify;"> </span></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><span style="line-height: 115%; text-align: justify;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/4OhcDy0Uqlw" width="320" youtube-src-id="4OhcDy0Uqlw"></iframe></span></span></div><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><span style="line-height: 115%; text-align: justify;"><br /></span></span><p></p><p class="MsoNormal" style="text-align: left;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><span style="line-height: 115%; text-align: justify;">Naziv pratećeg programa festivala glasio je - <i>Cinema in Tune</i>, koji pored toga što je
predstavio neke aktuelne muzičko-filmske sadržaje, (uz događaj Inicijative za filmsku muziku <i>Live Soundtrack</i>, radionicu zvučnih pejsaža pod mentorstvom OKC Abrašević iz Mostara, izložbe <i>Vorkapić: Film i muzika</i>, i omaža nedavno preminulom kompozitoru Zoranu Simjanoviću),</span><span style="text-align: justify;"> evocirao je uspomenu na
period kasnog nemog i ranog zvučnog filma, kada su autori poput Slavka Vorkapića
još pre pojave filmskog zvuka, svojim kinestetičnim montažnim rezovima spajali
formu filma sa strukturom muzičkog jezika i tako uticali na frekvenciju audiovizuelne
umetnosti koja i dalje odoleva vremenu.</span></span></p><p dir="ltr" style="line-height: 1.38; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
</p><div style="text-align: justify;"><span style="text-align: left; white-space: pre-wrap;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Još od perioda nemog filma, kada su živi muzički nastupi dopunjavali senzaciju pokretnih slika u bioskopu, filmsko i muzičko stvaralaštvo mogli su se tumačiti kao dva nerazdvojna polja savremene kulture (žanr filmskog mjuzikla takođe je nastao u nemom periodu). Baš u vreme kada je Slavko Vorkapić tokom Prvog svetskog rata boravio u Parizu, u ovom gradu stvarali su kompozitori impresionizma i simbolizma koji su obeležili kulturu dvadesetog veka: Klod Debisi, Erik Sati i Moris Ravel. </span><span style="background-color: white; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Njihove kompozicije doprineće razvoju modernog zvuka koji je ostao jedinstven i uticajan po svojim modulacijama. Koristeći egzotičnu, do tada zaboravljenu pentatonsku skalu i unoseći inovacije u tonalitetu koji nije zasnovan na harmonijskom, već na melodijskom ključu ovi kompozitori uz Gustava Malera i Antonjina Dvoržaka, uticali su na izvođače kao što su Igor Stravinski, Bela Bartok i Džordž Geršvin. Njihov će se uticaj proširiti na buduće žanrove popularne muzike džez i bluz (često korišćenim za filmske soundtrake), kao i na orkestarsku filmsku muziku (često korišćenu za filmske skorove). Poznat je podatak da je montaža čuvenog Vorkapićevog kratkog filma <i>Život i smrt holivudskog statiste 9413</i>, ritmički koncipirana po Geršvinovoj kompoziciji <i>Rapsodija u plavom </i>što je ujedno bio i radni naslov tog filma. Kada je Čarli Čaplin na jednoj svojoj zabavi pustio Vorkapićev film, lično je na klaviru svirao ovu Geršvinovu kompoziciju, pa je tom prilikom nju i prilagodio ritmu Vorkapićevog filma.</span></span></div><p></p><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/3YL05TzKL2I" width="320" youtube-src-id="3YL05TzKL2I"></iframe></div></div><span style="color: #666666;"><br /></span><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span style="color: #666666;"><br /></span></div><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"><div style="text-align: left;"><span style="background-color: white; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; text-align: justify; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Iako nije direktno bio pod uticajem ovih muzičkih simbolista, Vorkapić je posredno preko svojih filmova ostavio traga u eksperimentalnom modernizmu, kinestetičnom impresionizmu i audiovizeulnom simbolizmu pokretnih slika. Njegov avangardni uticaj oslikava se u sekvencama koje je lično režirao za potrebe mnogih holivudskih filmova, posebno u uvodnoj sceni filma </span><span style="background-color: white; font-style: italic; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; text-align: justify; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Crime Without Passion</span><span style="background-color: white; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; text-align: justify; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"> Bena Hehta u kojoj je Vorkapić svoj poznati rediteljsko-montažni stil primenio koristeći muziku Ludviga van Betovena. </span></div></span><p dir="ltr" style="line-height: 1.38; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span style="color: #666666;"> </span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="color: #666666;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/eX2W1d3QtJk" width="320" youtube-src-id="eX2W1d3QtJk"></iframe></span></div><span style="color: #666666;"><br /></span></div><span style="color: #666666; font-family: georgia; font-size: large;"><span><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><br /></div></span><span style="background-color: white; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; vertical-align: baseline;">U svojim čuvenim konceptualnim filmovima </span><span style="font-style: italic; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; vertical-align: baseline;">Fingalova pećina</span><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; vertical-align: baseline;"> i </span><span style="font-style: italic; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; vertical-align: baseline;">Šuma šumori</span><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; vertical-align: baseline;">, jedinstvenim činom umetničkog </span><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; vertical-align: baseline;">podražavanja</span><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; vertical-align: baseline;"> prirode, Vorkapić poistovećuje ritam filmske montaže sa ritmom muzike Vagnera i Mendelsona, kao i prirodu filmskog izraza sa korenima modernističkog pokreta u muzici devetnaestog veka. Možda se iza ovih impresivnih audiovizuelnih senzacija nalazi ključ za razumevanje celokupne estetike filma, sposobne da nas uveri kako celuloidni cvet može ponekad biti lepši od stvarnog cveta, umetnički mimezis stvarniji od flore i faune, a dizajn i montaža zvuka čulno sugestivnija od neposrednih zvukova žive prirode. Ovaj moderni svet sintetičke lepote razvio se do neslućenih, danas i do nesuvislih granica svetske kinematografije. Možda umesto produkcije novih visokobudžetnih filmova, samo treba projektovati Vorkijev eksperiment dvadesetog veka u flešu memorije novog milenijuma. Osmo izdanje festivala posvetili smo gledanju i slušanju harmonije između filma i muzike. <i>Cinema in tune</i>.</span></div></span></span><p></p><p dir="ltr" style="line-height: 1.38; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/5Bko-Sz8HV0" width="320" youtube-src-id="5Bko-Sz8HV0"></iframe></div><br /></div><p dir="ltr" style="line-height: 1.38; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt; text-align: left;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"> <br /></span></p><p dir="ltr" style="line-height: 1.38; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt; text-align: left;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><a href="https://www.docdroid.net/KSP3z5j/8mister-vorky-katalog-pdf"><span style="color: red;">Katalog</span> <span style="color: red;">festivala</span></a></span></p><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><div style="text-align: left;">06. 15. 2021.</div></span><span style="background-color: white; color: #444444; font-family: georgia; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"><div style="text-align: left;"><br /></div></span><p></p>Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-55425184425052248852020-12-14T03:00:00.008-08:002021-02-28T05:14:28.044-08:00Посвета генерацијама<p> </p><p style="text-align: left;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-DA1xBwUP0sg/X7_dl8UjZDI/AAAAAAAAD1I/6yxx9gIDh7Uty0V2ZY2oySVLLxGkyRrxQCLcBGAsYHQ/s1638/02%2Bkorice%2Bfinal%2Bprednja.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1638" data-original-width="1078" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-DA1xBwUP0sg/X7_dl8UjZDI/AAAAAAAAD1I/6yxx9gIDh7Uty0V2ZY2oySVLLxGkyRrxQCLcBGAsYHQ/w438-h640/02%2Bkorice%2Bfinal%2Bprednja.jpg" width="438" /></a></div><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%;"> <br /></span><p></p><p></p><h1 style="text-align: left;"><span style="font-size: x-large;"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: times;"> </span><span style="font-family: georgia;"> Рецензија књиге </span></span></span></h1><p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;"><br /></span></p><p class="MsoNormal"><a href="https://vremenairaskrsca.wordpress.com/"><span style="color: #0d00ff;"><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">Књига аутора Градимира Д. Маџаревића </span><i style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">Времена и раскршћа</i></span></a><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;"> представља родословна
стабла породице Дабић и породице Стаменковић, пратећи њихове судбине и улоге у
српским ратовима током осамнаестог, деветнаестог и двадесетог века. Књига
претежно обухвата житија</span><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;"> </span><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">породице Дабић,
пре и после Аустријско-турског рата, за време Првог и Другог српског устанка
(посебно место у српској историји заузимају устаници Живко и Гаврило Гаја
Дабић, доцније и Марко Дабић, официр у кнежевинама Милоша Обреновића и
Александра Карађорђевића), па све до њихове голготе у Првом и страдања у Другом
светском рату. Симболички завршетак књиге представља поглавље о необичној крштеници
записаној у музици и стиховима, коју су на Бањичком логору у коме је био
заточен један од јунака</span><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;"> </span><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">књиге Миленко
Дабић, потписали преко сто затвореника (међу којима значајан број
интелектуалаца као и професора Београдског универзитета) поводом рођења
Миленковог сина Слободана Дабића, уједно и издавача ове књиге. (Биографије
чланова породице Стаменковић, такође описане у књизи, односе се на девојачко
презиме и породично стабло мајке Слободана Дабића). </span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%;"></span></p><p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-dY2wEB34CT0/X7_6dZAXl_I/AAAAAAAAD4A/uDnGU25Oi7YCKxVCbeHhED_-37aJKO2LgCLcBGAsYHQ/s658/milenko%2Bdabic%2Bskica.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="658" data-original-width="567" height="320" src="https://1.bp.blogspot.com/-dY2wEB34CT0/X7_6dZAXl_I/AAAAAAAAD4A/uDnGU25Oi7YCKxVCbeHhED_-37aJKO2LgCLcBGAsYHQ/s320/milenko%2Bdabic%2Bskica.jpg" /></a></div> Миленко Дабић, скица<p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">Најобимнији део хронике обухвата период Првог
светског рата, када ће због офанзиве Централних сила на Kраљевину Србију, после
погибије јединог пунолетног мушкарца у породици, Ђорђа Дабића, супротно од
смера повлачења преко Албаније, ова породица заједно са многим другим српским
цивилима, кренути путем града Одесе у тадашњој Царској Русији (садашњој
Украјини) где ће их после пар година мира, као штићенике Николаја II Романова,
сустићи немири Октобарске револуције и опет их покренути на далек пут, али сада
правцем натраг у Србију. </span></p>
<p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-JylYaCW_8hQ/X7_5gKysrLI/AAAAAAAAD3w/HRNwdlXMPpMUoR_o69njagZetHGmUn4ZwCLcBGAsYHQ/s620/car%2Bnikolaj%2Bispred%2Bsrpske%2Bdobrovolja%25C4%258Dke%2Bdivizije.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="336" data-original-width="620" src="https://1.bp.blogspot.com/-JylYaCW_8hQ/X7_5gKysrLI/AAAAAAAAD3w/HRNwdlXMPpMUoR_o69njagZetHGmUn4ZwCLcBGAsYHQ/s320/car%2Bnikolaj%2Bispred%2Bsrpske%2Bdobrovolja%25C4%258Dke%2Bdivizije.jpg" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-size: small; text-align: left;">Руски цар Николај II Романов који је извршио смотру српске добровољачке дивизије</span></div></div></div><p></p>
<p class="MsoNormal"></p> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-vDa_GgBoa3s/X7_5RKw33pI/AAAAAAAAD3s/03Z7ENxAPn45gY17PoJ9XntNYkFgAplvwCLcBGAsYHQ/s425/Odesa%252C%2B10.%2Bmaj%2B1916.%2Bgodine%252C%2Bsrpsko%2Bvojnici%2Bpostrojeni%2Bna%2B%25C5%25BEelezni%25C4%258Dkoj%2Bstanici.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="305" data-original-width="425" src="https://1.bp.blogspot.com/-vDa_GgBoa3s/X7_5RKw33pI/AAAAAAAAD3s/03Z7ENxAPn45gY17PoJ9XntNYkFgAplvwCLcBGAsYHQ/s320/Odesa%252C%2B10.%2Bmaj%2B1916.%2Bgodine%252C%2Bsrpsko%2Bvojnici%2Bpostrojeni%2Bna%2B%25C5%25BEelezni%25C4%258Dkoj%2Bstanici.jpg" width="320" /></a></div><div><span style="font-size: x-small;"> Одеса, 10 мај 1916, српски војници постројени на железничкој станици</span> <br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-XOJ9BvMrCL4/X7_foW_i7iI/AAAAAAAAD18/OYG3Wce0Ct8-HJgDev5XS2UtI8hjYKBzQCLcBGAsYHQ/s1280/%25D0%25A8%25D1%2582%25D0%25B0%25D0%25B1_%25D0%25B3%25D0%25B5%25D0%25BD%25D0%25B5%25D1%2580%25D0%25B0%25D0%25BB%25D0%25B0_%25D0%259C%25D0%25B8%25D1%2585%25D0%25B0%25D0%25B8%25D0%25BB%25D0%25B0%2B%25D0%2596%25D0%25B8%25D0%25B2%25D0%25BA%25D0%25BE%25D0%25B2%25D0%25B8%25D1%259B%25D0%25B0%252C%2B%25D0%25BA%25D0%25BE%25D0%25BC%25D0%25B0%25D0%25BD%25D0%25B4%25D0%25B0%25D0%25BD%25D1%2582%25D0%25B0%2B%25D0%259F%25D1%2580%25D0%25B2%25D0%25BE%25D0%25B3%2B%25D0%25B4%25D0%25BE%25D0%25B1%25D1%2580%25D0%25BE%25D0%25B2%25D0%25BE%25D1%2599%25D0%25B0%25D1%2587%25D0%25BA%25D0%25BE%25D0%25B3%2B%25D0%25BA%25D0%25BE%25D1%2580%25D0%25BF%25D1%2583%25D1%2581%25D0%25B0_%25D1%2583_%25D0%259E%25D0%25B4%25D0%25B5%25D1%2581%25D0%25B8.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="641" data-original-width="1280" src="https://1.bp.blogspot.com/-XOJ9BvMrCL4/X7_foW_i7iI/AAAAAAAAD18/OYG3Wce0Ct8-HJgDev5XS2UtI8hjYKBzQCLcBGAsYHQ/s320/%25D0%25A8%25D1%2582%25D0%25B0%25D0%25B1_%25D0%25B3%25D0%25B5%25D0%25BD%25D0%25B5%25D1%2580%25D0%25B0%25D0%25BB%25D0%25B0_%25D0%259C%25D0%25B8%25D1%2585%25D0%25B0%25D0%25B8%25D0%25BB%25D0%25B0%2B%25D0%2596%25D0%25B8%25D0%25B2%25D0%25BA%25D0%25BE%25D0%25B2%25D0%25B8%25D1%259B%25D0%25B0%252C%2B%25D0%25BA%25D0%25BE%25D0%25BC%25D0%25B0%25D0%25BD%25D0%25B4%25D0%25B0%25D0%25BD%25D1%2582%25D0%25B0%2B%25D0%259F%25D1%2580%25D0%25B2%25D0%25BE%25D0%25B3%2B%25D0%25B4%25D0%25BE%25D0%25B1%25D1%2580%25D0%25BE%25D0%25B2%25D0%25BE%25D1%2599%25D0%25B0%25D1%2587%25D0%25BA%25D0%25BE%25D0%25B3%2B%25D0%25BA%25D0%25BE%25D1%2580%25D0%25BF%25D1%2583%25D1%2581%25D0%25B0_%25D1%2583_%25D0%259E%25D0%25B4%25D0%25B5%25D1%2581%25D0%25B8.png" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: small; text-align: left;"> Штаб генерала Михајла Живковића</span></div><p></p><div style="text-align: left;"><p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%;">Међутим, продори Немаца на тло Галиције осујетиће
њихов план, па ће уместо директног повратка кући преко Црног мора, заједно са
Српским добробољачким корпусом (формираним од српких војника у Хабсбуршкој
монархији који су се добровољно предали руској војсци а потом са њима ратовали
против бољшевика, да би се напослетку под покровитељством цара придружили
избеглицама, и коначно својој браћи на Солунском фронту), Дабићи возом кренути
на вишемесечно путовање Сибиром до Владивостока, а после ове Сибирске голготе,
бродом се преко Азије отиснути на путешествије све до Дубровника, и тако обићи
малтене цео свет. <o:p></o:p></span></p></div>
<p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-HK2bLIgwOrg/X7_iSGKnofI/AAAAAAAAD20/3EMfjzcq9gYcQSxhbAMAYaC9YbTJCpUuwCLcBGAsYHQ/s1499/mapa%2Bputa%2Bmala%2Brezolucija.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1062" data-original-width="1499" height="284" src="https://1.bp.blogspot.com/-HK2bLIgwOrg/X7_iSGKnofI/AAAAAAAAD20/3EMfjzcq9gYcQSxhbAMAYaC9YbTJCpUuwCLcBGAsYHQ/w400-h284/mapa%2Bputa%2Bmala%2Brezolucija.jpg" width="400" /></a></div> Мапа света са обележеном рутом "сибирског" путовања<br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><p class="MsoNormal" style="text-align: left;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%;">Испуњена романтичним тренуцима предаха у сусрету са
културом далеког истока, ова мало позната и недовољно препричавана голгота
представља по географском обиму, можда највећу сеобу Срба у њеној историји.
Обрађена стилском комбинацијом путописа, прозе, биографије, историје и ратне
драме, ово веродостојно сведочанство из пера Градимира Д. Маџаревића и архива
Слободана Дабића, синтеза је једног поетски надахнутог стила и доследног
научно-историјског рада. </span><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">Да би прецизније одредили Маџаревићев приступ овој
теми, цитираћемо Милоша Ђурића када позивајући се на Плутарха и Гетеа утврђује
дистинкцију између историјске и биографске литературе. Судећи по Ђурићу и
његовој књизи „Плутарх, атински и римски државници“, биографски поступак
одликује </span><i style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">сликовит начин приказивања историјских
догађаја и наглашени ентузијазам и занос аутора</i><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">, стога закључујемо да </span><i style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">Времена и раскршћа</i><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;"> по стилу припадају
биографској више него историографској књижевности.</span></p></div><span style="font-family: "Times New Roman", serif;"><p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-LF_XAl-mcDA/X7_0KUG66kI/AAAAAAAAD3Q/MYrWm0sZqQspP1G63rWHd5q4-XBGwWlSgCLcBGAsYHQ/s797/002%2BJelisavet%2Bgrad%2B9.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="797" data-original-width="510" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/-LF_XAl-mcDA/X7_0KUG66kI/AAAAAAAAD3Q/MYrWm0sZqQspP1G63rWHd5q4-XBGwWlSgCLcBGAsYHQ/w256-h400/002%2BJelisavet%2Bgrad%2B9.jpg" width="256" /></a></div><span style="font-family: "Times New Roman", serif;"><span style="font-size: x-small;"> </span></span><span style="font-size: small;"> Јелисаветград 9 мај 1917: Персида, Миленко и Јелена Дабић</span><p></p><p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="font-size: 18pt;">Оно што се књизи може замерити је недостатак
психолошке трансформације у развоју њених јунака. Пошто овакав студиозни
концепт изискује научно-истраживачку методичност и систематизацију, приметно је
повремено запостављање драмско-приповедачког нивоа радње и разраде ликова у
њој. Светоназори, принципи и осећања описаних карактера остају имуни на ток
политичких дешавања, па стога бурни историјски догађаји не успевају чак ни да
пољуљају карактерне стене њених протагониста. Они емоционално одолевају тешким
временима док потврђују оно што смо од почетка књиге знали: да је човеков дух
највећа светиња и да је једина сила која га на овом свету може обуздати, уједно
и граница његовог физичког постојања, односно његова биолошка коначност.</span></div><p></p><span style="font-size: 18pt;"><div style="text-align: left;"><p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></p></div></span></span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><p class="MsoNormal" style="text-align: left;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-dq5YS8YX_io/X7_2VzmcgoI/AAAAAAAAD3g/OeZUerNWbyUCz_jFW8i-jxF2aE5kl3MhQCLcBGAsYHQ/s837/17%2B3.%2BV.%2B2002.%2Bgrob%2Bgaje%2Bdabica%2Bzivka%2Bdabica%2Bu%2Bporti%2Bmanastira%2Bdokmir.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="837" data-original-width="531" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/-dq5YS8YX_io/X7_2VzmcgoI/AAAAAAAAD3g/OeZUerNWbyUCz_jFW8i-jxF2aE5kl3MhQCLcBGAsYHQ/w254-h400/17%2B3.%2BV.%2B2002.%2Bgrob%2Bgaje%2Bdabica%2Bzivka%2Bdabica%2Bu%2Bporti%2Bmanastira%2Bdokmir.jpg" width="254" /></a></div><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%;"> </span><span style="font-family: "Times New Roman", serif; line-height: 115%;"><span style="font-size: x-small;">Гроб са спомеником Габрила Гаје Дабића</span><br /></span><p></p><p class="MsoNormal" style="text-align: left;"><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">Са друге стране, прожету дирљивим поетским
апотеозама, </span><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">књигу употпуњују поруке из
домена теолошке литературе као и наводи из вредних докумената и бројних
рукописа који су кроз векове утицали на библиографију презимена Дабић као што
су и њихове биографије утицале на ток модерне српске историје. Трагом неких
ранијих хроника које су пратиле српске ратове и српске цивилне миграције,
Маџаревић следи и путеве самих хроничара када се уживо сусрећу са протагонистима
приче о Дабићима. Стварност, легенде, уметност и историја преплићу се у овом
сведочанству о важним политичким раскрсницама српске националне прошлости. Ова
драгоцена грађа развоја српског државног и националног идентитета уједно
представља и огледало ширења њене културе и писмености.</span></p><div style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: left;"></div></div><div style="text-align: justify;"><p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-QRBMlDQZv48/X7_7-FRw9sI/AAAAAAAAD4M/I3pVEweq25IY6uH3UfJE5H5JDyRZFSb-ACLcBGAsYHQ/s1638/01%2Bkorice%2Bfinal%2Bpoledjina.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1638" data-original-width="1138" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/-QRBMlDQZv48/X7_7-FRw9sI/AAAAAAAAD4M/I3pVEweq25IY6uH3UfJE5H5JDyRZFSb-ACLcBGAsYHQ/w278-h400/01%2Bkorice%2Bfinal%2Bpoledjina.jpg" width="278" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt; text-align: justify;">Вешто заобилазећи теоријске поделе које одвајају
класичну од модерне књижевности, Маџаревић обједињује биографску приповедачку
технику са традицијом религијске књижевности, епске поетске слике са утицајима
модернистичке (натуралистичке) уметности, као и теоријско-методолошки приступ,
са изражајним средствима својственим лирској поезији. Иза јединствене и
аутентичне посвете српским прецима и њиховим славним генерацијама, ову
биографску баштину тумачимо као својеврсну потврду традиције романтизма у
култури живота једне нације, и у корену њене књижевности.</span></div><p></p>
<p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-vNE9bGheTkg/X7_usiB09xI/AAAAAAAAD3A/xk-iONtBS58Sg0wMUQ2suGMdk4ixTPOgwCLcBGAsYHQ/s1712/005%2Bkrstenica.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1712" data-original-width="1191" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-vNE9bGheTkg/X7_usiB09xI/AAAAAAAAD3A/xk-iONtBS58Sg0wMUQ2suGMdk4ixTPOgwCLcBGAsYHQ/w446-h640/005%2Bkrstenica.jpg" width="446" /></a></div><div><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 18pt; line-height: 115%;"> (</span><span style="font-size: small;"><span style="font-family: georgia; line-height: 115%;">Логорска "крштеница" коју је исцртао Владислав Рибникар, са текстом и потписима затвореника, 2. децембар 1941.</span><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; line-height: 115%;">)</span></span></div></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt; text-align: left;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: Times New Roman, serif;"><span style="font-size: 24px;"><a href="https://pulse.rs/posveta-generacijama/"><span style="color: #ffa400;">Kulturni </span><span style="color: #ff8800;">dodatak Politike 12. 12. 2020.</span></a></span></span><p></p></div>
<p class="MsoNormal"><o:p> </o:p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /></div>Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-40145249055153736632020-08-23T12:47:00.007-07:002020-08-24T06:53:59.742-07:00The Magnificent Seven<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-YyEFktBJCsc/X0JvThgs_0I/AAAAAAAADwQ/_lSXT-NatO0r6QUrlwpZrPdqZJqlYIm0wCLcBGAsYHQ/s1328/MV5BNmYwOTE5MjEtOTk1Yi00NTk2LTg2NDEtNzhhN2M5NzRhZjRjXkEyXkFqcGdeQXVyMjE5NjA1NDU%2540._V1_SY1000_CR0%252C0%252C1328%252C1000_AL_.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="1328" height="309" src="https://1.bp.blogspot.com/-YyEFktBJCsc/X0JvThgs_0I/AAAAAAAADwQ/_lSXT-NatO0r6QUrlwpZrPdqZJqlYIm0wCLcBGAsYHQ/w410-h309/MV5BNmYwOTE5MjEtOTk1Yi00NTk2LTg2NDEtNzhhN2M5NzRhZjRjXkEyXkFqcGdeQXVyMjE5NjA1NDU%2540._V1_SY1000_CR0%252C0%252C1328%252C1000_AL_.jpg" width="410" /></a></div><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;">Međunarodni festival jednominutnog i kratkog filma Mister Vorky održan je <b>sedmi</b> put od 19. do 23. avgusta, ali ovoj put, zbog zdravstvene situacije, u online formatu.</span></p><div class="separator" style="clear: both;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;">U dve takmičarske večeri programa jednominutnih filmova, prikazano je osamdeset najkraćih svetskih filmskih ostvarenja iz 30 zemalja sveta. Kao i svake godine, festivalski tim su predvodili Dragan Cakić, Milan Milosavljević i Marko Kostić. O nagradama u konkurenciji jednominutnih filmova odlučivali su domaći tročlani žiri u sastavu: Vanja Kovačević, montažerka i rediteljka, Dimitrije Vojnov, scenarista i filmski kritičar i Vladimir Grbić, pozorišni i filmski glumac. Grand prix festivla dodeljen je litvanskom filmu Film Crew in Quarantine, Robertasa Nevecke. Nagrada za najbolji strani film dodeljena je Iranskom filmu Heaven Reze Moajedija. Za najbolji domaći proglašen je Bezizlaz# 8 Covid-19 special, Filipa Markovinovića. Specijalna priznanja dodeljena su egipatskom Let Me Dance Tanie Kamal-Eldini, španskom Family Views Mikela Gila i argentinskom Train Konrada Aresa.</span></div><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;"><div style="text-align: justify;"><img border="0" data-original-height="368" data-original-width="489" src="https://1.bp.blogspot.com/-YigOesx_SOc/X0KF2LddDUI/AAAAAAAADxo/VH3DQeJjyTYfv7dibZ__fAfvKbUmNO1eACLcBGAsYHQ/s0/Screen-Shot-2020-03-31-at-10.17.55-AM-489x368.png" /></div><div style="text-align: justify;"><br /></div></span></div><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;"><div style="text-align: justify;">Pored takmičarskog programa jednominutnih filmova, po prvi put su prikazani kratkometražni filmovi (dužine do 25 minuta) u takmičarskom programu pod nazivom “9413”. Za ovaj program odabrano je 10 filmova, od kojih su neki bili prikazani na najvećim svetskim festivalima poput Berlinala i Međunarodnog filmskog festivala u Roterdamu. Odluku o najboljim kratkim filmovima doneo je Greg De Cuir, filmski kustos, teoretičar i prevodilac iz Beograda. Nagrada je dodeljena filmu Efekat Mandela, reditelja Mihajla Vitezovića.</div></span><p style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #424242; margin: 0px 0px 1.5rem; padding: 0px; text-align: justify;"></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-E2dgS70LkFs/X0Jxfg58jTI/AAAAAAAADwk/DCeTJWDFWVkSQ9IVrlM68I-BDEYm-OCpgCLcBGAsYHQ/s265/download%2B%25281%2529.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="265" data-original-width="190" height="414" src="https://1.bp.blogspot.com/-E2dgS70LkFs/X0Jxfg58jTI/AAAAAAAADwk/DCeTJWDFWVkSQ9IVrlM68I-BDEYm-OCpgCLcBGAsYHQ/w298-h414/download%2B%25281%2529.jpg" width="298" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br /></td></tr></tbody></table><span style="background-color: transparent; font-family: georgia; font-size: x-large;"><div style="text-align: justify;">Autori prikazanih fimova pokazali su razvijen osećaj za ironiju, sposobnost da težinu egzistencije obrade dramskim humorom, a situaciju kućne izolacije poistovete sa pojmom kritičke distance. Stoga su publici festivala probudili optimizam kada je budućnost kratkih formi u pitanju. Glavna tema ovogodišnjeg festivala, koja objašnjava situaciju heroja i superheroja u savremenom svetu posvećena je Vorkapiću i njegovim saradnicima u Holivudu. Simboličkim primerom karijere Slavka Vorkapića, ovog avangardnog, a istovremeno klasičnog holivudskog umetnika, programe sedmog izdanja festivala nazvali smo <i>Sedam veličanstvenih – Heroji Holivuda,</i> kao naš šaljivi doprinos najvećoj prekookeanskoj kinematografiji i ulogama malih i velikih filmova u njoj. U nastavku ćemo govoriti o fenomenu holivudske filmske škole, a sa druge strane tumačiti fenomen koji podrazumevamo pod pojmom <i>umetnički film</i>. </div></span><p></p><p style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #424242; margin: 0px 0px 1.5rem; padding: 0px; text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-KLXBGqB6xAg/X0JyTjipIMI/AAAAAAAADws/2CzRHVnxrnMkwLRbXnKK72hOkXQkYKVkgCLcBGAsYHQ/s800/MV5BMjJmOGYwNmItMjI5MS00ZGE2LWJlNDUtODZjYTBjNGQ1MTg5XkEyXkFqcGdeQXVyNDE5MTU2MDE%2540._V1_.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="800" data-original-width="550" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-KLXBGqB6xAg/X0JyTjipIMI/AAAAAAAADws/2CzRHVnxrnMkwLRbXnKK72hOkXQkYKVkgCLcBGAsYHQ/s640/MV5BMjJmOGYwNmItMjI5MS00ZGE2LWJlNDUtODZjYTBjNGQ1MTg5XkEyXkFqcGdeQXVyNDE5MTU2MDE%2540._V1_.jpg" /></a></div><p></p><p style="background-color: white; box-sizing: border-box; margin: 0px 0px 1.5rem; padding: 0px; text-align: justify;"><span><span style="color: #222222; font-family: georgia;"></span></span></p><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;"><div style="text-align: justify;">Sama podela na umetnički (autorski) i na komercijalni (industrijski, žanrovski) film, ma koliko bila uslovna, veštačka, pa i netačna, jeste bitan fenomen koji je polarizovao savremenu kinematografiju. Danas, svako ko želi da se bavi filmom, mora da ima reper u jednom od ova dva estetska pola, makar oba želeo da prevaziđe.</div> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/npSOjmI134c" width="320" youtube-src-id="npSOjmI134c"></iframe></div><br /><div style="text-align: justify;">Ali, vratimo se, vremeplovom do tridesetog jula 2007. Tog istorijskog dana, u nekoliko sati razlike, umrla su dva poslednja Mohikanca evropske modernističke umetnosti, Antonioni i Bergman. Ali, vreme i prostor koje su oni obeležili nestalo je mnogo pre njih. To je bio prostor nekomunikativnog filma, vreme u kome se arogantni inelektualizam najviše približio masovnom priznanju. Period u kojem su se elitni klubovi najviše približili svetskoj slavi, vreme u kome su najuobraženiji umetnički zamkovi bili predmet interesovanja običnog naroda.</div><br /><div style="text-align: justify;">Na vrhu tog virtualnog sveta hladnoratovske Evrope, dva najslavnija potrošača, Bergman i Antonioni (a sa njima Kjubrik, Tarkovski, Angelopulos), predstavljali su ikone umetničke slobode koja je, čak i tada, bila na granici verovatnog. Jer, oni se nisu bavili slobodom umetničkog stava i izraza, već nečim prilično drugačijim - slobodom umetničkog statusa. Zbog toga njihov značaj možda ne leži toliko u umetničkoj, koliko u etičkoj promeni mesta filmskih profesija unutar državotvornog sistema.</div><br /><div style="text-align: justify;">Svaki stil nošen svojim vremenom, takođe i nosi svoje vreme. Ali, vrlo specifično i očigledno, evropski autorski modernizam i njegova teorijska straža kočili su legitimitet drugačijih filmskih informacija. Samim tim, oni su naudili upravo stilu za koji toliko navijaju. Umesto da budu likovi jedne kulture, oni su postali tipovi jedne politike. Drugim rečima, oni su postali dosadni.Film je, da podsetimo, mlada umetnost. Pošto je nedavno napunila svoj prvi vek, ona se i dalje bori da bude shvaćena ozbiljno. Iz istog razloga, filmska teorija u doba hladnog rata je često delovala preozbiljno. Baš zato, roditelji teorije autorskog filma ne dozvoljavaju da neko pomisli da su Kjubrik, Bergman i Antonioni precenjeni reditelji. </div><br /><div style="text-align: justify;">Misao da su Spilberg ili Lukas bolji reditelji od Bergmana ili Antonionija možda i jeste neozbiljna. Ali, opet, čuvari takve ozbiljnosti možda ne bi trebalo da se bave umetnošću – bolje da se bave ostalim građanskim zanimanjima: pravosuđem, ekonomijom ili administracijom. Jer, mogućnost da pomislimo da će u nekom vremenu određeni stil biti cenjen, a u nekom drugom neće, jedina oslobađa organsku prirodu umetnosti, odnosno čini da filmsko delo i njegova tumačenja budu podložna promenama u vremenu.U novom veku, posle artističnih parodiranja na komercijalnu tradiciju filmske istorije (od strane retroaktivnih Tarantina i Rodrigueza), klasični žanrovski film se vraća u bioskope, u velikom stilu a na mala vrata, kako je i suđeno svim vidovitim investitorima u budućnost. Jer šta je suština jeftinih filmova, koji žele da na siguran način dođu do novca za nastavak? Da uspostave ekonomiju svojih produkcijskih kanona, tj. da ne budu previše jeftini zbog straha od tehničkih grešaka, a takođe da ne budu previše skupi zbog rizika od bankrota. Autorski timovi na ovakvim snimanjima, zbog ograničenih finansijskih mogućnosti, sprečeni su da se razmahnu u prostoru, vremenu i materijalu. Baš zbog te uštogljenosti i vizuelne osiromašenosti komercijalni B filmovi počivaju na čvrstoj scenarističkoj podlozi. Da bi se snimalo brzo i jeftino, scenario se ne menja kad god to reditelju pada na pamet, već sve ostaje onako kako se producent dogovorio sa scenaristom. Zapravo, svi ovi filmovi sa sporedne strane filmske istorije, zbog siromaštva u istraživanju filmskog jezika, pripadaju literararnoj (dramskoj) osnovi filma. To su filmovi koji se pre svega čitaju, pa tek onda gledaju. To je priroda jeftinog filma, koji je potraživao samo jednu lokaciju za celo snimanje, pa se nastanio u zamkovima evropske prošlosti i od mitskog dekora napravio scenografiju, a od istorijskih legendi, scenario. Ali, kad su uključili ton i kameru, sektori ovih produkcija prizvali su orgijastične duhove feudalne prošlosti; epiku i spektakl. Tako dobijamo esenciju klasičnog žanrovskog zapleta, zabeleženu u našem filmskom iskustvu, osvetu duhova prošlosti koji traže devičansku žrtvu u novoj umetnosti.</div></span><p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-DgMoh3P78xs/X0J1r3LXrCI/AAAAAAAADxc/epaE0qHPYfAV4nJO1Deym8a90t3PuxWIQCLcBGAsYHQ/s896/116391151_935299256975261_8904104994156864214_n%2B%25281%2529.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="420" data-original-width="896" height="192" src="https://1.bp.blogspot.com/-DgMoh3P78xs/X0J1r3LXrCI/AAAAAAAADxc/epaE0qHPYfAV4nJO1Deym8a90t3PuxWIQCLcBGAsYHQ/w410-h192/116391151_935299256975261_8904104994156864214_n%2B%25281%2529.jpg" width="410" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; font-family: georgia; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;"><br /></span><p></p><div class="separator" style="clear: both;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;">Osvetnički cilj usamljenog heroja (neshvaćenog umetnika, ludog naučnika, tajanstvenog revolveraša), razapetog između okoline koja ga ne razume i društva koje ga se plaši, predstavlja narativnu osnovu većine filmova srednjih budžeta; naivnih u viziji, detinjastih u imaginaciji, sujevernih u zapletu, uštogljenih u režiji, bibliotekarskih u fotografiji. To su estetske osnove filmova B produkcije, pojma koji je nastao još tridesetih godina prošlog veka da bi označio uvodni vestern (double feature) projektovan u američkim predratnim bioskopima. B film je zahvaljujući produkciji Hammer u Britaniji i American international u SAD premestio svoj žanrovski fokus na horor i SF i uzvratio udarac tokom šezdesetih i sedamdesetih, kada datira i zlatni period italijanskog horora. Do kraja osamdesetih, to što podrazumevamo pod B estetikom potpuno će se preseliti u televizijski i serijski program.</span></div><span style="font-family: georgia;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: x-large;"><br /></span></div><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;"><div style="text-align: justify;">Danas, filmska inteligencija nalazi se u ekspanziji TV serija i Marvelovih bioskopskih serijala, u brzopoteznoj, šahovskoj matematici dramskog pripovedanja, dokazujući da su pokretne slike promenljive i da nijedan prizor nije ono što smo mislili da jeste, već ono što smo pročitali u nizu sekvenci tokom promene identiteta glavnih junaka. Dok pratimo (super)herojski scenario, svesni smo da će se slika Supermena promeniti, ali će je zameniti referentnost Klarka Kenta, manje vidljivog, ali memorijski dokazivog. Jedan čuveni američki glumački agent izjavio je da svaka zvezda mora da izbledi, da bi sačekala da Zemlja napravi krug i ponovo je vidi u punom sjaju. To znači da i neuspeh može biti deo uspeha u kontekstu slave. Upravo to je i radnja svakog herojskog i superherojskog filma.</div></span><br /><br /></span><a href="https://1.bp.blogspot.com/-HjkZHY9zyh4/X0J05CgXlRI/AAAAAAAADxI/NEI9NocruS0aqPknK7hTB76PAFDCIkG7gCLcBGAsYHQ/s2048/7.%2BMister%2BVorky%2Bplakat.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1448" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-HjkZHY9zyh4/X0J05CgXlRI/AAAAAAAADxI/NEI9NocruS0aqPknK7hTB76PAFDCIkG7gCLcBGAsYHQ/s640/7.%2BMister%2BVorky%2Bplakat.jpg" /></a></div><span style="font-family: georgia; text-indent: 0.5in;"><br /></span><p></p><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;"><div style="text-align: justify;">Isto tako, star sistem iz najslavnijih dana Holivuda stvarao je i mitologizovao svoje zvezde. One su, doduše, bile pomerene od društva, sa svojim izolovanim ogledalima i pudrijerama, ali su u kontekstu umetnosti čak i one imale društvo: imale su jedna drugu za poređenje, a imaju ih i danas. Ditrih, Dejvis, Garbo, Flin, Gebl, Kuper, Din, Klift, poput antičkih bogova samo zajedno čine mitologiju. To nije tako zato što zajednica čini pojedinca jačim, već zato što se čak i samoća, kao kategorija umetničkog imidža ne može odrediti bez poređenja unutar umetničke zajednice. </div><div style="text-align: justify;">U čemu je tajna američke filmske strukture? U dramskoj slojevitosti. Kad kažemo slojevitost, mislimo na mogućnost da se bude opšti i konkretan u isto vreme. Mogućnost da se simultano komunicira na elitnom, kao i na populističkom nivou. Klasični holivudski film podrazumevao je rešenja koja obuhvataju i svesno i nesvesno, koja govore više jezika odjednom i koja ulaze u odnos sa publikom do tačke koju publika želi. Otud većina holivudskih filmova, pogotovo kada se gledaju iz uglova drugih kultura, deluju kao savršene, božanstvene iluzije. A za protestante i za gledaoce buržoaskog sveta, filmovi Hoksa (Howard Hawks), Forda (John Ford), Kapre(Frank Capra), Volša (Raul Walsh), Lubiča (Ernst Lubitch), su psihosocijalne studije, gde se Holivud kao industrija radije tumači kao ekonomska efikasnost u znanju i kreaciji, nego kao Američka politika u sinematičnoj ekspresiji. Otud za našu publiku Bal na vodi (George Sidney, 1944) nije bio priča o klasnim problemima, nego raskošna utopija o sveopštoj sreći, Prohujalo sa vihorom (Victor Fleming, 1939) nije govorilo o ratnim profiterima i lažnoj gospodi, već romansirani ep o večnoj ljubavi, a Kazablanka (Michael Curtiz, 1942) nije pričala o sistemima policijskog prestrojavanja, već o patriotizmu i solidarnosti.</div></span><p></p><p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="background-color: transparent; font-family: georgia; text-indent: 0.5in;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="background-color: transparent; font-family: georgia; text-indent: 0.5in;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-titx_lN4FYM/X0Jzo8BtuRI/AAAAAAAADw4/SZkIYE7YsqoN2L_cBdLrsj2THjJRd8XugCLcBGAsYHQ/s726/kjk.PNG" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="420" data-original-width="726" height="237" src="https://1.bp.blogspot.com/-titx_lN4FYM/X0Jzo8BtuRI/AAAAAAAADw4/SZkIYE7YsqoN2L_cBdLrsj2THjJRd8XugCLcBGAsYHQ/w410-h237/kjk.PNG" width="410" /></a></span></div><span style="background-color: transparent; font-family: georgia; text-indent: 0.5in;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 115%;"><br /></span></span><p></p><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;"><div style="text-align: justify;">Sve ove nedoumice odavno je rešio Slavko Vorkapić koji se bavio integracijom a ne distinkcijom umetničkog od komercijalnog. Vorkapić, koji je u toku karijere znao da bude autorski usamljen kako u Jugoslaviji, tako i u Holivudu - sa jedne je strane istraživao vizuelnu prirodu filma, a istovremeno je, baš poput dvostrukog identiteta nekog holivudskog superheroja, bio reditelj komplikovanih sekvenci u najvećim holivudskim produkcijama. Dok je snimao eksperimentalne avangardne filmove, istovremeno je radio i na realizaciji ratnih propagandnih filmova. Najvažnije, bavio se visokim mimezisom dramske fikcije, montiranjem herojskih (epskih ili tragičarskih) karaktera u filmovima Frenka Kapre, Džordža Kjukora, Normana Tauroga, Bena Hehta, Žilijena Divivijea, Rubena Mamulijana, Vilijama Velmana, Viktora Fleminga, Frenka Borzaža i mnogih drugih. Mister Vorky Rides Again!</div></span><p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;"> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/YJjsDIoOnrI" width="320" youtube-src-id="YJjsDIoOnrI"></iframe></div></span></div><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;"><span style="font-family: georgia;"> </span></span><p></p><p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;"><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;"><u><span style="color: #cc0000;"><br /></span></u></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;"><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;"><u><a href="http://www.vtility.net/virtualtour/GmvlYlio4V?fbclid=IwAR025aA0v-usSseVIZ0s4-UWrLQfhOLWMSwr_PrBdKDtv-MT9G0jze8Y63c#!s/0/p/0/i/11"><span style="color: #cc0000;">Katalog festivala</span> </a></u></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;"><span style="font-family: georgia; font-size: x-large;"><u><br /></u></span></span></p><span><a name='more'></a></span><span><!--more--></span>Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-1458645924080162452020-06-05T05:54:00.002-07:002020-06-05T15:04:53.853-07:00Figura mišolovke i slučaj Pandorine kutije<div class="separator"><br /></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-4l9CfOxhxlI/XtolVFEb6eI/AAAAAAAADjg/qVQj2W7jsOIBMXt5S3Z-ibFcYnpNCWVuQCK4BGAsYHg/s1000/770529_marko-kostic_ls.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><br /><img border="0" data-original-height="666" data-original-width="1000" height="266" src="https://1.bp.blogspot.com/-4l9CfOxhxlI/XtolVFEb6eI/AAAAAAAADjg/qVQj2W7jsOIBMXt5S3Z-ibFcYnpNCWVuQCK4BGAsYHg/w400-h266/770529_marko-kostic_ls.jpg" width="400" /></a></div><h2 style="background-color: white; box-sizing: border-box; line-height: 1.3em; margin: 0px 0px 0.625em; text-align: left;"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"></td></tr></tbody></table> Roman Ivan Josimova "Vreme od voska<i>" </i></h2><h2 style="background-color: white; box-sizing: border-box; line-height: 1.3em; margin: 0px 0px 0.625em; text-align: left;"><em style="box-sizing: border-box; color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; font-weight: 400;"><br /></em></h2><h2 style="background-color: white; box-sizing: border-box; line-height: 1.3em; margin: 0px 0px 0.625em; text-align: left;"><em style="box-sizing: border-box; color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; font-weight: 400;"><font face="georgia" size="4">Kralj: Kako zovete taj komad?<br style="box-sizing: border-box; line-height: 0;" />Hamlet: Mišolovka. Kako to, pitaćete? Pa, u prenosnom značenju.</font></em></h2><h2 style="background-color: white; box-sizing: border-box; line-height: 1.3em; margin: 0px 0px 0.625em; text-align: left;"><font face="georgia" size="4"><br /></font></h2><h2 style="background-color: white; box-sizing: border-box; line-height: 1.3em; margin: 0px 0px 0.625em; text-align: left;"><span style="color: #010101; font-weight: 400;"><font face="georgia" size="4">Kao u slučaju Čendlera, Prusta, Defoa, Selimovića, kada iskusan pisac radi na prvom romanu na njegovu štampu vredi čekati. Nedavno objavljeni roman autora rodom iz Bele Crkve, Ivana Josimova takva je majstorija proznog stila, da se raskošnost njegove forme i zagonetnost njegove fabule uzajamno nalaze u nekoj vrsti poetskog rivaliteta. Način na koji se ove kategorije estetski povezuju i potom dramski razdvajaju, biće tumačen esejističkim prikazom ovog nesvakidašnjeg romana.</font></span></h2></div><h2 style="clear: both; text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; font-weight: 400; text-align: start;"><div style="text-align: justify;"><span style="text-align: start;"><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium;"> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-UOivae1XXbU/Xto7ub6dD4I/AAAAAAAADm4/mfHBBBubml8fzjKAvw4aXeOFJ062kr_pQCK4BGAsYHg/s1024/IMG_20200225_181002175-1024x768.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="768" data-original-width="1024" height="300" src="https://1.bp.blogspot.com/-UOivae1XXbU/Xto7ub6dD4I/AAAAAAAADm4/mfHBBBubml8fzjKAvw4aXeOFJ062kr_pQCK4BGAsYHg/w400-h300/IMG_20200225_181002175-1024x768.jpg" width="400" /></a></div></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium;"> </div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium;"><font face="open sans, sans-serif" size="3"><i>Vr</i></font><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><i>eme od voska</i>, knjiga pisana pod radnim naslovom <i>Jednorogi jelenak </i>(podseća na naslov <i>Zlatni jelenak</i> Edgara Alena Poa), bogata arhetipskim konotacijama i biblijskim asocijacijama, predstavlja fiktivnu relaciju između oca i sina, smeštenu u savremeno doba. Posebnost radnje je u tome što je lik oca ovde po zanimanju srpski glumac i to najpoznatiji dramski umetnik u državi, razbarušeni dionizijski karakter po imenu Emil (od latinskog Aemilius, što znači suparnik).</span></div></span></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="text-align: start;"><br /></span></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><br /></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><font face="georgia" size="4"><span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700; text-align: start;">Figura oca</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /></font><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;">Znanja koja odrasli čuvaju od domašaja dece, pisac dovodi u vezu sa misterijama koje vladari kriju od svojih podanika, ovde prikazanih unutar domaćinstva u banatskom podnožju Karpata, toposa u kome se zbiva najveći deo romana. Reference na likove poput Lira, Hamletovog očuha Klaudija kao i na groteskni lik Falstafa, prisutne su u boemskom karakteru Emila, uticajnom domaćinskom autoritetu i moćnom javnom interpretatoru, koji je toliko puta igrao Šekspira, da je zavarao tragove prošlosti koje bi mu svako, sem Šekspirovih čitalaca oprostio. Sudeći po Josimovu, domaći bardovi, bilo pozorišnih bilo privatnih domova, politički su daleko od Hamletove drame, ali su njihovi anonimni ukućani, kao savršene žrtve dvorskih konspiracija, zapravo oni koji se sa danskim junakom mogu identifikovati.</span></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><font face="georgia" size="4"><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><span style="text-align: start;">Za razliku od satire <i>Rozenkranc i Gildestern su mrtvi</i>, u kojoj glumačka trupa izvođenjem predstave <i>Mišolovka </i>raskrinkava prošlost kralja Klaudija (istom koju u trećem činu <i>Hamleta</i> režira lično Hamlet), kod Josimova je vladar istovremeno glavni predstavnik srpske nacionalne pozornice. Taj paradoks ravan je situaciji u kojoj bi Lorenco Mediči istovremeno bio Mikelanđelo, a Elizabeta Prva – Bard Šekspir (Ronald Regan nikada nije bio prvi američki glumac). Ipak, najvernije poređenje Emila sa zapadnom kulturom, bilo bi u fikciji u kojoj varalica Falstaf ostvaruje snove o bogatstvu i slavi, bez preuzimanja ikakve političke odgovornosti.</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /> </font></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;">Emil će kombinacijom opijenosti, egoizma i opšte tolerisanog neoprimitivizma, ostvariti društvenu vlast sagrađenu principima dvostruke obavezanosti (dilema u komunikaciji koju je opisao Gregori Bejston, u kojoj pojedinac prima više konfliktnih poruka pri čemu jedna negira drugu; spada u oblik kontrole u funkciji eskiviranja otvorene prinude, stvaranjem konfuzije zbog koje je kontrolisanoj osobi teško bilo da odgovori na očekivanja, bilo da im se odupre). Ovaj princip protivurečnosti između afektivne želje za ispoljavanjem raspoloženja i profilisane želje za ostvarenjem javnog ugleda, ne određuje samo generacijski sukob između oca i sina, već civilizacijsku granicu koju Niče naziva rađanjem tragedije, Vitgenštajn krizom metafizike, a Marks trenutkom prvobitne akumulacije kapitala.</span></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><font face="georgia" size="4"><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><span style="text-align: start;">Lik oca u centru je pažnje svih karaktera, pa sem nas, virtualnih svedoka njegovog društvenog narcizma, niko se ne zapita kako bi bilo da je dramska osa obrnuta, pa da Emil primeti način na koji okolina primećuje njega. Njegov staleški prihvaćen, samodovoljni fokus daje povod sumnji da se harizma ovog glumca ne sadrži u dramskim porukama, već u pozadinskom domenu njegovih insceniranih slučajnosti. Zato je praćenje očevih nedoslednosti, postupak kojim sin pronalazi rupe na zidovima svoje patrijarhalne tvrđave. Iako je tema zataškanog ubistva (kao nesvojstvena domaćoj književnoj tradiciji) izostala iz romana, zataškavanje mogućih uzroka samoubistava, naslućeno je u rekonstrukciji nekih sudbina opisanih u knjizi. Da li je ekspresivni svet u kome Emil boravi zaista velikodušno otvoren, ili je to samo plinska svetlost jednog sujetnog gospodara kome odgovara inferiorno mesto okoline u njegovom životu? Ljudi uništavaju jedni druge putem nasilja prerušenog u ljubav (R.D. Leing).</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><span style="text-align: start;">Emil zapravo nije istaknuti predstavnik klasičnog pozorišta, već glasni voditelj primitivnog scenskog obreda. On je, kako bi to rekao Meša Selimović, samo grlati ključar dramske biblioteke, najbliži istorijskoj slavi bio, kada je jednom prilikom, opisanom pri kraju romana, propustio da se upozna sa Milošem Crnjanskim. (Istim Crnjanskim koji smatra da je to što su Strindberg i Kjerkegor nezakonita deca služavki od očeva više klase podatak od presudnog značaja za istoriju književnosti; zajedno sa Ibzenom, svi ključni severnjaci književne reformacije, mrzeli su svog oca.)</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /></font></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="text-align: start;"><font face="georgia" size="4"><br /></font></span></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><font face="georgia" size="4"><span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700; text-align: start;">Figura sina</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><span style="text-align: start;">Za razliku od oca, liku sina, opisanom u prvom licu jednine, pisac ne otkriva ni ime ni zanimanje. Posle Emilove iznenadne smrti, sin će preispitati svoja paučasta sećanja i prašnjave uspomene, pa će arheologijom događaja nalaziti memorijske artefakte, prvi put otkrivene u istoriji stabla njegove porodice. Kao kada u krimi romanu inspektor iza tuđih logičkih grešaka, pronalazi istinu u iskazima osumnjičenih, tako i ovaj junak novim čitanjem rodbinskih biografija i kritičkom retrospekcijom skeleta iz ormana, obnavlja memorijalni album svoje porodice.</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><span style="text-align: start;">Sledeći tragove očevih seksualnih intriga, suočavamo se sa verovatnoćom Emilovog biološkog kreiranja i epizodnih likova koji pripadaju sinovljevoj generaciji. Ovu mogućnost oseća i sin i ne samo da će ona izmeniti način na koji posmatra prošlost i detinjstvo, već će se njegova romantična iskustva neporecivo odrediti situacijama koje je tata svojim društvenim navikama prethodno uslovio. Kao u filmu <i>Trumanov šou</i>, sin otkriva da nijedan korak njegovog života nije ni neutralan niti slučajan, već poput prirode seksualnog zavođenja, određen utabanim čulnim tehnikama i harizmatski programiranim društvenim intervencijama.</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-YWdwno_fCeQ/Xto_v5-8W0I/AAAAAAAADnU/1BtzKC0uvuA8vGdPidPT7ZwHHDIYKK-YgCK4BGAsYHg/s300/unnamed.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="232" data-original-width="300" height="309" src="https://1.bp.blogspot.com/-YWdwno_fCeQ/Xto_v5-8W0I/AAAAAAAADnU/1BtzKC0uvuA8vGdPidPT7ZwHHDIYKK-YgCK4BGAsYHg/w400-h309/unnamed.jpg" width="400" /></a></div><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><span style="text-align: start;">Po Josimovu, familijarna konspirativnost prećutni je jezik svake društvene zajednice. Ali pisac zapravo ne piše o posebnosti neke porodične zavere, već o posebnosti pisanja zavereničke teorije, romanom koji pokazuje da svako literarno istraživanje poseduje konspiraciju u pozadini revanšističkog autorskog motiva. U pomenutom banatskom gazdinstvu, pre radoznalosti ovog sina, zakopane tajne nisu naknadno otkopavane, već zatrpavane i ignorisane običajnim delovanjem porodičnog establišmenta. Da se neko tom porodicom službeno bavio, ko zna kakvo bi praistorijsko nalazište u toj koloniji našao.</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><span style="text-align: start;">Kao i u <i>Hamletu</i>, mreža koju pletu ovi ukućani nije linearnom naracijom opisana. Nenapisana, prećutana i potisnuta od njenih aktera, ona je racionalnom teorijom teško dokaziva konspiracija. Ali, to što ovi dvorjani nisu pisci, ne znači da nisu zaverenici. U Emilovom klanovskom, ne preterano inteligentnom autoritetu, nema vaspitanja, planiranja, strategije ni dramaturgije, ali ima razmetljivog transa, mimetske igre slučaja koju sin tokom vremena sagledava kao društveni umišljaj širih razmera.</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><span style="text-align: start;"><i>Vreme od voska</i> sugeriše da je ovaj fiktivni tata simbolički predak svakome od nas i da je društveni jezik kojim dominira kako na sceni tako i van nje, zapravo metod osporavanja očinstva celoj zajednici a možda i celoj državi. Emil je predatorski otac svim likovima a njegov sin hroničar incestuozne kulture srpske Danske. Svi mi smo rođaci pljunutog oca srpske književne tragedije.</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /></font></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="text-align: start;"><font face="georgia" size="4"><br /></font></span></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700; text-align: start;"><font face="georgia" size="4"><br /></font></span></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: large; font-weight: 700;">Figura pisca</span></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;"><br /></span></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: large;">Po antropološkom tumačenju Renea Žirara, klasična dramska tragedija javlja se kada ceremonija obožavanja svetinje i žrtvenog prinošenja, pođe organski naopako. Ova teza polazi od pretpostavke da tipičnu plemensku ceremoniju karakteriše afektivna igra slučaja koja kulminira nagradnim kažnjavanjem ritualno žrtvovanog, dvostruko obavezanog pojedinca.</span></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><font size="4"><font face="georgia"><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><span style="text-align: start;">Prenesena na savremeno društvo, hipoteza sugeriše da naša svakodnevna kretanja i ispoljavanja dvostrukih raspoloženja, predstavljaju tehniku polusvesnog potiskivanja kolektivnog učešća u nasilju. Teškoća egzistencije, koju ne tumačimo kao društvenu prisilu, već prihvatamo kao prirodno stanje života u zajednici, navodi nas da uzrok te teškoće spontano izbacimo van kruga delovanja i van svog društvenog prostora. Kada taj postupak ne uspe u ritualnoj nameri, on se kao bumerang vraća natrag zajednici i tada se poput Pandorine kutije, otvaraju namere iza afektacije, misli iza ispoljavanja, pojedinačno iza kolektivnog, teorija iza prakse, istorija iza mitologije, tragedija iza žrtvovanja, arheologija iza svetinje, činjenica iza zločina, scena iza obreda, nelagodnost iza kulture. Ono što inače prikazujemo kao direktnu prirodu slučaja, sada se razotkriva kao promašena figura inscenacije, odnosno loše pozorište.</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><span style="text-align: start;"><i>Vreme od voska</i>, nelinearnim narativnim postupkom ismeva direktnost prirode svog hedonističkog protagoniste. Naizgled samouveren i tobož obuzet, nalik detetu kada se bučno zaigra, otac prenaglašavanjem emocija zataškava tragove svojih dvosmislenih principa, pa tako umesto istorijskog uticaja, na kraju ostvaruje samo lokalan glumački rezultat. Uvoštenost njegovog šamanističkog teatra ispostaviće se kao ispoljena polunamera, prateatarski oblik podražavanja u kome rod tragedije još nije identifikovan, već preglasan ritualnom emocijom i dobroćudnim nasiljem primitivne zajednice. Emilova maska nije simbol kulturne reformacije, već je njena uloga da prikrije pomanjkanje kulture u procesu žrtvovanja slučajno izabranih pripadnika zajednice. Usvojena kao običajna istina a ne kao dramska promena, Šekspir je u takvoj režiji bio istisnut još na premijeri <i>Hamleta</i>, Ivo Brešan na koktelu <i>Predstave Amleta u Mrduši Donjoj</i>, a Ronald Harvud tražeći zatureni kaput kod <i>Garderobera</i> u Jugoslovenskom dramskom.</span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/E6OQ4ZqsN5U" width="320" youtube-src-id="E6OQ4ZqsN5U"></iframe></div><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /></font><span style="text-align: start;"><font face="georgia">Emil, kao predstavnik domaće kulture ne predstavlja napisane likove, već oponašajući sam sebe, on reflektuje svoju kulturu latentnog pozorišta u pokušaju. Kao tehnničaru izvornog mimetskog podražavanja, pamćenje bivših događaja u njemu budi strah od pozorišne kritike, od trezvenog opoziva koji preti da nelagodno izmeni perspektivu okoline kako prema ocu tako i prema sinu.</font><div class="separator" style="clear: both; font-family: "open sans", sans-serif; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-G6rciYAYdsQ/XtosPauZ2lI/AAAAAAAADlc/MgNH0ZqepS4rkzstdiP_sGDg2qSULzQkACK4BGAsYHg/s1886/HvTTo.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="1394" data-original-width="1886" src="https://1.bp.blogspot.com/-G6rciYAYdsQ/XtosPauZ2lI/AAAAAAAADlc/MgNH0ZqepS4rkzstdiP_sGDg2qSULzQkACK4BGAsYHg/s320/HvTTo.jpg" width="320" /></a></div></span><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><font face="georgia"><span style="text-align: start;">Ipak, preduhitren krajem Emilovog veka, sin se njemu neće osvetiti, niti će stići da makijaveljanskom lukavošću preokrene mentalno stanje društvenog poretka. Baronski melanholično, sin pristaje na poziciju rentijerskog naslednika, tvrdokrilno ču</span><span style="text-align: start;">vajući memljive vojvodinske zidove od revizija budućnosti. Zagledan u bubu jelena, zastakljenog insekta sa kojim se identifikovao, sin otkriva da je i toj personifikaciji otac svojevrem</span><span style="text-align: start;">eno iz milošte kumovao. Zato je jedino vlastito ime koji pisac nudi za svoj ispovednički karakter, upravo Jednorogi jelenak, dokaz da je ovaj edipalni sin oduve</span><span style="text-align: start;">k bio glavni lik na farmi očevoj. Sve životinje su jednake, ali neke su jednakije od drugih.</span></font></font></div></span></h2><h2 style="clear: both; text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; font-weight: 400; text-align: start;"><div style="text-align: justify;"><span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700; text-align: start;"><br /></span></div><div style="font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700; text-align: start;"><span style="box-sizing: border-box; color: black; font-family: "times new roman";"><br /></span></span></div><div style="font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="font-family: georgia; font-size: large; font-weight: 700;">Figura kritičara</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700; text-align: start;"><font face="georgia" size="4"><br style="box-sizing: border-box; color: black; font-family: "times new roman"; font-weight: 400; line-height: 0;" /></font></span></div></span><span style="background-color: white; color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; font-weight: 400; text-align: start;"><div style="color: #010101; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="text-align: start;"><font face="georgia" size="4">U finišu ove panonske igre prestola, opijumski rukopis romantičnog pesnika, istisnuće formalnu računicu službenog beležnika a šizofreni uticaj Hedejata, Poa, Helderlina, građansku struju Gogolja, Čehova ili Ibzena. Stoga ni pisac ni njegov junak neće ostvariti svoju prvobitnu autorsku nameru. Umesto da postanu popisnici kućne tragedije, oni postaju kućni duhovi aristokratije, udišući svu podrumsku masnoću vlastelinskih zidina. Nalik lavirintu, arhitektura kuće u kojoj borave, ostaje tajno svedočanstvo generacija koje su sazrelim karakterima i karnalnim telima branili dostojanstvo feudalne topografije.</font></span></div><div style="color: #010101; font-size: medium; text-align: justify;"><font face="georgia" size="4"><br style="box-sizing: border-box; line-height: 0; text-align: start;" /><span style="text-align: start;">Ono što romanu nedostaje stoga je pripovedačka realizacija sinovljeve osvetoljubivosti. Umesto dramskog preokreta, pisac razrešava fabulu po meri realnih mogućnosti, i pritom zaboravlja Aristotelovu mudrost po kojoj je nemoguća a verovatna priča, bolja od moguće a neverovatne. Kod Josimova, visoka demonstracija stila vodi priču van klasičnog tragedijskog raspleta, pa emocionalni ciklusi u prostoru, slabo zamenjuju nedostatak transformacije likova u vremenu radnje. Pa iako ne u reakciji junaka, onda prenošenjem značenja, <i>Vreme od voska</i>, autorska mišolovka sumnjivih društvenih egzistencija, nalazi visoko mesto na otvorenoj sceni hiperborejske republike, kao roman o čoveku koji je u početku podario imena svim životinjama.</span></font></div><div style="color: #010101; font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><span style="text-align: start;"><br /></span></div><div style="font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><font color="#d52c1f"><br /></font></div><div style="font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/pdrkZU3jM3Y" width="320" youtube-src-id="pdrkZU3jM3Y"></iframe></div><font color="#d52c1f"><br /></font></div><div style="font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><font color="#d52c1f"><br /></font></div><div style="font-family: "open sans", sans-serif; font-size: medium; text-align: justify;"><font color="#d52c1f" size="4"><a href="https://www.laguna.rs/laguna-bukmarker-prikaz-romana-vreme-od-voska-figura-misolovke-i-slucaj-pa-unos-15275.html">Laguna 2. 6.2020.</a></font></div></span><br /></h2>Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-39093274006178212632020-04-24T05:42:00.000-07:002020-04-27T06:48:46.933-07:00U tajnoj službi Njenog veličanstva<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-QMEu82tGBok/XqAUSzHgxUI/AAAAAAAADeA/jKOPi5ziT14SGbJFBKDEDpEpZ-BSRU5ggCEwYBhgL/s1600/High_Fidelity_Series_Title_Card.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="222" data-original-width="451" height="195" src="https://1.bp.blogspot.com/-QMEu82tGBok/XqAUSzHgxUI/AAAAAAAADeA/jKOPi5ziT14SGbJFBKDEDpEpZ-BSRU5ggCEwYBhgL/s400/High_Fidelity_Series_Title_Card.jpeg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<span style="background-color: white; color: #010101; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Nova ekranizacija romana <i>High Fidelity</i> engleskog pisca Nika Hornbija, kao istoimena TV serija, premijerno je 14. februara prikazana na američkim platformama. Iako se roman zbiva u Londonu, još uvek nije dobio svoju britansku ekranizaciju. Filmska verzija iz 2000. u režiji Stivena Frirsa, zbivala se u Čikagu dok se radnja ove serije događa u Bruklinu. Ipak, najveća je promena to što je glavni protagonista, zaljubljivi vlasnik prodavnice ploča po imenu Robin, scenaristički pretvoren u istoimeni ženski lik u tumačenju Zoe Kravic.</span><br />
<span style="background-color: white; color: #010101; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><br /></span>
<span style="background-color: white; color: #010101; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Za neupućene, High Fidelity je romantična komedija o melomaniji - strastvenoj ljubavi prema muzici. Često neshvaćena i neuzvraćena, ta strast je ometana društvenim preprekama koje ponekad pogrešno zovemo - ljubavnim problemima. Ova serija bavi se onim emocijama koje su čulno neodvojive od polja materijalnog statusa, kategorije poslovnog talenta i sfere radnog vremen</span><span style="background-color: white; color: #010101; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">a.</span><br />
<div class="ads intext 2ndParagraph" style="background-color: white; box-sizing: border-box; font-family: "Open Sans", sans-serif; line-height: 0; margin: 0px auto; position: relative; text-align: center; width: auto;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-zFiH-cDS2Xc/XqAUY04joRI/AAAAAAAADeE/aLth12f2GRA6kJxVJ1Hv3MWzrdxsMladgCEwYBhgL/s1600/735811_high-fidelity-5_ff.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="665" data-original-width="1000" height="265" src="https://1.bp.blogspot.com/-zFiH-cDS2Xc/XqAUY04joRI/AAAAAAAADeE/aLth12f2GRA6kJxVJ1Hv3MWzrdxsMladgCEwYBhgL/s400/735811_high-fidelity-5_ff.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; font-family: "Open Sans", sans-serif; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Pomenuta vlasnica prodavnice i DJ, zajedno sa svojim saradnicima, čini grupu fanatika popularne muzike, kojima je glavna obaveza u životu pravljenje muzičkih kompilacija i top lista. Nezgoda je u tome što će ova njena poslovna deformacija postati društveni fetiš manje prihvatljive kategorije, pa će se u drugim oblastima komunikacije, ona lošije snalaziti nego u ovoj igri muzičkih slagalica.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Poređenjem javnog i privatnog, materijalnog i spiritualnog, radnog i slobodnog vremena ova serija je, na nivou značenja, analiza angloameričkih institucija u sklopu javnih politika liberalno-demokratskih država. I kao u predviktorijanskoj tradiciji po dramskom receptu Džejn Ostin, neobične društvene kategorije poput samoće i dokolice tokom vremena će se pokazati unosnijim od opšte prihvaćenih efekata tipične radne svakodnevice.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700;"></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-1mf0zhNM9-E/XqAUpN0Ry5I/AAAAAAAADeM/1EB2jJinL9EXEmeFCvn9mGZ1FbKdVZaiwCEwYBhgL/s1600/79327928-ba1a-4ad8-b0a5-fe61cb721dd6.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="520" data-original-width="780" height="266" src="https://1.bp.blogspot.com/-1mf0zhNM9-E/XqAUpN0Ry5I/AAAAAAAADeM/1EB2jJinL9EXEmeFCvn9mGZ1FbKdVZaiwCEwYBhgL/s400/79327928-ba1a-4ad8-b0a5-fe61cb721dd6.jpeg" width="400" /></a></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Dokoličarska fascinacija rok zvezdama ovde je shvaćena kao profesionalno isplativa investicija. Kao kategorija prvo masovno potcenjena, potom jeftino otkupljena a onda mešetarski obrnuta, ona će se pokazati tržišno profitabilnom, onda kada se baterije najglasnijih generacijskih ulaganja vremenom isprazne i pokažu ekonomski nevažnim. Glavna junakinja na prvi pogled deluje nespretno u svojim socijalnim namerama ali tokom serije uviđamo da njen životni poziv čeka odloženu društvenu nagradu. Istovremeno uviđamo da bez poznavanja porekla posla, i tumačenja njegovog smisla, afirmacija takozvanih uglednih zanimanja predstavlja težak radni napor u kome efekat samog rada ispada manje važan od društvenog utiska koji se tim radom ostvaruje.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-WyQS9MmBzgw/XqAWW3nQLrI/AAAAAAAADeY/p-JWo8kMaE4F0kX7nPS9GudzsKVzwUR6wCEwYBhgL/s1600/735809_high-fidelity-6_ff.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="665" data-original-width="1000" height="265" src="https://1.bp.blogspot.com/-WyQS9MmBzgw/XqAWW3nQLrI/AAAAAAAADeY/p-JWo8kMaE4F0kX7nPS9GudzsKVzwUR6wCEwYBhgL/s400/735809_high-fidelity-6_ff.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; font-family: "Open Sans", sans-serif; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700;"><br /></span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Amateri i autori</span></span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">U ovom prikazu bavićemo se društvenom analizom fenomena muzičke publike, stoga ćemo ovu publiku podeliti na dve vrste: na kategoriju amatera (većine) i na kategoriju autora (manjine). Pošto mogu pripadati i jednoj i drugoj grupi, muzičke izvođače ćemo kao i ova serija, delimično ostaviti po strani. Nas ovde ne zanima kultura stvaranja, već praćenja muzike, način na koji posebne vrste umetničke recepcije mogu odrediti javnu svest cele generacije.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Uzmimo situaciju u kojoj se dvoje ljudi upozna na nekom koncertu, pa u naletu muzičkog oduševljenja ostvari uzajamnu vezu, prijateljske kontakte a možda i potomke; da li će oni naknadno plaćati tantijeme izvođaču koji je toliko uticao na kreiranje generacija? Drugim rečima, kada pratimo nekog muzičara ili muzičku zvezdu, dal smo svesni koliko je ona uticala na svakodnevni život zajednice? Naravno da ne.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Da li u trenucima romantičnog zavođenja pamtimo koja je pesma išla na radiju, koja je slika visila u galeriji, koji se film davao u bioskopu ili je zavođenje samo jednokratna, privremena motivacija onih ljudi koji su se veštije prilagodili vladajućim trendovima? Napokon, da li znamo gde i kad se pojavila svaka fraza koju koristimo u našem svakodnevnom govoru? (Na primer, <i>No way Jose</i> je američka fraza koja datira iz 1960-tih, iz časopisa <i>Village Voice</i>).<br style="box-sizing: border-box; line-height: 0;" />Nalik numeričkim operacijama u evropskom alhemijskom misticizmu, kao i delovanju jevrejskih migranata onih koji su spiritualne tehnike razumeli bolje od ratničkih manevara, miroljubivi junaci <i>High Fidelity</i> dobro poznaju poreklo muzičkih brojeva i frekvencija koje ih okružuju; oni osluškuju i registruju koja se to ploča vrti sa najdaljeg prozora, koja pesma se čuje iz najštrokavijeg autobusa, iz koje godine je album, koje izdanje, koja je verzija i koja tehnologija.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Oni time, na simbolički način, izmiruju dugove kulturnog kapitala svoje generacije. Njih ćemo zato nazvati - mladim autorima. Sa manjkom straha od poniženja i viškom rizika od usamljenosti, njihov osećaj za vreme izraženiji je od njihove prostorne orijentacije. Telepatska komunikativnost, razumevanje javnih tajni, prećutni dogovori i čitanje između redova, nisu njihove discipline. Oni ne spadaju u aristokratske duhove koji muziku slušaju u samoljubivom transu jer ne znaju, niti ih zanima ko je autor pesme.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-UulDHyOPEm8/XqAUYwULPAI/AAAAAAAADeM/Ga7r6T4vv3AiyO-itd0Uzbu4WTTh3SB7ACEwYBhgL/s1600/735807_high-fidelity-7_ff.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="665" data-original-width="1000" height="265" src="https://1.bp.blogspot.com/-UulDHyOPEm8/XqAUYwULPAI/AAAAAAAADeM/Ga7r6T4vv3AiyO-itd0Uzbu4WTTh3SB7ACEwYBhgL/s400/735807_high-fidelity-7_ff.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; font-family: "Open Sans", sans-serif; margin-bottom: 1.4em;">
<br /></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Sa suprotne strane od mladih autora, pomenute samoljubive slučajeve nazvaćemo - mladim amaterima. Njih odlikuje istančan osećaj za društvenu atmosferu, pa su za razliku od nespretnih autora, u mogućnosti da muzičare isprate spontanim, prirodnim konformističkim prostiranjem. I u muzici i van nje, njihovi afiniteti nalaze se u domenu većinski prihvaćenog kvaliteta, posle čega, sudeći po Hornbiju, takva mediokritetska većina (barem na zapadu) obično dolazi do zaključka o pogrešno donetim životnim izborima.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Ono što je nekome hobi, za drugog može biti profesionalni izbor, tako da sa vremenom spontana ulaganja jednih često postaju prodavnice ploča ovih drugih. A pošto se kao amaterska većina u društvenim odnosima prirodno dobro osećamo, mnogi od nas potcenjuju manjinske kolekcionarske radnje poput pravljenja svaštarskih lista sa spomenarskim pečatom, razmene suvenira sa autorizovanom posvetom i kompulzivne trgovine materijalima sa naizgled trivijalnim berzanskim indeksom.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-N13vjdrEtjs/XqAaj_lZ2XI/AAAAAAAADe0/KMY_UFiJxEcIN7QvPPjBR62qhG6--SNvwCLcBGAsYHQ/s1600/309856_1200_1200px_w.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1200" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/-N13vjdrEtjs/XqAaj_lZ2XI/AAAAAAAADe0/KMY_UFiJxEcIN7QvPPjBR62qhG6--SNvwCLcBGAsYHQ/s400/309856_1200_1200px_w.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; font-family: "Open Sans", sans-serif; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700;"><br /></span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Ogledi o poslovima</span></span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Kada biramo profesiju da li znamo koliko je ona stara, odnosno koliko je zapravo nova u istoriji građanske reformacije? Uglavnom ne, a kada bi proučili istoriju svakog zanimanja, saznali bi da je u razvojnom periodu svako zanimanje bilo potcenjeno, uključujući poslove u privredi, medicini i industriji, što je detaljno opisao još jedan britanski pisac, Danijel Defo u knjizi <i>Ogledi o poslovima</i> (kada je reč o Srbiji, nešto vrlo slično u knjizi <i>Kaldrma i asfalt </i>opisuje istoričarka Dubravka Stojanović).</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Autor se postaje tokom vremena, dok se amater postaje odmah, bez čekanja. Neprofesionalni obožavaoci ranije sazrevaju, pa na prvi pogled poseduju veću omladinsku moć i deluju kao da se naizgled slučajno, svetska muzička scena prilagodila atmosferi njihovog habitata. Ovi vladari prostora su u fizičkoj prednosti nad vlasnicima autorskih prava, pa im je lako da prisvoje tuđ kulturni kapital tako što će ga proglasiti zajedničkim dobrom, odnosno kolektivnom prirodom slučaja.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Po Hornbiju, principom harizmatskog utiska, većina amatera krade simbolička autorska prava čim stupi u odnose koje smatra neutralnim. Obožavajući prirodu života po sebi, ta većina svoje poštovanje prema muzičarima pogrešno poistovećuje sa mistifikacijom sopstvene prirode. Taj efekat se u Jungovoj teoriji povezuje sa ritualom žrtvovanja, kada poštovanjem devičanskog kulta odnosno prinošenjem simboličke sveže krvi, zajednica tako održava tradicionalno mišljenje o samoj sebi.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /><iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/6DkbzQuNdi4/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/6DkbzQuNdi4?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<br />
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; font-family: "Open Sans", sans-serif; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><br /></span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; font-family: "Open Sans", sans-serif; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Samo pogledajmo masovnu histeriju na turnejama Bitlsa, o čemu je Ron Hauard snimio dokumentarac <i>Eight Days a Week.</i></span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"> Videćemo da nasilje drevnih zajednica nije prastari običaj već elementarni kulturni obrazac koji je Frojd najbolje objasnio frazom <i>Nelagodnost u kulturi</i></span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">. Takvim zanesenim ritualima pripada i savremeni generacijski prostor, ali dramsko vreme Hornbijeve knjige pokazuje da su ovi izvorni obožavaoci pomešali pojam vrednosti sa cenom javnog utiska. U početku, oni će afektacionim zasenjivanjem i oponašanjem tuđih emocija, mistifikovati svoj sevdah i tako slučajnim autoritetom deklasirati identitet mladih autora. Ni sami amateri neće znati da li su u centru pažnje zbog visoke igre slučaja, ili zbog toga što žive bliže centru gradskog zbivanja, sa domaćinskim privilegijama i demografskim uslovima možda iznad onih u kojima boravi i sam profesionalni muzičar.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Šta se u međuvremenu događa sa mladim autorima? Pošto je učestalost njihove investicije (frekvencije) dugoročnija od privremenog amaterskog uloga, njihova istorijska posvećenost, naknadnim opozivom javne memorije, delovaće uglednije od statusa ostalih generacijskih saputnika.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-S9MH4ko5n4c/XqAXZjmWwJI/AAAAAAAADes/80kaH1ZtBpsIaFoK4RjkwfvDYz69pzVqACEwYBhgL/s1600/90472272_3120544447977656_5084513268622426112_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="685" data-original-width="960" height="285" src="https://1.bp.blogspot.com/-S9MH4ko5n4c/XqAXZjmWwJI/AAAAAAAADes/80kaH1ZtBpsIaFoK4RjkwfvDYz69pzVqACEwYBhgL/s400/90472272_3120544447977656_5084513268622426112_o.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; font-family: "Open Sans", sans-serif; margin-bottom: 1.4em;">
<br /></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Kada mitologija mladalačke prošlosti potone u terepiju srednjih godina, a onaj mistifikovani čulni utisak postane monotona biološka rutina, takozvana štreberska memorija naknadno će se pokazati kao validna radna evidencija, pa će pomoću nje od naizgled skromnih poslovnih akcija, mladi autori formirati politiku nezavisnih agencija. I to je ono što zovemo liberalnom društvenom reformacijom, dejstvo perifernih pokreta u kojima je poruka kritičke manjine određena civilnim gradjanskim jezikom.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #010101; margin-bottom: 1.4em;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Sa srcem izraženim u hercima, ovi hroničari audiofilskih talasa, urednici virtualnih kataloga, slobodni zidari akustičnih prostora, trgovci orfejskih zvukova i prodavci zvezdane prašine, znaju da su svakom programskom sezonom bliži zvezdama i da uprkos stavu feudalne prošlosti, ne okreće se sunce oko zemlje već se cela zemlja okreće oko svoje najpoznatije zvezde. I dok sezonski sateliti rade za primitivnu zajednicu, ovi špijuni visoke vernosti rade za tagovanu re-publiku, za svoju topografsku legendu, za polisu autorskog osiguranja i za osvetu šmokljana u tajnoj službi Njenog veličanstva. High fidelity.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /><iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/V_VzL65DQBw/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/V_VzL65DQBw?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<br />
<span id="goog_681681351"></span><span id="goog_681681352"></span><br />
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; font-family: "Open Sans", sans-serif; margin-bottom: 1.4em;">
<br /></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; font-family: "Open Sans", sans-serif; margin-bottom: 1.4em;">
<a href="https://www.espreso.rs/kultura/film/524819/high-fidelity-u-tajnoj-sluzbi-njenog-velicanstva"><span style="color: red; font-size: large;">Espreso 13. 03. 2020.</span></a></div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-75103960454965894712020-02-28T09:52:00.001-08:002020-07-20T05:50:06.414-07:00Premazan svim bojama<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-OsbpYN7DZ64/XlkPeQuse_I/AAAAAAAADcI/q2ufzycE7JYxQuYoPQ-bOpIkppMJstXKgCEwYBhgL/s1600/02-Best-Oscar-Jokes_6550312b-Douglas-C.-PizacAPREXShutterstock-760x506.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="506" data-original-width="760" height="266" src="https://1.bp.blogspot.com/-OsbpYN7DZ64/XlkPeQuse_I/AAAAAAAADcI/q2ufzycE7JYxQuYoPQ-bOpIkppMJstXKgCEwYBhgL/s400/02-Best-Oscar-Jokes_6550312b-Douglas-C.-PizacAPREXShutterstock-760x506.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<h2 style="text-align: left;">
<span style="font-family: "helvetica neue", arial, helvetica, sans-serif;"><span style="font-size: 16pt;"> <i> </i></span><span style="color: #666666; font-size: large;"><i>Federiko Felini - sto godina od rođenja</i></span></span></h2>
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"><br /></span>
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"><br /></span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"><span style="font-family: times, "times new roman", serif; font-size: 16pt;">"U modernom svetu, tema slučajnosti čini se
nespojivom sa intervencijom božanstva, ali u primitivnom svetu nije tako.
Slučajnost ima sve karakteristike svetinje".</span></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 16pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: times, "times new roman", serif;">Rene Žirar, <i>Nasilje
i sveto</i> </span><span style="font-family: "times new roman", serif; font-style: italic;"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;">Italijanski režiser Federiko Felini (20. januar 1920
– 31 oktobar 1993) </span><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">je najčuveniji reditelj van engleskog govornog područja.
Njegovo ime danas je pojam koji označava umetnički i autorski film bez
potrošačkih i komercijalnih žanrovskih pretenzija. Pa ipak njegovi fimovi bili
su vrlo komercijalni i nagrađivani brojnim Oskarima. Jedini njegov veći film bez
distribucije u Severnoj Americi je poslednji, </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Voda na mesecu</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"> iz 1990. Kada je slika sveta podeljenog na politike
dve supersile napokon narušena, izgleda da u Americi za Felinijevu estetiku
više nije bilo mesta, pa nije slučajno da je Felinijev najveći neuspeh
istovremeno jedini njegov film snimljen posle rušenja Berlinskog zida. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Posle višedecenijske distance od Felinijevog
poslednjeg filma, mnoge afirmativne ali
i kritičke rekapitulacije ovog autora prisutne su na javnoj sceni. Ali pouzdano
rečeno, nema reditelja koji je obeležio drugu polovinu dvadesetog veka onako
kako je to uradio Felini. Kada bolje pogledamo, svojevrsnim kodiranjem tog veka
njegovi filmovi se bave i na tematskom nivou. Ako njegove filmove gledamo kao
grandiozne kinestetične atrakcije, onda ćemo i dvadeseti vek prepoznati kao
jedinstvenu senzaciju svetske istorije. Felinijeve filmove ćemo ovde stoga tumačiti
kao reflekse ideologije, atmosfere i kulturnog saobraćaja prošlog veka.</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"> </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 18pt; line-height: 115%;"> </span></i><i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 18pt; line-height: 115%;">Režija slučaja</span></i></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Nama, rođenima u prošlom veku, Felinijevi filmovi kao
da postavljaju pitanje: da li smo svesni kulturnog šoka u kome smo se tada
nalazili i da li se od od tog osećaja ograđujemo ili smo prema njemu
nostalgično pristrasni, kao Đulieta Mesina u </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Kabirijinim noćima </i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">prema svom prigradskom habitatu? Što se samog
Felinija tiče, reklo bi se da su u njegovim filmovima dijalektički prisutna oba
stava; i negativan i pozitivan odnos prema vremenu u kome je živeo. Negativan, zbog
globalne medijske histerije i nametanja javnih informacija u kojima je kritička
svest obesmišljena a građanska sloboda korporativno monopilisana. Pozitivan,
jer bio je to period velike kolektivne pripadnosti, utočište mnogih generacija
koje i danas retrospektivno vladaju globalnim medijima, period koji nam je
sugerisao kako da ispunimo dosadu u spoznaji da političkih promena više neće
biti i da se na kraju neubozdane maštovitosti civilazacije koja je otišla i do
meseca, nalazi Zid.</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"> </span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/m9FPo4eiBCg/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/m9FPo4eiBCg?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Felinijeva emocionalna ambivalencija uticala je na mnoge
autore u doba umetničkog filma. Osećanje ispunjenjosti u prostoru, praćeno
osećanjem praznine u vremenu, predstavlja senzibilitet koji je odlikovao slavne
i pretenciozne autore prošlog veka (Tarkovski, Jančo, Kjubrik, Vels, Antonioni,
Kopola, Bergman). Ako usvojimo teoriju po kojoj montažni pogled junaka oblikuje
filmski prostor, dok njegov dramski razvoj oblikuje filmsko vreme, videćemo da
su reditelji modernizma kasnog dvadesetog veka bili fokusirani na vizuelizaciju
prostora, zanemarujući </span><b style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">promenljivost</b><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">
statusa likova u dramskom vremenu. Felini je bio genije prostornog montažnog
kontinuiteta, dok već celina dramskog teksta i kontrola filmskog tajminga nije
presudno uticala na njegovu poetiku. Iako je i sam bio scenarista, i sarađivao
sa piscima Tuliom Pinelijem, Eniom Flaianom i u poznom periodu sa Bernardinom
Zaponijem, paradoksalno je uticao na mnoge reditelje koji su izbegavali
klasični scenario, kao i direktno snimanje zvuka, često koristeći naturščike i
improvizaciju, a kreativnu energiju ispoljavajući na raspoređivanje mizancena (Teri
Gilijam, Dejvid Linč, Martin Skorseze, Bob Fos, Paolo Sorentino, Vudi Alen, Emir Kusturica).</span></div>
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; text-align: justify;">Takvi reditelji, koje ne zanima manipulacija književnim vremenom već
harizmatska teritorijalna pretenzija u autentično dokumentovanom prostoru,
predstavljali su neku vrstu levičarski idealnog spoja umetničkog imidža sa
profilom terenskog radnika. Upravo to estetsko silovanje prostora, praćeno
javno prihvaćenim oblicima seksualnog predatorstva i eksploatacije, oblikovalo
je rukopis mnogih generacija kasne moderne. Kao deo tradicije italijanskog
neoralizma, odnosno postupkom igranog dokumentarizma, Felinijevo osvajanje prostora
preraslo je u model koji su prihvatili mnogi sineasti i njihova publika.
Stereotip reditelja buntovnika, javnog stručnjaka za podzemni društveni imidž, koji
ohrabren podrškom novinara, nalik onim iz Felinijevih filmova, agresivno
probija rokove vodeći rovovski rat sa producentima - postao je lice moderne
umetnosti i telo onih generacija dvadesetog veka koje nisu išle u rat, pa su
taj kompleks lečile civilnim umetničkim nasiljem.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/zVa4slCsVEI/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/zVa4slCsVEI?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"><br /></span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Slava režiserskog zanimanja mnogo duguje Feliniju,
čega je on bio svestan i što je prikazao u filmu </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Osam i po, </i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">pričom o reditelju koji priprema svoje novo delo dok ga
prati publicistička horda kojoj nije jasno ko predstavlja javnu a ko zakulisnu
radnju filmske scene. Filmski reditelj kao ikonopisac modernog doba bio je neko
ko je montažnom arhitekturom kadrova opisivao tadašnji svet; hladnoratovski
zamrznut svet u kome je orijentacija u prostoru važnija od orijentacije u
vremenu, gde se veruje da se zid nikada neće srušiti i da je društvena
hijerarhija nepromenljiva jer predstavlja večiti, prirodni poredak kao i u
fašističkom režimu Italije, ismejanom u </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Felinijevom</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">
</span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Amarkordu</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">. Protivurečnosti simbola
moći, kod Felinija su poistovećene sa istinom o prisustvu zakona jačeg, od
kojeg je nemoguće pobeći u neoralističnom ćorsokaku njegove </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Ulice</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">.</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/CjjOtEErqrk/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/CjjOtEErqrk?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Da li je Felini bio trendovski autor, kompleksno je
pitanje. Da li je bio pomodarski okrenut prema kulturnim obrascima svog vremena
ili ipak prema njima ciničan, koristeći vizuelni sarkazam i ironijsku distancu?
Reditelja filma </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Sladak život</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"> moramo
tumačiti kao oba istovremeno. Kao autorsku ličnost na vrhuncu jednog pokreta, a
sa druge strane kao vanserijskog umetnika izvan svake klasifikacije, on će u
svojim kasnijim filmovima pokušati da raskrinka tabue svoje generacije tako što
će satirikonskim preterivanjima dospeti do naličja sopstvenog stila. I ako za
rane Felinijeve filmove (pod uticajem avangardnih umetničkih pokreta iz doba
moderne) možemo reći da su onirička kritika društva odnosno, bekstvo iz
stvarnosti u san, za kasne Felinijeve filmove možemo reći da su </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">kritika sna</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">, usmerena ka finišu
nadrealističkog košmara u čijem se centru nalazi - filmski reditelj.</span></div>
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; text-align: left;">Milenijalski gledano, dvadeseti vek, prezasićen
pobunama, podacima, uticajima i događajima, svojom fizičkom veličinom stvorio
je porazni utisak da ne predstavlja samo jedan period u vremenu, već prirodno
stanje ljudskog društva. Ta geštaltovska iluzija koju je opisivao Anri Bergson,
uticala je na kulturu i rane i kasne moderne, na pokrete koji su opisivali
unutrašnja stanja duše, sve sa namerom da dostignu konačno rešenje u kome se
subjektivno i supstancijalno sreću u prirodnoj harmoniji. Takva atmosfera
odomaćila je umetnike lišene osećaja za prolaznost vremena, a time i za
prolaznost društvenih autoriteta, političkih vođa i lidera pokreta u kojem se
nalaze. Stoga su mnogi od ovih autora izgubili na aktuelnosti a poneki od njih
deluju otrcano u bivšoj avangardnoj vidovitosti. Ali reklo bi se da to ne važi
za Felinija, jer ono što njega izdvaja od ove generacije je činjenica da je bio
potpuno svestan trenda u kome se nalazi, svestan pozicije salonskog artiste
sposobnog da tumači i artistu u cirkusu, što je objasnio u filmu </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; text-align: left;">Ja klovnovi</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; text-align: left;">.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; text-align: justify;">Niko kao Felini nije bio svestan simboličkog nasilja
u prirodi svog tehničkog zadatka - da prikaže simpatičnim, sveprisutnim i
nezaobilaznim prisustvo običnih siledžija u neobičnom muzeju svetske
kinematografije. Baš ova samokritičnost prisutna je u </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; text-align: justify;">Satirikonu</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; text-align: justify;">, za koji Felini kaže da je svojevrsna objektivizacija
sna, pokušaj da iz nadrealizma izađe u neko drugo autorsko polje i da
antropološkom studijom o periferijama rimske kulture pronađe korene urbanog
primitivizma, tog kompleksnog inherentnog osećanja na čijem se žrtveničkom
oltaru i sam nalazio.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/OxvzwbD4A2w/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/OxvzwbD4A2w?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Felinija dakle, ne zanimaju koreni primalnog, već koreni
modernog, zato pojam kreativnog ludila
nalazi opšte mesto u širini njegovog raskošnog stila. Sem u poslednjem filmu <i>Glas meseca</i></span><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"> i epizodno u </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Amarkordu</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">, kod Felinija je ludilo retko
tumačeno kao medicinski fenomen, već je uslovljeno afektima u kojima kategorije
lika, lica, tela i maske nisu znakovno odvojene, već se obredno vrte u
zajedničkom ritualnom ciklusu. Felinijevi junaci zato predstavljaju prikaze
spornih osećanja i upadljivih afektacija. Kao u antropološkim teorijama
šezdesetih (Levija Štrosa, Pjera Klastra i Renea Žirara, između ostalih), Felinijevi
junaci nisu kompleksni zbog svoje prirode već zbog potrebe da svoju prirodu
mimetski predstave i ritualno oponašaju. Ovde ne možemo primeniti Frojdovo
tumačenje </span><b style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">nesvesno potisnutog</b><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">, već
radije govoriti o </span><b style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">nesvesno ispoljenom</b><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">.
Možda je najpreciznije reći da ovi junaci nisu nesvesni svojih primitivnih
radnji već naprotiv, njihove radnje su </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">lažno
slučajne </i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"> a ovi junaci </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">namerno primitivni</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">. Izraz kojim najbolje
možemo defenisati Felinijevu poetiku stoga je, studija neo-primitivizma.</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"> </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 18pt; line-height: 115%;"> </span></i><i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 18pt; line-height: 115%;">Mistička fabula</span></i></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Problemi rejtinga (godišta publike kojoj je namenjen
određeni film) sa ove distance prilično su upadljivi u Felinijevim produkcijama.
Nalik mnogim filmovima iz tadašnje istočne Evrope, i u Felinijevim je prisutna, ne samo žanrovska već i rodovska
neartikulisanost. Naime iako su bajkoviti, Felinijevi filmovi nisu dečiji, iako
su urnebesni, oni nisu komedije, iako su karikaturalni oni su i erotični, iako
su maštoviti oni su u suštini pesimistični.
Zbirka ovih protivurečnih grafičkih utisaka, govori o luksuzu autorskog statusa
kojem ne treba određena ciljna grupa da bi opravdala budžet njegove skupe i
ekscentrične produkcije. Politika kulture u kojoj je sve dozvoljeno prisutna je
u njegovom rukopisu, pa se danas retorički pitamo, gde je prisustvo cenzure u
Felinijevim filmovima i da li distanca između prošlog i novog milenijuma budi
cenzora u nama, usmerenog ne toliko prema Felinijevim filmovima već prema
vremenu koje je dozvoljavalo takvu suvišnu umetničku slobodu? Da li je to bio
odraz slobode komunikacije ili samo refleksija ljudske prirode, one koja u Monteskjeovom </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Duhu zakona</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"> nije nikakva politička sloboda već svojstvo despotskog
ropstva.</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Ono što se jasno čita kao Felinijev princip u stvari
je višak provokativnih senzacija egalitarno ponuđen široj društvenoj javnosti. Ali
se baš zbog toga nedostatak bezbednosti i manjak diskrecije oseća u Felinijevom
higijenski opasnom bioskopu. Da je Žorž Bataj možda gledao Felinijeve filmove
rekao bi da oni sadrže </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Prokleti višak</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">
drevnih kultura. Kao u plemenskoj zajednici, gde pojedinac nikada nije sam a pojam
intimnosti još nije upoznao, takav pojedinac podsvesno zna da će uvek biti
posmatran od drugih pripadanika zajednice. Tako se i Felinijeve tribalne oči
nalaze na njegovim leđima, a njegov ugaoni fokus od 360. stepeni zapravo je
klaustrofobičan u svom finalnom razrešenju. Iza viška prirodne slobode prisutna
je narušena bezbednost hladnoratovskog društva, ozračeno globalno selo, obojeno
i prihvaćeno kao normativ u čijem se centru nalazi Felinijevo populističko pleme
(zajedno sa Mastrojanijem, Đuljetom Masinom, Anitom Ekberg, kompozitorom Ninom
Rota, direktorom fotografije Đuzepeom Rotunom, dizajnerima produkcije Danilom
Donatijem, Pjerom Gerardijem i Danteom Feretijem).</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"> </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/zme3ZWvRjdQ/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/zme3ZWvRjdQ?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Ako bi kritički nastavili o Felinijevim filmovima,
rekli bi da su oni totalitarna slika lišena distopijskog diskursa, propaganda
života bez distance, usamljenosti bez samoće, gužve bez efikasnosti, kulture
bez stidljivosti. Takva principijalna vulgarnost zapravo predstavlja
kolonijalizam u svom čistom korporativnom obliku, koji je na Oskarima
nagrađivanom vrhuncu Felinijeve karijere, najskuplje holivudske filmove
proizvodio baš u italijanskim studijima.</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Zbog toga ili baš uprkos tome, u</span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"> Kazanovi</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"> se specifično ogleda primer Felinija kao klasičnijeg
pripovedača. Fragmentarnom naracijom putopisnih avantura mletačkog ljubavnika u
slavnim evropskim gradovima, ovaj filoginični heroj prolazi kroz statusne zgode
i nezgode, opisujući tako uspon i pad klasične evropske istorije. Sa dolaskom
romantičarskih trendova Kazanova biva ismejan kao feminizirano demodirani
interpetator i upravo je muževni beomski auditorijum taj koji će Kazanovu
izbaciti van aktuelnog kulturnog prostora. Takvo modno poniženje Feliniju se
nikada nije dogodilo, ali nazire se da je Felini bio svestan šta se može
dogoditi ako zaboravi svoje primitivne korene i pronađe se u prefinjenoj
klasičnosti kakvu tokom šezdesetih možemo pronaći u filmovima Žaka Demija i
Tonija Ričardsona. Felini, ma kolko bio visoko talentovan, nije mogao do kraja
biti sofisticiran, tragovi poetike grubosti bili su njegov kamen mudrosti i
spoticanja. Ali, u</span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;"> Kazanovi </i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">on
prikazuje poreklo i pozadinu književnog akademizma, tako što umesto klasičnog pristupa
scenariju, kao zamenu koristi klasičan pristup umetničkoj scenografiji. Upravo
ovo grafološko pribežište predstavlja Felinijevu tendenciju ka literarnom
procesu koji nije finalizovao, ali jeste naznačio. Koristeći poznavanje
istorije umetnosti i morfologiju umetničkih perioda, Felini u Kazanovi tretira
ono čega u njegovim prethodnim filmovima zapravo nema, a to je analiza društvenih
promena putem simboličnih scenskih transformacija. Ove dekorativne promene
podsećaju na Ovidijevo delo </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Metarmofoze </i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">koje
je barokni skulptor Bernini ovekovečio u svom delu </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Apolon i Dafne</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">. Likovnost, shvaćena ne kao simbol stanja, već
svedočanstvo o promeni stanja, ono je što Felini pokušava u </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Kazanovi</i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">. Šekspir i Bernini bili su
autori istog manirističkog perioda i obojica pod uticajem Ovidija, pa iako je
teško reći da između Šekspira i Felinija postoji jasna veza, između Berninija i
Felinija primetna je tesna hermeneutička konekcija.</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"> </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/aWCJf2akkXU/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/aWCJf2akkXU?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;"><p class="MsoNormal"><font size="5"><font face="georgia"><span style="line-height: 115%;">Mišel De
Sarto u knjizi </span><i>Mistička fabula</i><span>, opisuje slikarstvo Hironimusa Boša kao enciklopedijski umetnički izraz.
Po njemu, za razliku od mnogih savremenih tumačenja, kultura renesanse nije za
tadašnji društveni establišment predstavljala neposrednu niti prevashodno
vizuelnu senzaciju. Likovni teoretičar Stamatos Skliris potvrdio bi ovu
hipotezu po kojoj umetnosti renesanse i baroka zapravo nisu predstavljale
ikonografsku istinu o ljudskoj civilizaciji, već svojevrsni naučno-kulturni
rečnik civilizacijskih pojmova. Na taj način čitana, istorija umetnosti u
Felinijevoj interpretaciji prestaje da deluje kao metafizičko svojstvo vizuelnog
jezika već postaje enciklopedija evropske pismenosti, pročitana vizuelnim
tehnikom. Slavna slika subjektivne stvarnosti iz Felinijivih ranih filmova, u
Kazonovi prerasta u </span><span>sliku<b><i> </i>stvarno slavnog
subjekta</b></span><span>. I umesto starinskog libida
čežnjivo okrenutog ka modernoj budućnosti, ovde</span><span> </span><span>dobijamo moderni libido preusmeren ka starinskoj prošlosti. </span></font><o:p></o:p></font></p></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-xp0B0f8ndA4/XlkysgMdOJI/AAAAAAAADcc/Vu3cVqt8-JYOpPo7QbWnP46TTkOdGg-owCLcBGAsYHQ/s1600/FILM.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="534" data-original-width="1600" height="131" src="https://1.bp.blogspot.com/-xp0B0f8ndA4/XlkysgMdOJI/AAAAAAAADcc/Vu3cVqt8-JYOpPo7QbWnP46TTkOdGg-owCLcBGAsYHQ/s400/FILM.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Postmoderne niti kojima spaja prividno nespojive
asocijacije, od De Kirika do Velaskeza, od Pompeje do Boemije, od Boša do Ota
Diksa, od Komedije del arte do lutkarskog pozorišta, od ikonografije do
alhemije, od ekpresionizma do egzistencijalizma, predstavljaju Felinijev pokušaj
da svojoj artističnoj neotesanosti pridoda sofisticiranu istorijsku konotaciju i
da svoju terensku egzibiciju obogati literarnim simbolizmom. I zato, živopisni ulični
slučajevi ranog Felinija, prerastaju u bibliotečku tipologiju slučaja u kasnom
Feliniju. Kazanovina degradacija Feliniju pruža dinamičku svest o vremenu i
prolaznosti velikih epoha.</span></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/2Z_K80_TrHY/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/2Z_K80_TrHY?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Kazanova je simbol demodirane klasičnosti, sasvim
suprotan od slučaja pomodne modernosti na čijem vrhu stoji Federiko Felini. Međutim,
takav reditelj sujeverno oseća da ponešto duguje </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">Đulijetinim duhovima </i><span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt;">prošlosti, pa ima potrebu da se zahvali
izvorištu rimskog uspeha i da se okrene oko sebe, protiv uroka. Oko nesvesnog i
podsvesnog, mita i religije, kulture i civilizacije, šamanizma i narkofilije,
autentičnog i afektiranog, mimetskog i fiktivnog, između žrtvenog prinošenja i
tragične katarze, primitivnog plesa i etnografskog zapisa, lirskog teksta i
epskog oratorijuma, montaže i scenarija, gledanja i čitanja, nalazi se artefakt
prvog reditelja, koordinatora igre slučaja, ikonofiličnog barbarogenija i
hladnoratovskog profitera, alhemijsko oko majstora Felinija iz dvadesetog veka,
premazanog svim bojama.</span></div>
</div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-Bupajupqq2Y/XlkQmRDr-OI/AAAAAAAADcU/Xen4177lJVgEmlIHTlTNozVf0H5wSSqOACEwYBhgL/s1600/Federico-Fellini.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="932" data-original-width="1336" height="277" src="https://1.bp.blogspot.com/-Bupajupqq2Y/XlkQmRDr-OI/AAAAAAAADcU/Xen4177lJVgEmlIHTlTNozVf0H5wSSqOACEwYBhgL/s400/Federico-Fellini.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<br />
<span style="font-size: large;"><a href="https://www.espreso.rs/kultura/muzika/516129/federiko-felini-sto-godina-od-rodjenja-premazan-svim-bojama"><span style="color: #274e13;">Espreso, 25. 02. 2020.</span></a></span><br />
<br /></div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-46201414819694637302020-01-12T13:12:00.000-08:002020-01-13T03:58:51.071-08:00Art Reviews<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-JYVLx3AnRzA/XhtWBHjNG5I/AAAAAAAADXg/NUcQWMcUcnYarppT4dFM3iytOIoXUz7QgCLcBGAsYHQ/s1600/HJ1A8686.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1067" data-original-width="1600" height="266" src="https://1.bp.blogspot.com/-JYVLx3AnRzA/XhtWBHjNG5I/AAAAAAAADXg/NUcQWMcUcnYarppT4dFM3iytOIoXUz7QgCLcBGAsYHQ/s400/HJ1A8686.jpg" width="400" /></a></div>
<b> </b><br />
<b> </b><br />
<h3 style="text-align: left;">
<b> <i style="font-family: Georgia, "Times New Roman", serif; font-size: medium;">Exhibitions by Ivan Petrovic, Vladimir Mojsilovic and Natalija Simeonovic</i></b></h3>
<div style="text-align: left;">
<h3 style="text-align: left;">
<b><span style="font-size: small;"><i> <span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"> </span></i></span></b></h3>
</div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><span style="font-weight: normal;"><br /></span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-weight: normal;"><span style="font-size: large;"> </span><span style="font-size: x-large;">Film Closing</span></span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"> </span></div>
<div style="text-align: left;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-jQIQaFy6wvM/XhuB1P7-P5I/AAAAAAAADaI/3ZNG2CkmvoI_HxbJKixD9O0BNO7LIq-hACLcBGAsYHQ/s1600/HJ1A8657.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1067" data-original-width="1600" height="266" src="https://1.bp.blogspot.com/-jQIQaFy6wvM/XhuB1P7-P5I/AAAAAAAADaI/3ZNG2CkmvoI_HxbJKixD9O0BNO7LIq-hACLcBGAsYHQ/s400/HJ1A8657.jpg" width="400" /></a></div>
<h2 style="text-align: left;">
<i style="font-family: Times, "Times New Roman", serif; font-weight: normal;"><span style="font-size: large;">Making Off</span></i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: large; font-weight: normal;">, an art exhibition by Ivan Petrovic</span></h2>
</div>
<br />
<span style="font-size: large;"><a href="http://www.ivanpetrovic.net/"><span style="color: blue; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Ivan Petrović's</span></a></span><span style="color: blue; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif; font-size: large;"> </span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">exhibition Making Off includes a documentary, printed frames taken
from edited and unedited material, and a set-up of photographs.<span style="color: red;">*</span> This three-part project offers
a technical comparison of different media formats, so thanks to Petrović, Walter Benjamin's
remark made a hundred years ago is relevant again: The difficulties that photography gave to
inherited aesthetics were children's play in comparison to the difficultiesthe inherited aesthetics
had with film.
Petrović's film (in addition to numerous panoramic shots and situations within the
private environment) is composed of several scenes of conversation with Serbian artists. In
these, the emphasis is not on dialogue but on the atmosphere and experiential importance of
the presence of recorded subjects.
In his photographic opus, Petrović had earlier treated his actors in a socially analytical
way. Branislav Dimitrijević described his photographs not as images of events but as events of
images.</span><span style="color: red; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">*</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"> Petrović's approach, in which the recording process also represents the role of the
author in the process, can spark our associations to many different artists in art history, not
only within the cinema-verite movement, but also to Baroque painters who, like Rembrandt
and Velasquez, enigmatically represented themselves in the social and political context of their
time.
The choice of portrayed characters here is as interesting as the choice of situations in
which they find themselves: from group bohemian identification, through individual poetic
melancholy, to collective creative exhibition, these actors possess official wit, team
spontaneity and deliberate timidity, presenting themselves as sub literate persons, privately
close, not only to the photographer, but also to the supposed auditorium of the exhibition.
Because of this distinctiveness, what can be interpreted as the author's subjectivity in the
choice of protagonists is actually an objective analysis of his audience. These characters are
not determined by the degree of social authenticity, but by the degree of expertise in staging
an authentic impression, thus being conceptually closer to being protagonists than social
heroes, and Petrović's focus more closely matches the profile of the lyricist than the typology
of the visual artist. Figuratively speaking, Petrović's characters form a kind of night watch for
the entire domestic art auditorium; these portraits testify to our total affiliation with historical
time and potential catalogs of the future.</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-hl7TcKPA0OQ/XhtsiSvYlvI/AAAAAAAADYg/_JJQ60AGqy4W7qWZHJqi5E7QpWydmoRYwCLcBGAsYHQ/s1600/MAKING%2BOFF%2B....JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="637" data-original-width="1000" height="253" src="https://1.bp.blogspot.com/-hl7TcKPA0OQ/XhtsiSvYlvI/AAAAAAAADYg/_JJQ60AGqy4W7qWZHJqi5E7QpWydmoRYwCLcBGAsYHQ/s400/MAKING%2BOFF%2B....JPG" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Unlike the exhibited photographs, the conflict of interest between personal, public and
private, as well as the dilemma of whether the author chooses actors or actors choose him,
leave traces on Ivan Petrović's film work. Hence, the visual suggestions in portraying the
characters act more like his desire to glorify his heroes ideologically than to establish a common
relation to history through a critical distance towards them.
In a way, Petrović's photographs displayed at the Making Off exhibition are historical
testimonies devoid of political significance. We see exactly the opposite case when it comes to
his film - here we get political testimonies of controversial historical significance.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><br /></span>
<span style="font-size: large;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Therefore,
the photo album from the film speaks of the degree of difference between the two types of
visual expression: while Petrović's film aesthetics lead us in the direction of cinematic
documentation, his photo-aesthetics is closer to the world of dramatic fiction. Frames taken
from the film are not in the function of propaganda material, but vice versa - Petrović's film is
a behind-the-scenes program on making photo-tropes on the same subject. On the other hand,
the landscapes in the film seem more realistic than the mimetic representations of nature in
photographs (frames).
The authorial fluctuation between documentary (visual) and fiction (dramatic) is a
dilemma that has largely captured the whole of 20th-century mediology. This exhibition shows
how a visual story became more intriguing and provocative category than a visual document,
and how much the reading of a painting today is a more avant-garde act than viewing it. That
is why Petrović's indulgence in cinematic impression simultaneously raises a twofold authorial
question: is a direct film without a screenplay really more convincing than a photo of life that
has a screenplay?</span></span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-1n8kr8zFinc/XhtswubOFXI/AAAAAAAADYk/dMpcvc3odcoX1uQN1XLBDBDqKJYm_VlqQCLcBGAsYHQ/s1600/MAKING%2BOFF%2B........jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="637" data-original-width="1000" height="253" src="https://1.bp.blogspot.com/-1n8kr8zFinc/XhtswubOFXI/AAAAAAAADYk/dMpcvc3odcoX1uQN1XLBDBDqKJYm_VlqQCLcBGAsYHQ/s400/MAKING%2BOFF%2B........jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Published in the exhibition catalogue <i>MAKING OFF</i>, 2019</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><br /></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><span style="color: red;">*</span> A documentary, as well as frames from unedited and edited material, have the same title as this exhibition, and
date from 2011 until present time. Exhibited photographs date from the early 2000s and are part of Ivan Petrović's
private archive never shown in public.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><span style="color: red;">*</span> Unexpected Stagings – On Ivan Petrovic’s Photographs, exhibition catalogue Everything is Good, Center for
Photography, Belgrade, 2017</span><br />
First two photos above -<i> Making Off in Dom kulture Studentski grad:</i> Maida Gruden, Ivan Petrovic. Photos by: Dusica Stojanovic. <i>Instalation view, decembar 2019,</i> photos by: Ivan Petrovic<br />
<div style="text-align: left;">
<span style="color: #959595; font-family: "arial"; font-weight: bold;"><span style="font-size: 13.3px;"> </span></span><span style="font-family: "helvetica neue" , "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">A Surplus of Artistic Liberty</span></span></div>
<span style="color: #959595;"><b><span style="font-family: "helvetica neue" , "arial" , "helvetica" , sans-serif;"> </span></b></span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="color: #959595;"><b><span style="font-family: "helvetica neue" , "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-lDAu6rq5rro/XhtbJQnAnkI/AAAAAAAADXs/mQWvTnWipvIXBEk5FFXRzEKqxwL_yPC5ACLcBGAsYHQ/s1600/44862260_2188784311153679_5457881978323861504_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="640" data-original-width="960" height="266" src="https://1.bp.blogspot.com/-lDAu6rq5rro/XhtbJQnAnkI/AAAAAAAADXs/mQWvTnWipvIXBEk5FFXRzEKqxwL_yPC5ACLcBGAsYHQ/s400/44862260_2188784311153679_5457881978323861504_o.jpg" width="400" /></a></span></b></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; text-align: justify;"><i><br /></i></span>
<br />
<h2 style="text-align: left;">
<span style="text-align: justify;"><i><span style="color: #666666; font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: small;"> </span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: large; font-weight: normal;">Little Civil Discussions with Boxing Gloves</span></i></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: large; font-weight: normal;"><span style="text-align: justify;">, </span>an art exhibition by
Vladimir Mojsilovic</span></h2>
<span style="color: #959595; font-family: "arial";"><span style="font-size: 13.3px;"><b><br /></b></span></span>
<span style="color: #959595; font-family: "arial";"><span style="font-size: 13.3px;"><b><br /></b></span></span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">This exhibition of works by
<a href="https://kaleidoskop-media.com/vizuelne-umetnosti/-umetnicka-sloboda-u-suficitu"><span style="color: blue;">Vladimir Mojsilovic</span></a> has been set up in the Gallery space of the National Bank
of Serbia. The connection between this exhibition and its venue is not in any
way incidental. Mojsilovic had shown us on previous occasions his special
interest in the relationship between economic and political current events and
visual communication. This relationship, in fact, represents a type of mannerist
riddle, which beckons an answer from the spectators attending the exhibition:
Do these paintings represent a form of social critique, political irony or
state propaganda?</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">This exhibition includes new
works as well as previously exhibited works from public and private collections
(Wiener Staditsche, Zepter, and the Shadow Museum, among many). In these paintings
there are depicted numerous famous persons and characters out of history,
mythology, religion and popular culture. The images and faces of Marx, Pluto,
Tesla, Benjamin Franklin, and Dart Vader, are included in Mojsilovic’s
associative system but at the same time they are evocations of a generational
mutual experience in the reception of information from the mass media. However,
this poetic naiveté possesses certain duplicity in meaning and is not as
dangerous in expression as it may seem at first glance. That is why
Mojsilovic’s conditional stylistic lighthearted playfulness is enriched with
“more masculine” thematic combinations, extending the author’s field of
showmanship with motives from the world of Epic fantastic literature and Mediterranean
arche-typologies.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif; font-size: large;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-MqB83zly3SM/XhuHMU9wd8I/AAAAAAAADaU/xLD7VkI0P6okYmYQspMQTl3VRj9-4mM5gCLcBGAsYHQ/s1600/maxresdefault.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1280" height="225" src="https://1.bp.blogspot.com/-MqB83zly3SM/XhuHMU9wd8I/AAAAAAAADaU/xLD7VkI0P6okYmYQspMQTl3VRj9-4mM5gCLcBGAsYHQ/s400/maxresdefault.jpg" width="400" /></a></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Mojsilovic’s poetics are placed
in-between neo-primitivism, infantilism, oneiricism and eroticism, and may seem
arbitrary only at first glance. When we undertake to ”read” this narrative
rather than letting it confuse us with its thematic provocations, it then
becomes all too clear for us. Here we are referring to the endeavor of this
author, in the light of the influence of the European Avant-garde from the
previous century, to reset the narrative to its historical beginnings, to its foundations
– classical expressionism.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<o:p><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"> </span></o:p><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">These paintings remind us nostalgically
of the political satire of Otto Dix or the materialistic lucidity of Max Beckman,
pointing to the origins of modernist visual art styles and tendencies on whose
wings the largest part of the artistic auditorium had been maturing academically
over the decades. </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-5eXr5AHtXNo/XhuJ19npfQI/AAAAAAAADao/ywGhw_U3k8sjmW1Rj8hUMQUkrerNW33rQCLcBGAsYHQ/s1600/_DSC0784.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="532" data-original-width="800" height="265" src="https://1.bp.blogspot.com/-5eXr5AHtXNo/XhuJ19npfQI/AAAAAAAADao/ywGhw_U3k8sjmW1Rj8hUMQUkrerNW33rQCLcBGAsYHQ/s400/_DSC0784.JPG" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Mojsilovic’s retrospective focus
reminds us of the global exhilaration when, at the beginning of the 20</span><sup style="font-family: Georgia, "Times New Roman", serif;">th</sup><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">
century, the world had discovered that it could transform its own intuition
into a work of art. But this moment in history soon after resulted in belligerent
political reaction, trans-oceanic mobilization and global artistic migration.
Thus, it was no accident that there exists a very close connection between
expressionism and Americanism, and between the political left and political right.
This connection is exemplified in the “transportation” of avant-garde culture
in the previous century, which had carried over its atomic communicability in a
chain reaction, into the expanses of larger Protestant laboratories. This,
exactly, is what Mojsilovic’s irony is a reflection of, and it is directed at
the symbols of consumerist liberalism, corporative capitalism, and even Chinese
transitional socialism.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 5.25in; text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Mosilovic’s narrative
imagination is seemingly of an affective nature. In it the artist’s inner drama
had been shifted towards the reshaping of the outer realm, based on the model
of expressionist structure. However, today, a century after the establishment
of these narrative mechanisms, the notion of the unconscious is not a question
of artistic liberty rather it is more of a problem related to social
stereotypes. The danger of being late in the avant-garde was heralded by Walter
Benjamin at the beginning of the previous century. This was the same Benjamin
that had said that the profile of a painter engaged in modern art – is that of a
perfect ignoramus. Goethe dealt with a similar problem in his novel on Wilhelm
Meister – about what happens when the ideals of artistic liberty become out of
fashion and when they are no longer needed by anybody.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 5.25in; text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">However Mojsilovic’s
symbols are not in the service of artistic liberty, rather they show his (and
our) obsession with other people’s artistic liberties, media sensations that we
had been adopting spontaneously during the course of our development having
become greatly accustomed to arbitrary reception. This is why Mojsilovic’s
figures do not belong to the future, but rather belong to the past experience
of the study of the unconscious and thus they are not a part of his individual
past, rather they belong to the universal memory of many generations. However,
that which is truly his artistically and that which has been copyrighted in the
sense of authorship, is nothing else apart from this exhibition itself with
which this generation is being represented by.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-mtl_QkiH1PA/XhuHqEHCphI/AAAAAAAADac/92z5e8smSbEuWoh2QOcZ4bDey0cp0FhkQCLcBGAsYHQ/s1600/_DSC0774.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="532" data-original-width="800" height="265" src="https://1.bp.blogspot.com/-mtl_QkiH1PA/XhuHqEHCphI/AAAAAAAADac/92z5e8smSbEuWoh2QOcZ4bDey0cp0FhkQCLcBGAsYHQ/s400/_DSC0774.JPG" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 5.25in; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 5.25in; text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">With this the artist
asks us: </span></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 5.25in; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 5.25in; text-align: justify;">
<i><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Is this visual art game that we are viewing
perhaps too big a bite for bourgeois culture? Is not the aesthetic peculiarity
of the previous century (the one that we know as the fundament of contemporary
education) more belligerent, more vulgar and more dangerous of a category than
it had seemed at first glance? Perhaps the problem of culture in the previous
century and the issue of the spectators in the new century are to be found in
this vivacious creative spontaneity? Has the inherent power of the artistic
subject or agent taken on forms of symbolic violence, when analyzed through the
lens of sociology?<o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 5.25in; text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">The symbolic center-point
of political and social revolutions, psychoanalytical theory and the
phenomenology of the subjective had been seen in the avant-garde waves of the past
century, in the heart of movements such as Surrealism, Cubism, Existentialism
and many other ones. All these experiments had possessed a common denominator:
a creative libido that does not ponder on the external consequences of its
actions</span></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 5.25in; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 5.25in; text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Though different
in their origins, these artistic styles had found their avant-garde “late
coming” position and consecutive outcome in the editorial program of elitist
Serbia prior to the fall of the Berlin Wall. And, behold the wonder, they again
had mobilization as an outcome, but this time at the close of the century, in
the heart of heroic Metohija, <i>the last
active feudal center of Europe </i>(Jurgen Habermas).</span></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 5.25in; text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">While differing from
the gestalt notion of the artist-elitist and his “overwhelming” impact on the
auditorium, Mojsilovic is seriously interested in the concept of social
reception and the relationship of the spectators towards his own artistic
authorship system. That is why the public dialogue with colleagues and critics,
which had been going on over the internet while this exhibition was in
preparation, was exhibited as its central exhibit, in the form of a Facebook
Monograph. One can say that this exhibition is subordinate to the function of
the catalog. </span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 5.25in; text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Artistic
inspiration is here present as realistic dialogue with his immediate social
environment and not as an intuitive trance that requires the spectator to take
up a double role: to be theoretically analytical towards that which the author
had presented concretely, but also to take sides or to be biased, i.e. to
explain every perceived narrative problem as a peculiarity of the authors
identity. This dominatorial principle in the relationship of the artist
creator, the critics and the spectators had been engrained in the previous century,
just like when in the feudal system the Landlord had always subsumed his subjects to be a part of the physical space instead of
being a part of a historical process. Mojsilovic shatters this artistic myth,
playing around with its creative roots. Concluding that the identity of the
avant-garde should be in possession of the new artist, and not the one from the
previous century, Mojsilovic does not alter his eccentric style, however, with
an enigmatic storyline and the illustrated process of the development of
particular interesting cultural, social and political ideas, he thus offers us a
story of criticism so that we could, in a joint discussion, debunk the artist’s
image of himself, so that we could, through mutual denunciation of that very
same image of ourselves, finally discover the meaning -- of the exhibition. </span></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-YCPMd-RsfOA/Xhtz4DILq1I/AAAAAAAADZQ/Ce7iX09BRkct1ICjqHCDFDSDQ1Eka_TTACLcBGAsYHQ/s1600/ZABORAVIO-SAM-CIGARETE-NA-GLASOVIRU.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1161" data-original-width="1600" height="290" src="https://1.bp.blogspot.com/-YCPMd-RsfOA/Xhtz4DILq1I/AAAAAAAADZQ/Ce7iX09BRkct1ICjqHCDFDSDQ1Eka_TTACLcBGAsYHQ/s400/ZABORAVIO-SAM-CIGARETE-NA-GLASOVIRU.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
New Moment, 2020.<br />
<br />
<div style="text-align: left;">
<span style="font-size: medium;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">An Other Circle</span></span></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-OwuA1Bxr9bc/Xhtmnl9aE7I/AAAAAAAADX4/XMKEoHPn4Ggy3EtGqntmAICLYnfCUQCQQCLcBGAsYHQ/s1600/55711597_2381307785221136_8659748104280473600_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="480" data-original-width="640" height="300" src="https://1.bp.blogspot.com/-OwuA1Bxr9bc/Xhtmnl9aE7I/AAAAAAAADX4/XMKEoHPn4Ggy3EtGqntmAICLYnfCUQCQQCLcBGAsYHQ/s400/55711597_2381307785221136_8659748104280473600_n.jpg" width="400" /></a></div>
<i> </i><br />
<div style="text-align: left;">
<h2 style="text-align: left;">
<i> <span style="color: #666666;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: large; font-weight: normal;">An Other Two,</span></span></i><span style="color: #666666; font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: large; font-weight: normal;"> an art exhibition by Natalija Simeonovic</span></h2>
</div>
<br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">As in the previous exhibition <i>A-Part-Ness</i>,<a href="https://natalijasimeonovic.com/"><span style="color: red;"> </span></a><a href="https://natalijasimeonovic.com/"><span style="color: blue;">Natalija Simeonović</span></a><span style="color: red;"> </span>continous to interpret the history of
alchemic symbolism through visual arts. Characteristic of the alchemic procedure, the framework of the
exhibition <i>An Other Two</i> is thematically contextualised by the synthesis of two academic fields:
science and art.</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-ywm8LIX_Sj4/Xht7OIt8zzI/AAAAAAAADZ8/zmb_FXT1as0ksdITe5W3UMJF0ym4JF4AQCLcBGAsYHQ/s1600/dsc0012.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="532" data-original-width="800" height="265" src="https://1.bp.blogspot.com/-ywm8LIX_Sj4/Xht7OIt8zzI/AAAAAAAADZ8/zmb_FXT1as0ksdITe5W3UMJF0ym4JF4AQCLcBGAsYHQ/s400/dsc0012.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Alchemic experiments characteristic of the late Middle Ages in Christian Europe where carried out at a
time when concepts like rational and spiritual, linguistic and numerical, magical and technical, creative
and investigative were nor treated as separate systems of human culture. Alchemic operations which
were combinatory and synthetic resemble the what we today call the multimedial structure of a work
of art. Thus Natalija Simeonović grading the four phases of the alchemic cycle uses the visual technique
not only for aesthetic reasons but for a storytelling narrative and mathematical calculations as well.
Using the grading system, from black to red, from image to text, from singular to plural, from mixture to
solution, from anima to animus, Natalija Simeonović puts this exhibition together as if it was an
illustrated book bound by gallery space.</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-xCCg5gUbUF0/Xht4Vvs1rMI/AAAAAAAADZo/RJXOFeldvpI0WPEHJrqkvvE_MP-sCtOAgCLcBGAsYHQ/s1600/img_5455a.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1067" data-original-width="1600" height="266" src="https://1.bp.blogspot.com/-xCCg5gUbUF0/Xht4Vvs1rMI/AAAAAAAADZo/RJXOFeldvpI0WPEHJrqkvvE_MP-sCtOAgCLcBGAsYHQ/s400/img_5455a.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Since science and art are today separate categories, the fact that alchemy is not recognized as a
scientific discipline (not even by the sciences that evolved from it) does not stop artists from reflecting
this mystic chapter of our scientific past. As science has abonded its magical substance after alchemy so
does art find in alchemy its scientific legitimacy and psychological function. Thus this exhibition on one
hand materializes the artistic inspiration of the artist on the other hand authorizes her inspiration with
the very nature of the artistic material.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><br /></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">The subject matter of these paintings and the techniques used are not just means for transferring
expression but they depict the aim of a transcendental ritual which invokes the spirit of the times when
elements of the creative act did not only operate through the meaning they conveyed but also through
the physical and chemical characteristics used in a process that does not symbolize the incarnation of
the divine state into the human body (From Father to Son) but the redirection of the human body into
divine state (Ascension of Virgin Mary). Representing the archetypical path of the feminine creative
principle, these images of fеminization want to transform the gaze of the observer from the viewer
towards the reader, from the pupil to the master, from Mars to Venus, from man to woman, further in
Circle.</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-JADTn11td88/Xht4pHS-a9I/AAAAAAAADZw/kMGerH7IZp0iokYN5XfiDUzLE7hg02SPACLcBGAsYHQ/s1600/img_7450.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1049" data-original-width="1600" height="261" src="https://1.bp.blogspot.com/-JADTn11td88/Xht4pHS-a9I/AAAAAAAADZw/kMGerH7IZp0iokYN5XfiDUzLE7hg02SPACLcBGAsYHQ/s400/img_7450.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Publihed in exhibition catalogue A<i>n Other Circle, 2013.</i></span><br />
<i><br /></i>
<a href="https://www.markokostic.com/2014/06/my-generation.html">https://www.markokostic.com/2014/06/my-generation.html</a></div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-21854726472221693722019-12-14T04:10:00.002-08:002019-12-25T14:40:50.024-08:00Odjava filma<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-_DGJrbEnOMA/XfTrtPLMJLI/AAAAAAAADVU/W5HuW_uyGUQr_obvxGe8tJM15EL4yTu4ACLcBGAsYHQ/s1600/Borba%252C%2B2002.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1088" data-original-width="1495" height="290" src="https://1.bp.blogspot.com/-_DGJrbEnOMA/XfTrtPLMJLI/AAAAAAAADVU/W5HuW_uyGUQr_obvxGe8tJM15EL4yTu4ACLcBGAsYHQ/s400/Borba%252C%2B2002.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: left;">
<i><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: "helvetica neue" , "arial" , "helvetica" , sans-serif;"> </span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><b>Fotografije i film</b></span></span></i><i><span style="line-height: 21.528px;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><b> Ivana Petrovića</b></span></span></i></div>
<div style="text-align: left;">
<i><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: "helvetica neue" , "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></span></i></div>
<div style="text-align: left;">
<i><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: "helvetica neue" , "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></span></i></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="color: #666666; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Izložba Ivana Petrovića <i>Making Off</i> u Galeriji Doma kulture Studentski grad u Beogradu, otvorena 11. decembra u okviru festivala Alternative film/video </span><span style="font-size: large;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">uključuje dokumentarni film, odštampane frejmove preuzete iz montiranog i nemontiranog materijala i postavku fotografija. </span></span><span style="color: #666666;"><span style="background-color: white;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Dokumentarni film, kao
i frejmovi preuzeti iz integralnog i montiranog materijala, istog su naziva kao
i sama izložba i datiraju od 2011. do danas. Fotografije koje su prikazane na izložbi
datiraju s početka 2000-ih i čine korpus Petrovićeve privatne arhive i </span></span><span style="background-color: white;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">materijala
do sada neprikazanog javnosti.</span></span></span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"> </span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Ova trodelna celina nudi tehničko poređenje različitih medijskih formata, pa je, zahvaljujući Petroviću, ponovo aktuelna opaska Valtera Benjamina načinjena pre sto godina: Teškoće koje je fotografija zadala nasleđenoj estetici bile su dečija igra prema onima sa kojima je nasleđenu estetiku dočekao film.</span></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Petrovićev film (pored brojnih panoramskih kadrova i situacija u okviru privatnog okruženja) sastavljen je od više scena razgovora sa srpskim umetnicima. U njima, akcenat nije stavljen na dijalog već na atmosferu i iskustveni značaj prisustva snimljenih subjekata.</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-21yY5ZXDzbk/Xe97CyAqCII/AAAAAAAADUI/i0eADcmsOocH71CiEuSJ9FWLh5666vFvwCLcBGAsYHQ/s1600/Ivan%2BPetrovi%25C4%2587%252C%2BMAKING%2BOFF_%2BFilm%2Bstills_%2BBranko%2BVu%25C4%258Di%25C4%2587evi%25C4%2587%252C%2BKarpo%2BGodina%2Bi%2BSlobodan%2B%25C5%25A0ijan%252C%2BALTERNATIVE%2BFILM-VIDEO%2B2014..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1019" data-original-width="1342" height="301" src="https://1.bp.blogspot.com/-21yY5ZXDzbk/Xe97CyAqCII/AAAAAAAADUI/i0eADcmsOocH71CiEuSJ9FWLh5666vFvwCLcBGAsYHQ/s400/Ivan%2BPetrovi%25C4%2587%252C%2BMAKING%2BOFF_%2BFilm%2Bstills_%2BBranko%2BVu%25C4%258Di%25C4%2587evi%25C4%2587%252C%2BKarpo%2BGodina%2Bi%2BSlobodan%2B%25C5%25A0ijan%252C%2BALTERNATIVE%2BFILM-VIDEO%2B2014..jpg" width="400" /></a></div>
"Making Off", film, trajanje 3h 15 min. 2019.<br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><br /></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">U svom fotografskom opusu, Petrović je i ranije tretirao svoje aktere na društveno analitičan način. Branislav Dimitrijević je njegove fotografije opisao ne kao slike događaja već kao događaj slike.(</span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><i><span style="line-height: 115%;">Nenajavljene inscenacije
– povodom fotografija Ivana Petrovića</span></i><span style="line-height: 115%;">, katalog izložbe <i>Sve je dobro; </i>Centar za fotografiju, Beograd, 2017). </span></span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Petrovićev pristup, u kom proces snimanja predstavlja i ulogu samog autora u procesu, može asocirati na mnoge stvaraoce iz istorije umetnosti, ne samo u okviru pokreta cinema verite, već i unazad do baroknih slikara koji su, poput Rembranta i Velaskeza, enigmatično predstavljali sebe u društvenom i političkom kontekstu svog vremena.</span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: large;"> </span></span></div>
<span style="font-size: large;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Izbor portretisanih likova ovde je podjednako zanimljiv kao i izbor situacija u kojima se oni nalaze: od grupne boemske identifikacije, preko individualne poetske melanholije, do kolektivne kreativne egzibicije, ovi akteri poseduju službenu duhovitost, timsku spontanost i namernu trapavost, predstavljajući sebe kao subliterarne persone, privatno bliske, ne samo fotografu već i pretpostavljenom auditorijumu izložbe. Zbog te prepoznatljivosti, ono što se može tumačiti kao autorska subjektivnost u izboru karaktera zapravo je objektivna analiza njegove publike. Ovi likovi nisu određeni prema stepenu društvene autentičnosti, već prema stepenu stručnosti za inscenaciju autentičnog utiska, čime su pojmovno bliži proto glumcima nego društvenim junacima, a Petrovićev fokus više odgovara profilu tekstopisca nego tipologiji vizuelnog umetnika. Figurativno gledano, Petrovićevi likovi čine svojevrsnu noćnu stražu celog domaćeg likovnog auditorijuma; ovi portreti svedoče o našoj ukupnoj pripadnosti istorijskom vremenu i potencijalnim katalozima budućnosti.</span><br /> </span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-171a6rzoI9g/XfTsFwsTB8I/AAAAAAAADVc/blpIgstUL-s1TjgDymY8VW05ftXulVMsQCLcBGAsYHQ/s1600/Vuka%25C5%25A1in%2BNedeljkovi%25C4%2587%252C%2BBiljana%2BKlari%25C4%2587%252C%2BMilan%2BMilinkovi%25C4%2587%252C%2BBeograd%252C%2B2002%252C%2Bfotografija.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="660" data-original-width="1000" height="263" src="https://1.bp.blogspot.com/-171a6rzoI9g/XfTsFwsTB8I/AAAAAAAADVc/blpIgstUL-s1TjgDymY8VW05ftXulVMsQCLcBGAsYHQ/s400/Vuka%25C5%25A1in%2BNedeljkovi%25C4%2587%252C%2BBiljana%2BKlari%25C4%2587%252C%2BMilan%2BMilinkovi%25C4%2587%252C%2BBeograd%252C%2B2002%252C%2Bfotografija.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> Vukašin Nedeljković, Klara Bilyana Klarić, Milan Milinković, Beograd, 2002, fotografija </span></span></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><br /></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Za razliku od izloženih fotografija, sukob interesa između ličnog, javnog i privatnog, kao i dilema da li autor bira aktere ili akteri biraju njega, ostavlja tragove na filmskom delu Ivana Petrovića. Otud, vizuelne sugestije u prikazivanju likova više deluju kao njegova želja da ideološki proslavi svoje junake nego da kritičkom distancom prema njima uspostavi zajednički odnos prema istoriji.</span><span style="font-size: large;"> </span><br />
<div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-cags-1Axqv4/XfT9fVHkazI/AAAAAAAADWY/F4ntwwsv8-MrVZmiPaUu0sdYUL5_p-GoACLcBGAsYHQ/s1600/Making%2BOff%2B-%2Bfilm%2Bstills%252C%2B2014.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="551" data-original-width="711" height="308" src="https://1.bp.blogspot.com/-cags-1Axqv4/XfT9fVHkazI/AAAAAAAADWY/F4ntwwsv8-MrVZmiPaUu0sdYUL5_p-GoACLcBGAsYHQ/s400/Making%2BOff%2B-%2Bfilm%2Bstills%252C%2B2014.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-size: large;"> </span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">"</span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: medium;">Making Off - film stills", 2014.</span><br />
<div>
<span style="font-size: large;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span>
<span style="font-size: large;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Na neki način, Petrovićeve fotografije prikazane na izložbi <i>Making Off </i>istorijska su svedočanstva lišena političkog značenja. Upravo suprotan slučaj vidimo kada je njegov film u pitanju – ovde dobijamo politička svedočanstva spornog istorijskog značenja. Zbog toga, foto-album iz filma govori o stepenu razlike između dva tipa vizuelnog izražavanja: dok Petrovićeva filmska estetika vodi u pravcu sinematične dokumentacije, njegova se foto-estetika po značenju približava svetu dramske fikcije. Sličice preuzete iz filma nisu u funkciji propagandnog materijala, već obrnuto – Petrovićev film predstavlja zakulisni program o izradi foto-tropa na istu temu. S druge strane, pejzaži u filmu deluju realističnije od mimetski predstavljenih slika prirode na fotografijama (frejmovima). </span><br /> </span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-jMqCXDlGuVc/XgPlVA_kAJI/AAAAAAAADXA/p0UETabE6_wYwL1EPDRlOrZ9k46IA-yGQCLcBGAsYHQ/s1600/MAKING%2BOFF%2B......JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="637" data-original-width="1000" height="253" src="https://1.bp.blogspot.com/-jMqCXDlGuVc/XgPlVA_kAJI/AAAAAAAADXA/p0UETabE6_wYwL1EPDRlOrZ9k46IA-yGQCLcBGAsYHQ/s400/MAKING%2BOFF%2B......JPG" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;"> </span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Autorsko kolebanje između dokumentarnog (vizuelnog) i igranog (dramskog) postupka predstavlja dilemu koja je mahom zaokupljala i celokupnu mediologiju dvadesetog veka. Ova izložba pokazuje koliko je likovna fabula postala intrigantnija i provokativnija kategorija od vizuelnog dokumenta i koliko je čitanje slike danas avangardniji čin od njenog gledanja. Zato Petrovićevo prepuštanje filmskom utisku istovremeno postavlja dvostruko autorsko pitanje: da li je direktni film bez scenarija zaista uverljiviji od fotografije života koji ima scenario?</span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-UFVwNACl0jE/XfTtTYlxCeI/AAAAAAAADV4/9I-C4QgCjrYI6hmspGVBA84YAhM_QhFcQCLcBGAsYHQ/s1600/Du%25C5%25A1an%2BJevtovi%25C4%2587%252C%2BBeograd%252C%2B2003_%2Bfotografija.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="658" data-original-width="1000" height="262" src="https://1.bp.blogspot.com/-UFVwNACl0jE/XfTtTYlxCeI/AAAAAAAADV4/9I-C4QgCjrYI6hmspGVBA84YAhM_QhFcQCLcBGAsYHQ/s400/Du%25C5%25A1an%2BJevtovi%25C4%2587%252C%2BBeograd%252C%2B2003_%2Bfotografija.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"> </span><span style="text-align: left;">Dušan Jevtović, Beograd, 2003, fotografija </span></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><b><br /></b></span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><b>Naslovna fotografija: "Deo ekipe filma nakon snimanja filma "Borba" Nenada Jeremića", Beograd, Zvezdarska šuma, 2002</b>.<b> S leva: Dušan Jevtović, Ivan Petrović, Nenad Jeremić, Oliver Veljković, Vukašin Nedeljković, Vladan Jeremić, Arion Aslani, Milan Milinković. Foto: Mirjana Boba Stojadinović.</b></span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="line-height: 115%;"><span style="text-align: left;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; line-height: 18.4px;"><br /></span></span></span>
<span style="line-height: 115%;"><span style="text-align: left;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; line-height: 18.4px;"><br /></span></span></span>
<span style="line-height: 115%;"><span style="text-align: left;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; line-height: 18.4px;">Tekst objavljen u publikaciji festivala <i>Altenative Film/Video 2019</i> i izložbenom katalogu.</span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; line-height: 115%;"><span style="font-size: large;"><span style="font-family: "times new roman" , serif; line-height: 115%;"><span style="font-size: large;">Kulturni dodatak Politike, 7. decembar 2019</span></span><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%;">.</span></span></span></div>
<br />
<div>
<!--[if !supportFootnotes]--><br clear="all" />
<div id="ftn1">
<div class="MsoFootnoteText" style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-78374766156991083152019-10-07T06:33:00.000-07:002019-10-19T08:24:18.189-07:00Psi od slame <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/---rkvaKkzr4/XZs8-ZiQKLI/AAAAAAAADQ8/w5WxYlQvtrUR36KLBJheGz5q9e76itbgACLcBGAsYHQ/s1600/155393-560x600.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="560" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/---rkvaKkzr4/XZs8-ZiQKLI/AAAAAAAADQ8/w5WxYlQvtrUR36KLBJheGz5q9e76itbgACLcBGAsYHQ/s400/155393-560x600.jpg" width="372" /></a></div>
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 22.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal">
<i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Nama
uvijek staje prazna slava, a drugima i sramota donosi koristi</span></i><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;">
- Simo Matavulj.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kao i u prethodnim romanima, Vojislav Radojković se
i u svom novom romanu bavi životom fiktivnih srpskih umetnika u tranziciji.
Period u kome se <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Istine i laži</i>
događaju<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> </i>obuhvata poslednju deceniju hladnog rata, ratove u bivšoj Jugoslaviji i poratne godine do 2015. Radojković se
do sada bavio filmskim (<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Poslednji dani
bioskopa “Delo”</i>) i književnim umetnicima <a href="https://www.markokostic.com/2014/01/mesto-zlocina.html"><span style="color: red;">(<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Patuljci broje do sedam</i>)</span></a> a u novoj knjizi red je došao na slikare i
likovnu umetnost.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Opisati radnju romana <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Istine i laži</i> nije jednostavno. Glavni junak slikar Branko Milić
stupa u dramski odnos sa tri lika: svojim zavičajnim rivalom, svojim beogradskim
idolom, kao i sa sopstvenim alter-egom,<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>Brankom Milićem - književnikom. Svi će se u nekim fazama romana baviti
umetnošću, slikarstvo će posredovati njihovim odnosima kako u likovnom
prostoru, tako u književnom vremenu. Tumačenjem njihovih privatnih motiva i
profesionalnih dometa, pisac će kreirati psihološku i političku hroniku svoje
generacije.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">To nije sve, u naletu ambicija ovi likovi će suočiti
sa uzajamnim autorskim krađama, pa će iz istog razloga stupati u odnos čas sa
svojim, čas sa tuđim seksualnim partnerima. Opisivanjem niza čulnih intriga
praćenih euforijom, dekadencijom, depresijom, šizofrenijom i crnom boemijom,
ova proza će preći granicu realnog, pa će pisac ponuditi alternativnu verziju
istih događaja, te će istine i laži iz biografije ovih junaka, poput mita o
Janusu, predstaviti dva lica jedne dramske slike. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Na kraju, vrednost njihovih slika, ustupiće mesto
značaju jednog književnog rukopisa (kakvog, bolje pročitati u romanu) a
pomračenje uma glavnog junaka neće biti detaljno psihološki analizirano, već navedeno kao sociološka refleksija njegovog
statusnog posrnuća. Postmoderna igra u zapletu ustupiće mesto “posthumanim”
izlaznim rešenjima u raspletu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-Qtf_vhqVd4g/XZs6mLk1vBI/AAAAAAAADQc/gh4SOEpfrTgTETW8wx-SUssPiHcwQHQhgCLcBGAsYHQ/s1600/1929373_vojislav-radojkovic02-news1-marina-lopicic_ff.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1500" data-original-width="1000" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/-Qtf_vhqVd4g/XZs6mLk1vBI/AAAAAAAADQc/gh4SOEpfrTgTETW8wx-SUssPiHcwQHQhgCLcBGAsYHQ/s400/1929373_vojislav-radojkovic02-news1-marina-lopicic_ff.jpg" width="266" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I pored haotične i opskurne sadržine, formalna
celina ovde je prilično jasna i koherentna, tako da je Radojković svoje <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Istine i laži</i> uspešno priveo kraju. Ono
što se može zameriti je to da uprkos radikalnom narativnom postupku, nijednog
svog lika nije pokušao da označi kao moralno čistog i pozitivnog. To knjigu
čini stilski nedorađenom jer ako se tako lako kombinuju osobine realističnog,
političkog i satiričnog romana, zašto je onda tako olako izbegnuto prisustvo visoke
mimetike, odnosno kriminalističkog žanra? Ako je sve dozvoljeno u sistemu laži,
nasilja, predatorstva i plagijatorstva, zašto i neki herojski protagonista ne
bi bio uračunat u tu oslobođenu formu?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Radojković se kao po navici, moralno izjednačava sa
svojim junacima, a to je greška, jer je na taj način njegova društvena kritika
lišena kritičke distance između njega i junaka. Ovako, da ne bi sebe predstavio
kao literarnog snoba, pisac demonstrira kategoriju <i style="mso-bidi-font-style: normal;">moralne podobnosti </i>odnosno solidarnost
sa gubitnicima, tipičnu za srpsku partijsku bezbednost koju i sam kritikuje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Za razliku od stilskog, značenjski nivo ovog romana
je dosledniji, i u kontekstu opusa najbolje opisuje autorski stav ovog pisca.
Jer svi romani Vojislava Radojkovića (pročitao sam tri) nose istu poruku:
društvena kritika važnija je od političkog angažmana. Njegove knjige govore da
domaći politički angažman nije osobina urbane već provincijalne sredine Balkana i da ne predstavlja deo građanske kulturne
svesti već naprotiv, konspiraciju protiv nje. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Režirane demonstracije koje su od Jugoslavije
napravile protestno-mitingašku državu, uticale su na pojavu <i style="mso-bidi-font-style: normal;">disedentskog kompleksa</i>, na formiranje
tribalnih društvenih tabora i na partijski program u kome se političke strane
sukobljavaju i svaka nalazi uzajamnog spoljnjeg neprijatelja umesto da ga traži
unutar sopstvenog društvenog okruženja. Klanovska socijalizacija, kult javne
tajne, medijska netransparentnost i poslovna korupcija po Radojkoviću treba da
budu predmet društvene a ne političke analize, a uticaj kritike ne treba da se
transmituje iz privatne sfere u javnu već suprotno, iz javne sfere u privatnu. Po
njemu, srpska (opoziciona) politika je polje kompenzacije za neotvorena
društvena pitanja (stanja u porodici, kriterijuma poslovne sposobnosti, motiva
vertikalne pokretljivosti, problema vršnjačkog pritiska, demografske i rodne nejednakosti)
kao i za nedovoljnu prosvećenost srpske građanske klase. Njegovi zabludeli
junaci što su bolji prijatelji, to su uzajamno veći dušmani, a što su veći opozicionari
to su bliži vlastima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Zbog organske želje da pripadnu višoj kulturi,
prostornih pretenzija većih od kritičke orijentacije i oponašanja drugih umesto
osećajnosti prema drugima, naša gradska klasa upada u stereotip <i style="mso-bidi-font-style: normal;">barbarogenijskog neoprimitivizma</i> i u
njemu ostaje ma kojoj političkoj sceni pripadala. Tako i Radojkovićevi likovi
bili oni politički levo ili desno, svesno ili ne, ostaju po svom nasilnom karakteru
duboko konzervativni. Muževni egzistencijalisti željni prirodne slobode,
promašeni civili ostvareni u političkoj istini a ne u društvenoj promeni, u
socijalnom pragmatizmu a ne u ekonomskom realizmu, u mesnoj pristrasnosti a
nikada u gradskoj usamljenosti, sa manjkom straha od smrti i viškom straha od
poniženja, njihova energija u fizičkom prostoru ostaje tužno svedočanstvo
njihove nevažnosti u istorijskom vremenu. Psi od slame.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-Tg_oLhb_P20/XZs8HOYZTPI/AAAAAAAADQo/6cYhZ99DtBwk8YwfXUa54ILdoQiJGFHKgCLcBGAsYHQ/s1600/Straw-Dogs-7.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="555" data-original-width="1024" height="215" src="https://1.bp.blogspot.com/-Tg_oLhb_P20/XZs8HOYZTPI/AAAAAAAADQo/6cYhZ99DtBwk8YwfXUa54ILdoQiJGFHKgCLcBGAsYHQ/s400/Straw-Dogs-7.png" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 21.3333px;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 21.3333px;">Kulturni dodatak Politike, 5. 10. 2019.</span></span></div>
<br /></div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-84874581318380439672019-06-04T06:19:00.000-07:002019-06-10T10:14:13.560-07:00Bein' Green<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-DIfltOW6E5A/XPZWJn6uVaI/AAAAAAAADLk/OGTUxXofQ3coOP21uCC-yEcCCYE0aRU6wCEwYBhgL/s1600/76.Landkaufprojekt%2BAmazonas.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://1.bp.blogspot.com/-DIfltOW6E5A/XPZWJn6uVaI/AAAAAAAADLk/OGTUxXofQ3coOP21uCC-yEcCCYE0aRU6wCEwYBhgL/s400/76.Landkaufprojekt%2BAmazonas.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;">Od 29. maja do 2. juna održan je šesti po redu festival Mister Vorky. Tročlani tim festivala i ove godine su činili Dragan Cakić, direktor festivala, Milan Milosavljević, programski urednik i Marko Kostić, selektor programa. Žiri je odlučivao u sastavu: Goce Cvetanovski, reditelj iz Skoplja, Dragan Dimčić, montažer i predavač na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i Ivan Ramljak, reditelj i programski urednik Zagrebačkog Tuškanca.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-Xb6S162Py8Y/XPZcscKIWoI/AAAAAAAADL4/a58R2G9zGKIOVcHmOQ9yST3loxV4QMYGwCLcBGAs/s1600/61835718_2527271807304926_1315238025348775936_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="687" data-original-width="987" height="277" src="https://1.bp.blogspot.com/-Xb6S162Py8Y/XPZcscKIWoI/AAAAAAAADL4/a58R2G9zGKIOVcHmOQ9yST3loxV4QMYGwCLcBGAs/s400/61835718_2527271807304926_1315238025348775936_o.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;">Grand-prix festivala pripao je portugalskom filmu "Kamenje na putu" Dijega Pesoa de Andrade. Najbolji strani film je francuski film "Nestajanje" Luisa Žana Dekazea, a najbolji sprki film "Telesni lavirint" Petra Bačkonje. Specijalne nagrade poneli su portugalski dokumentarni film "Beli slon" Andrea Almeide Rodrigeza, nemačka animacija "Kupovina zemljišta Amazon"(na slici gore) Marukusa Gričkoka i eksperimentalni poljski film "Neposredna blizina" Lukača Lavende. Žiri publike dodelio je nagradu ruskom filmu" 60 sekundi" Vladimira Konareva.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: left;">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-G7fujOQD-OY/XPZbHf4S_6I/AAAAAAAADLs/quQ04hwfBPQoUHqVlO5WfDIsxS0vNYeWgCLcBGAs/s1600/22778.large.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="675" data-original-width="900" height="300" src="https://1.bp.blogspot.com/-G7fujOQD-OY/XPZbHf4S_6I/AAAAAAAADLs/quQ04hwfBPQoUHqVlO5WfDIsxS0vNYeWgCLcBGAs/s400/22778.large.jpg" width="400" /></a></div>
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 18pt;">Festival je, zbog velikog broja programa ove godine trajao pet dana. Uvršten je i novi program - kratkih filmova dužih od jednog minuta "Ekstra 9413". Tema pretećeg programa šestog izdanja festivala bila </span><i style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 18pt;">Mister Vorki</i><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 18pt;"> bila je „Priroda i film“. Tim povodom prikazani su dokumentarni filmovi "Rzav Veliki"(2016) i "Plavo srce"(2018). Održana je diskusija sa članovima pokreta "Save the Blue Heart of Europe", "Pravo na vodu" i "Beogradska omladinska akcija". </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;"> </span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/ATHSYwqhjjw/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/ATHSYwqhjjw?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;">Ekološki angažovani projekti su vrlo aktuelni na svetskim filmskim festivalima, pa ni naš takmičarski program nije izuzetak. Odlučili smo da ove godine i netakmičarski program posvetimo ovoj temi, s tim što su u izbor ušla i ostvarenja koja se bave prirodom u širem smislu, ne samo zaštitom životne sredine i problemom klimatskih promena. Tema „Priroda i film“ ovde obuhvata sve ono što spada u umetničko podražavanje prirode, u određenje pojma koji su stari Grci nazvali <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>– <i style="mso-bidi-font-style: normal;">mimezis</i><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"> </b>ili<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> mimetika</i><b style="mso-bidi-font-weight: normal;">.</b><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/xoBVhrKZ4ac/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/xoBVhrKZ4ac?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;">Mimetičko podražavanje predstavlja imitaciju biljne, ali takođe <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>životinjske i ljudske prirode. Naš filmski program hipotetično poručuje - da je <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">imitacija</b> prirode slučajno ostala čovekova osnovna društvena delatnost, ljudska <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">intervencija</b> na sopstvenu okolinu možda ne bi prouzrokovala ova današnja pesimistička ekološka upozorenja u savremenim medijima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;">Slavko Vorkapić je dao veliki doprinos ovoj temi svojim uticajnim fillmovima “Šuma šumori“ i „Fingalova pećina“ u kojima je primerom ovih filmova Vorkapić tumačio samu prirodu filmske umetnosti. </span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/WtCj4rVu1A4/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/WtCj4rVu1A4?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/sZXDa17TDqo/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/sZXDa17TDqo?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;"><br /></span>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;">U njima, Vorkapić je montažnim eksperimentima pronašao harmoničnu sintezu kinestezije, muzičke simfonije i pokretnih slika prirode. <span style="background: white;">Možda se u Vorkapićevim filmovima krije topografska šifra sedme umetnosti, koja je uspela da dokaže kako celuloidni cvet <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ponekad može biti lepši od prirodnog cveta, a umetnički mimezis može biti stvarniji od flore i faune. Taj svet sintetičke lepote, razvio se do neslućenih, danas i do nesuvislih granica. Možda umesto snimanja novih filmova, samo treba projektovati zeleni film dvadesetog veka u flešu memorije novog milenijuma. Vorky’s turn of the century.</span><o:p></o:p></span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;"><span style="background: white;"><br /></span></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/rRZ-IxZ46ng/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/rRZ-IxZ46ng?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;"><span style="background: white;"><br /></span></span>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18pt; line-height: 27.6px;"><span style="background: white;">04.06. 2019. Katalog festivala.</span></span></div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-69193687247185897212018-11-20T15:00:00.000-08:002019-04-12T01:51:42.322-07:00Nokturno za dvadeseti vek<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-o7YKJhrDEyY/WnJQwqbfsQI/AAAAAAAACmA/7kAtfyqpfUQ2U5Kl-s4_UmAW1XkFOmEpQCEwYBhgL/s1600/poslednja_stanica_britanija-goran_gocic_v.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="477" data-original-width="310" height="640" src="https://2.bp.blogspot.com/-o7YKJhrDEyY/WnJQwqbfsQI/AAAAAAAACmA/7kAtfyqpfUQ2U5Kl-s4_UmAW1XkFOmEpQCEwYBhgL/s640/poslednja_stanica_britanija-goran_gocic_v.jpg" width="412" /></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><br /></span>
<span style="font-size: x-large;"><i><i>Nema mira. </i>Obijesni gone mirne. I ne samo obijesni. Mirni dremljive, dremljivi zaspale....</i><i>Zaspali možda mrtve?</i></span><br />
<i style="font-size: x-large;"> </i><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">Mirko Božić</span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: x-large; text-align: left;"><span style="text-align: justify;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: x-large; text-align: left;"><span style="text-align: justify;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Novi roman Gorana Gocića </span></span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i style="text-align: justify;">Poslednja stanica Britanija </i><span style="text-align: justify;">čini se komplikovanijim od prethodnog romana </span><i style="text-align: justify;">Tai</i><span style="text-align: justify;">. Izgleda da piscu nije bilo lako da ispriča svoju istoriju niti da odredi adekvatnu formu za svoj rukopis. Recenzent je u još nezavidnijoj poziciji jer sve to mora da obavi po mogućstvu u nekoliko</span><span lang="PT" style="text-align: justify;"> pasusa. </span><span style="text-align: justify;">Ovaj prikaz je, naime, tako i započeo, kao klasična recenzija, ali se završio kao neka vrsta nastavka knjige o kojoj govori.</span> </span></span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; text-align: left;"> </span><span style="text-align: left;"> </span></div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Iako stilski i tematski zahtevna za čitanje, knjiga <i>Poslednja stanica Britanija</i>, puna formalnih inverzija, sadrži i rešenja za probleme koje je zadala. Ona traži čitalački pristanak, ali pruža i katarzični rastanak, pismeni raskid jedne naporne karmičke veze, izlaz iz emocionalno obavezujućeg sporazuma koji je sa publikom uspostavila. Tankim knjigovezačkim koncem, u poslednjem trenutku, autor izbavlja čitaoca iz Minutaurovog lavirinta u kojem je, gotovo na silu, držao njegovu pažnju.<span style="background: rgb(205, 221, 172);"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Prateć<span lang="IT">i roman u </span>sledu njegovih stilskih transformacija, svoj tekst sam podelio na tri dela: 1. Opisni deo, koji tretira okvir priče i tehnička sredstva kojima se autor služ<span lang="IT">io. </span>2. Analizu značenja sadržaja, kao i prikaz motiva koji karakterišu kritičku angažovanost dela. 3. Asocijativno tumačenje, u kojem svoju intepretaciju knjige poredim s onim što autor nudi čitaocu u obliku stilske implikacije.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><a href="https://2.bp.blogspot.com/-AyVtNsoRyTE/Wr5AZx1o0FI/AAAAAAAACv4/mlozob1rB7ctYsJBSH9c8OHGPcip-3v_ACLcBGAs/s1600/27545594_1553885831373283_7948736335385826774_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="640" data-original-width="960" height="266" src="https://2.bp.blogspot.com/-AyVtNsoRyTE/Wr5AZx1o0FI/AAAAAAAACv4/mlozob1rB7ctYsJBSH9c8OHGPcip-3v_ACLcBGAs/s400/27545594_1553885831373283_7948736335385826774_n.jpg" width="400" /></a></span></div>
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: medium;"><span lang="PT" style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><br /></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><span lang="PT"> O </span>čemu zapravo govori <i>Poslednja stanica Britanija</i>? To nije lako odgnetnuti. Da bismo to odgovorili, potrebno je reć<span lang="IT">i ne</span>što o njenoj komunikativnosti. Iako ne preza od podilaženja niskim strastima, ova knjiga nije laka za čitanje. Od protestnih tonova upućenih buržuaskom društvu, do infatilnih maštarija inspirisanih otporom nacionalnih manjina prema matici britanskog ostrva, u knjizi ima isuviše vulgarnosti i neprijatnosti da bi mogla da prođe kao lako štivo. Iako objavljena u aktuelnom trenutku emigrantske krize u Evropi, u toku rekapitulacije populizma i neoliberalizma, ovo nije knjiga o Bregzitu niti je politički roman u dnevno-političkom smislu reč<span lang="IT">i.<span style="background: rgb(205, 221, 172);"></span></span><span style="background: rgb(205, 221, 172);"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-size: x-large;"> Iako su glavni likovi muškarci koji uglavnom pišu jedni o drugima i sebi predstavljaju centar pažnje, ovo nije delo mačoističke epske poetike. I pored opisa boemije, skitničarenja, bestijalnosti i ekcesnih ispada samozvanih umetnika, ovo nije ni bitnički roman. Iako je krcata opisima zakonskih prestupa, ovo nije ni knjiga kriminalističkog žanra. Iako se junaci knjige bave snimanjem eksperimentalnih dokumentaraca i u tome postaju relativno uspešni, i pored mnogih filmskih endnota, ovo nije knjiga o filmu. Iako je koncipirana slično kao Gocićeva studija <i><span lang="DE">Endi Vorhol i</span>strategije popa</i>, gde asocijativno opisuje povezanost teme sa istorijom kulture u širem smislu, ovo naravno nije ni teorijska knjiga. Knjiga na početku</span></span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> podseća na atmosfe</span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">ru kratkih drama Harolda Pintera, pre svih <i>Stanicu Viktoriju</i> u kojoj je Pinter oštro kritikovao vladavinu Margaret Tačer kao i poziciju emigranata u engleskoj osamdesetih (sudeći po njemu, život u Britaniji tada je bio gori nego u Jugoslaviji). Ali i</span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">ako</span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">se citiraju pisci kao što su Žan Žene i Harold Pinter,</span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">njihova politička skandaloznost i formalni egzibicionizam, ovo nije roman šoka niti apsurda. Pa šta je onda?</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">Karakteri u šamanskom transu</span></h3>
</div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><br /></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-size: x-large;"> Vreme događanja radnje romana <i>Poslednja stanica Britanija </i>bar je podjednako važno kao i topos po kom je roman naslovljen. Iako u priči ima više vremenskih tokova, glavna osa zapleta događa se na prelasku iz osamdesetih u devedesete, malo pre i posle rušenja Berlinskog zida, i govori o nekoliko slučajnih prijatelja, evropskih emigranata koje je sudbina dovela sa K<span lang="PT">ontintenta na </span>Ostrvo, ka zaposedanju jednog skvota (mesta za stanovanje bez vlasničke dozvole)</span><span style="font-size: x-large;"> u londonskom predgrađu.</span><span style="background: rgb(205 , 221 , 172); font-size: x-large;"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Likove će povezati još jedan zajednički imenitelj. Iako vrlo različitih obrazovanja i karaktera, amaterski ili ne, oni će strastveno početi da bave konceptualno<span lang="PT">m vizuelnom u</span>metnošću. Kraj Berlinskog zida uticaće na ceo geopolitički svet. Ali ovi mladi ljudi u procesu sazrevanja, osetiće te posledice na indirektnije i intrigantnije nač<span lang="IT">ine. U </span><i>Poslednjoj stanici Britaniji </i>p<span lang="IT">romeni</span>će se, neprimetno, prvo njihova psihološka, potom društvena, a onda i njihova medijska svest.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Roman sadrži obilje likova, u fokusu radnje su njih petorica, ali prepiska između glavne dvojice preovlađuje romanom. To su Antonio, sitni kriminalac sa Sicilije u egzistencijalnim problemima i Gordon, mladi pesnik iz Srbije u krizi identiteta. Ovi novotalasni avanturisti, unakrsnim pogledima na sebe i druge, „kubističkim“ tačkama gledišta, opisaće jedno prošlo vreme i sećanje na neku drugu Evropu, koju je savremena kultura izgleda potisnula ka nesvesnom.<span style="background: rgb(205, 221, 172);"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Ko<span lang="DA">riste</span>ći za pomenutu dvojicu „ispovednički” stil prvog lica, a za ostale likove prvo lice množine, treće lice jednine i treće lice množine, <span lang="IT">kola</span>žirajući forme kao što su anegdota, biografija, poezija, proza, teorija i publicistika, opisujući sebe i druge, Gordon Goran (zašto ga Londonci zovu Gordon, bolje pročitati u romanu), upoznaće sebe preko drugih, druge preko sebe, sebe sa drugima i sve zajedno sa čitaocima.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Glavna zamerka romanu je to što razlika između pripovedačkih tehnika dvojice likova napisanih u prvom licu, nije dovoljno <span style="background: white;">potcrtana</span>. Antonio i Gordon, iako likovi različite elokvencije, obiluju jezičkim razlikama, ali takođe i sličnostima. Antonio koristi lajtmotive i kraće rečenice, ali to nije dovoljno da bismo ih jasno razlikovali. Da bi ova dva rukopisa učinio preglednim, pisac je trebalo da ih potpuno stilski razdvoji, da Antoniov rukopis bude toliko suprotan Gordonovom da se to mož<span lang="IT">e i grafi</span>čki primetiti (možda s više onomatopeja, znakova intepunkcije, praznina u tekstu?). Nešto kao razlika između Majakovskog i Pasternaka. Ovako, u već komlikovanoj radnji koja junake čas spaja, čas razdvaja, pratimo njihovo tehničko spajanje i razdvajanje na proizvoljnim mestima, što stvara osećaj asinhroniteta, koji otežava razumevanje prič<span lang="IT">e.</span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><span lang="IT"> </span>Pored narativnih prekida koje mogu zbuniti čitoaca i stilskih proizvoljnosti koje ga mogu odvratiti od čitanja, knjiga sadrži funkciju koja može opravdati svaki njen problem i pripovedačku trapavost. U njoj je naime, sve promenljivo. Ona je puna psiholoških, etičkih i estetskih korekcija pa samim tim čini percepciju čitaoca podložnu promenama. U ovoj knjizi pisac je istovremeno i recenzent svog teksta, a čitalac pozvan na njegovu egzegezu. U njoj se menja stil, menja se kvalitet, menja se vreme, menja se karakter, menja se drž<span lang="NL">ava, menja se gramatika, menja se identitet, menja se jezik, menja se nacija, menja se status svih junaka u radnji.<span style="background: rgb(205, 221, 172);"></span></span><span style="background: rgb(205, 221, 172);"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><span lang="NL"> Ovaj metamorfni koncept je, poput Ovidijeve istoimene poeme</span>, toliko neuhvatljiv, da izmiče celovitom utisku i svođenju na prost geštalt. Ali ono što ostaje dosledno, to su opisi društvenih pomeranja, sociologija događaja koja pokazuje u vremenu ono što junaci/pisci nisu uspeli u prostoru. Kao što je na početku prošlog veka Valter Benjamin tvrdio da će zablude naših vizija ostvariti memorijski arhiv budućnosti, Gocićeve zablude na kraju tog veka, više nam govore od njegovih uspešnih poentiranja.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-uPHWTgdM46o/WnN0qle9RNI/AAAAAAAACmU/ftrIQKA0leoR6qr1YhDVV5ol6PwcBZvnACLcBGAs/s1600/g.gocic_-765x510.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><img border="0" data-original-height="510" data-original-width="765" height="266" src="https://3.bp.blogspot.com/-uPHWTgdM46o/WnN0qle9RNI/AAAAAAAACmU/ftrIQKA0leoR6qr1YhDVV5ol6PwcBZvnACLcBGAs/s400/g.gocic_-765x510.jpg" width="400" /></span></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Uvodno, ovaj roman govori o periodu pre Berlinskog zida, u jednoj zemlji na vrhuncu neoliberalne ekonomije, sa emigrantima na vrhuncu hladnoratovske anarhije. Ta istorijska granica zapravo oslikava uspon i pad dvadesetog veka, pa će i roman pokazati različite oscilacije u toku čitalačkog vremena. Između <i>sinema veritea</i> i igranog dokumentarizma otkriva se statusni realizam ovih junaka, koji će vremenom nadmašiti njihove pobunjeničke motive i od njih napraviti kapitaliste svojih sećanja, štedljive skribomane koji ne žele da im se bace stari tekstovi, kao ni stare misli. To pisca Antonija čini svojevrsnim akcionarem, a pisca Gordona, bankarem ovih memorijskih investicija. Antonio daje Gordonu svoj rukopis u <i>zakup</i>, a stranice ove knjige Gordon daje Antoniju na <i>kredit</i>. Njihovi rač<span lang="IT">uni </span>će u toku vremena biti <i>ažurirani</i>, potom <i>likvidirani</i>, i na kraju ponovo <i>revidirani</i>.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">Gocić će u toku postupka shvatiti, da se ne nalazi u sredini filma već u središtu literature, u zemlji Šekspira, tamo gde su vizuelni utisci prolazni, a promene između činova presudne. Zato njegovi prvobitni utisci jenjavaju a tekstualna kalkulacija postaje sve obimnija. Ova knjiga možda i nije toliko za čitanje koliko za brojanje: i mnoga poglavlja naslovljena su samo po brojnim pridevima.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-9HRNNRxMrkk/Wr5FtYFgs9I/AAAAAAAACwI/rbv9VY7s4n0_WZeB9_B8kmlh4c0qdCaSgCLcBGAs/s1600/18922197_10211315926987313_8948995059929434753_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="320" data-original-width="226" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/-9HRNNRxMrkk/Wr5FtYFgs9I/AAAAAAAACwI/rbv9VY7s4n0_WZeB9_B8kmlh4c0qdCaSgCLcBGAs/s400/18922197_10211315926987313_8948995059929434753_n.jpg" width="280" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">Glavni motivi prve polovine knjige su Gordonova osvetoljubivost okrenuta prema engleskoj nadmenosti i Antoniov nesputani libido uperen prema tamošnjoj ženskoj telesnosti. Ti motivi, tobož ukorenjeni u autentičnosti njihove prirode, izmeniće mesto u njihovom sistemu vrednosti kako oni svoje ideale bude preusmerili suprotno od ciljeva ka kojima su prvobitno stremili – od <i>carpe diem</i> </span><span lang="ES-TRAD" style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">ka <i>panta rei.</i></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Iza ovih katarzičnih osećanja pronaći ćemo, pokrivene paučinom, ženske likove, napisane u <i>offu</i>, kao kariku koja nedostaje animalno podstaknutim junacima. Ove Penelope i Antigone, žene emigranata, najveće su žrtve romana, toliko da ih i nema u glavnim ulogama, ima ih samo u snovima, elipsama i sporednoj memoriji, u peripatetičnim akcentima drame, onako kako ih je definisao Aristotel. Ima onog čega u stvari nema, i obrnuto.<span style="background: rgb(205, 221, 172);"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: small;"><span style="font-size: x-large;"> Zato se i Gordonova, u početku omražena Britanija, vaspostavlja kao nepravedno zaboravljeno žensko lice. Tako će i postupci ovih muškaraca, kako devedesete budu zamenile prethodnu deceniju, postati manje obesni a više saosećajni, manje dokumentarni a više realistični, manje predatorski a više humani, manje pinterovski a više dikensovski, manje intuitivni a više diskurzivni, manje anarhični a više liberalni, manje antropocentrični a više heliocentrični, manje elizabetanski a više viktorijanski, manje u eksperimentalnom filmu</span><span style="font-size: x-large;">, a više u lutkarskom pozorištu.</span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Kao u Kafkinom <i>Procesu</i>, ali sa spoznajom da nisu u ulozi glavnog junaka već nasilnih islednika, ovi likovi ne menjaju samo svoj predmet identifikacije, već i predmete opozicije sada traže na drugoj strani. Posle pada Zida, oni zatiču sebe kao potpuno demodirane artiste, samosažaljivo uverene da se nalaze na praznim baterijama svoje mladosti. A zapravo se nalaze u produženoj adolescenciji dvadesetog veka, koji je prvo dizao moral svim svetskim ekstremistima, pa je potom tu moralnu visinu zamrznuo Hladnim ratom.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Najneutralnija ali i najhladnija od svih, Jugoslavija, federacija Južnih Slovena, bila je primer društva nesvesnog svog kompleksa više vrednosti (dobila je jedinog „Oskara” za film o tome – animirani <i><span lang="FR">Surogat</span></i><span lang="NL"> Du</span>šana Vukotića). Ni ostali „južnjački” junaci ove knjige nisu bili svesni svog emocionalnog automatizma, svog dobroćudnog nasilja, svoje tolerancije na alkohol, uvereni da nisu tirani već žrtve, da je zavičaj mesto njihove pripadnosti, a London mesto njihovog otuđenja, oni nisu shvatali u kakvom se transu nalaze. Bili su u „šamanskom” transu dvadesetog veka, koji je silom aždaje mobilisao toliko zemaljskih ratnika, da je uspostavio opštu naviku života s visokim ulogom. I taj život je, nekim čudom, kao u srednjevekovnoj romansi, jedno vreme prolazio bez težih posledica.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Hegelijanac Aleksandar Kož<span lang="DA">ev u knjizi <i>Fenomenologija prava</i> ka</span>že da su <i>„o neravnopravosti robovlasništva poslednji obavešteni robovlasnici”</i>. Tako su i naši junaci poslednji obavešteni o svom gospodarskom rakursu, kao kada krajišnik na konju ne primećuje svog konjušara ili kad jugoslovenski turista ne primećuje mađarskog radnika na pumpi. I tu shvatamo o čemu govori ova knjiga, ona je Gocićeva studija o nasilju, o nasilju jednog veka i njegovom poslednjem nokturnu – iz prve ruke.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><span style="font-size: medium;"><br /></span>
</span><br />
<div class="BodyA" style="text-align: left;">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><b><span style="font-size: x-large;">Društvena kriti</span></b><b><span style="font-size: x-large;">ka:</span></b></span></div>
</div>
<div class="BodyA" style="text-align: left;">
<div style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">Osamdesete kao godine opasnog življenja</span></b></div>
</div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><br /></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Poput nekog siledžije iz školskog dvorišta, zloduh prošlog veka i dalje plaši globalno društvo svojim istorijskim prisustvom, pa se malo ko usuđuje da prijavi svoj strah i prekvalifikuje ga iz svojstva navike u kategoriju poremećaja. Kao da nema mnogo spremnih da taj vek prebace u novi memorijski folder – kao što je Džojs uradio s devetnaestim ili Puškin s osamnaestim vekom – i da raskrste sa avangardama koje to više nisu. Naprotiv, izgleda da danas ima više autora koji napadaju ekologiju novog nego zagađ<span lang="IT">iva</span>če prošlog, pa je Gocićeva <i>Poslednja stanica Britanija</i> redak primer kritike duha, ideologije i kulturnog saobraćaja dvadesetog veka.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Ovaj roman je reakcija na jedan preafektirani period prošlosti, svedočanstvo da je revoluciju povećane energije u prošlom, zamenila revolucija smanjenog libida u novom veku. Gordon, iako pomalo nalik Uliksu, ipak nije Džojs – ali ni novi vek nije kao prethodni. Kao vek tehnologije interneta, novog društvenog radijusa i komunikacione distance, ovaj vek, fizički gledano, donosi mnogo niž<span lang="IT">e avanturisti</span>čke ciljeve od prethodnog. Estetski neprivlačan vek, u kome je manje primerno biti bioskopski heroj, a više kablovski detektiv, manje ulični protestant a više digitalni bibliotekar, sadrži „štrebersku revoluciju” koja se vidi samo pod lupom, mišem i mikroskopom. Vek u kome plašljivi ekscentrici, zahvaljujući internetu, konačno mogu da se međusobno razmnožavaju, a da ne plaćaju traumatski ceh socijalizacije s lokalnim atletičarima.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Frojd je pisao kako je svaka ličnost u sazrevanju sklona da zamrzi ono stanje u kome se prethodno nalazila. Ako ličnost napreduje ka sledećoj fazi razvoja, ona će postajati svesnija bivših prekršaja, pa će prethodno uživanje odjednom shvatati kao kaznu, seksualnost kao silovanje, a gurmanstvo kao kanibalizam. Zato junaci ove knjige ne uživaju u samospoznaji. Ta spoznaja je gorka, jer tek u njoj uviđamo, koliko je nama (njima) sada bolje nego pre. Toliko, da nismo sigurni da li pređašnjeg iskustva treba da se odreknemo, ili pak da nastavimo da živimo u duhu prevaziđenog doba.<span style="background: rgb(205, 221, 172);"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Tako je i Gordonova <i>analna faza u razvoju</i> donosila više uživanja nego sadašnji statusni komfor. I pisac je u dilemi: novi status ili prošla sloboda? I zato, u većinskom prostoru knjige <i>Poslednja stanica Britanija </i>pobeđuje skvoterska sloboda, ali u manjinskom finišu Gocićev preokret – njegov novi <i>ja</i>, koji se starog seća samo sa nostalgijom. Sadržaj ove knjige tako ispada manje važan od endnota sabranih na kraju knjige, a endnote opet, manje važne od Beleške o autoru <span lang="NL">gde </span><i>autor</i> s kraja prevazilazi svoju <i><span lang="IT">autenti</span>čnost </i>s početka. A onda ponovo u krug – u potrazi za izgubljenim Goranom.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> U jednom poglavlju <i>Poslednje stanice Britanije </i>Gocić piše o svom iskustvu ratnog novinara na frontu devedesetih, na granici Srbiji i Hrvatske. On će tu ispovediti svoje veliko osećanje straha pred minobacačkim granatama koje padaju svuda unaokolo. Na prvi pogled, ovo je predvidiv psihološki opis čoveka koji reaguje na opasne događaje u neposrednoj blizini. Ali u kontekstu celog romana, ovaj opis predstavlja sasvim drugačiju spoznaju. Naime, čitalac uviđa da pisac ovde oseća strah <i>prvi put</i>, a da je do tad osećao samo refleksni, društveno stimulisani bes. Kako to da nije osećao strah dok skvotira s nepoznatim ljudima u stanu bez ključa, gde je borba za opstanak surova, euforičnost nadmašuje bezbednost, a intuicija logiku? <span lang="IT">Tamo g</span>de se kriminal podrazumeva, a za spontanost bez granica bespogovorno navija? I to ne spada u razlog za paniku, već za zabavu?! U svesti junaka koji nije nikakav prekaljeni ratnik, već mladi pesnik? Zar je potreban rat da bi takav čovek osetio strah? Šta je tek s bezrazložnim strahovima, urbanim fobijama i invidualnim paranojama? Da li sve to spada u luksuz? I kada se tako naprasno i kolektivno izgubila stidljivost? <i><o:p></o:p></i></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><i> </i>Ako je jedino rat jednak strahu, onda taj rat nema traumatsku već terapeutsku osobenost. Tako nam Gocić, u preokretu knjige, retrospektivno<i> </i>otkriva osamdesete (a ne devedesete) kao godine opasnog življenja. On u stvari, ne ispoveda kako je nasilje teško podnosio, već kako ga je suviše lako trpeo. Kako smo svi svoje i naše nasilje lako podnosili na krilima podignutog morala, ne primetivši žrtve koje se nalaze sa druge strane hladnog zida. Pošto se taj zid srušio, teror nije postao veći, već smo mi teror počeli da podnosimo teže, odnosno da osećamo kako je to biti žrtva.<span style="background: rgb(205, 221, 172);"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> I doslovno, nasilje u Jugoslaviji nije počelo, kako bi rekla naš<span lang="IT">a gra</span>đanska klasa, devedesetih – već na Kosovu, mnogo ranije. U Jugoslaviji u kojoj su partizani, poput vojske <i>Isisa</i>, davali deci vatreno oružje, potom snimali filmove o tome pa ih puštali deci, gde su militantne parade održavane praznično (iako nema rata), protestni mitinzi bili dnevni rutinski čin, marksizam tumačen kao politička praksa, a ne kao ekonomska teorija.<span style="background: rgb(205, 221, 172);"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-size: x-large;"> Pa sve do disidentskih osamdesetih, kada je društvo postalo moćnije od države, medijski kult pokojnog diktatora samo povećavao bipolarnu frustraciju nacije, vesti o Foklandskom ratu dočekane sa seksualnim uzbuđenjem, kontrakultura postala dominatnija od akademskih titula, urbani seksizam se smatrao beneficijom suprotnog pola, umetnost shvatala kao čitanje između redova, muzička prava velikodušno pljačkala (najviše britanskih bendova), sve glasnije žurke postale mesta za fizički snalažljivu inteligenciju (baš taj sloj društvene inteligencije će manje obrazovane sledbenike iz devedesetih kasnije optužiti za ratno huškanje),</span><span style="font-size: x-large;"> a publicistička prepiska i književni saloni postali su kategorije za naivne gubitnike i najstaromodnije levičare.</span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Sve to nisu bile ratoborne devedesete već ratoborne osamdesete na čijem kraju stoji poetski militarizam svih poratnih generacija: i atomski sleva i atomski sdesna biva sabran namagnetisanim polom Gocićeve generacije. Danas, kada su ovi kriterijumi, ne samo društveno već i pravno izmenjeni, da li se sećamo trenutka kada smo plovili u suprotnom smeru, u smeru <i>Across the Universe</i>, ali u verziji grupe Lajbah.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/OTQcJx7xqAc/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/OTQcJx7xqAc?feature=player_embedded" width="320"></iframe></span></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Kako je prošli vek ulazio u neoliberalni klimaks, zapravo je i zapadna kultura poč<span lang="PT">ela da li</span>či na <i>južnjačku utehu</i>. Zato i scene romana s londonskim pankerima otkrivaju pank pokret kao društvenu promenu u Britaniji, ali s druge strane, kao prirodan nastavak društvenog poretka u Jugoslaviji. To što je Englezima kultura – za nas je priroda. Zato ovo nije knjiga o razlici u mentalitetu, nego o razlici u <i>sanitetu</i>.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Posebno je važno poglavlje u kojem Gocić<span lang="IT"> pi</span>še o avangardnoj grubosti jugoistočnih migranata: Slovena, Balkanaca, katolika i pravoslavaca, čak i preteč<span lang="IT">e doma</span>ćih anarho-disidenata Dušana Makavejeva, u odnosu na pristojnost tamošnjeg protestantskog javnog mnjenja. Gocić dovodi u pitanje, ne samo provokativnost već i duhovitost našeg neoprimitivizma, koji usled zasićenja i iscrpljenosti, kao da finoći salonskog zapada danas ustupa ulogu avangardne manjine.<span style="background: rgb(205, 221, 172);"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Možda posle svake nekontrolisane eksponaže, upravo ona modalna jezička lucidnost svojstvena Englezima postaje modernija od „pozitivnog” ludila i „prirodne” želje za širenjem telesnog uticaja u društvu. Ako je civilizacija posle hladnog rata, iz talasa revolucionarnog uzbuđenja stupila u stanje postkoitusne depresije, onda je logič<span lang="IT">no da </span>težnja<i> za </i><span lang="IT">ravnopravnošću</span> danas zamenjuje izvikanost <i>čežnje za slobodom</i>, a profili na mrežama, zahvaljujući svojim kompjuterskim avatarima, pronalaze zaštitu od dejstva oslobođenih nagona i vladavine zakona jačeg.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><br /></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">Medijske asocijacije:<o:p></o:p></span></b></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">Od komjutera do kompjutera<o:p></o:p></span></b></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Svojim memorijskim opozivima, <i>Poslednja stanica Britanija</i> tumači morfološku razliku između sadašnjosti, prošlost<span lang="IT">i i</span> prošle budućnosti. Taj raskorak zaista iznenađuje, on zbunjuje i samog pisca, toliko da ta drama podeljenog hroničara, postaje i njemu istinski uzbudljiv<span lang="IT">a. </span>Njegove zablude su tolike, da on na kraju shvata da nisu samo njegove, da je krivicu za njih morao da nosi u prošlom, ali ne i u novom veku.<span style="background: rgb(205, 221, 172);"><o:p></o:p></span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Teret jedne zadužene države, uobraženog društva, nabeđenih autoriteta, plagijatorskih medija i obesnih, mada ne i krivih, potomaka. Jedine države na svetu koja je promovisala anglosaksonsku kulturu preko generacija koji ne znaju engleski jezik. Države, koju je, ispostavić<span lang="DA">e se, pisac s</span> razlogom napustio, kao i mnogi nezaposleni mladi ljudi koji su engleski jezik znali bolje od svojih prozapadnih roditelja i moralno podobnijih kolega.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-size: x-large;"> I kako piše o svojim i tuđim promenama, on ulazi u raspravu sa svojim sećanjima, pa od protagoniste svog života postaje bibliotekar svojih tekstova. Njegov skvot sada deluje samo kao jedan kvadratni metar kojeg će zameniti mnogi brojevi stranica u ovoj knjizi. Što manje bude disao punim plućima, više će pisati o atmosferskim pritiscima koje je jedva preživeo. Što je fizički pasivniji, bić<span lang="ES-TRAD">e pacifisti</span>čki angažovaniji, što duže bude zadržavao dah, to će biti bolji navigator svoje poruke u boci. I kako gube svoje feudalnu <i>orijentizaciju</i>, junaci <i>Poslednje stanice Britanije</i> postaju svesni istorije svog slučaja.</span><span style="font-size: x-large;"> Oni, takoreći, nisu više robovi, već slobodni zidari javnog prostora. Njihova usmena zavodljivost biće pisano zavedena, njihova uslovna nezaštićenost biće zaštićena zakonom o autorskim pravima. </span></span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-PKvMI6U3a_4/WnSgQoTpSGI/AAAAAAAACmk/xdb4Nxd3M-saukxacD3KO3NrAP34G1JcACLcBGAs/s1600/19990511_1366788503416351_4154398737444030026_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><img border="0" data-original-height="541" data-original-width="960" height="360" src="https://2.bp.blogspot.com/-PKvMI6U3a_4/WnSgQoTpSGI/AAAAAAAACmk/xdb4Nxd3M-saukxacD3KO3NrAP34G1JcACLcBGAs/s640/19990511_1366788503416351_4154398737444030026_n.jpg" width="640" /></span></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">Oni ć<span lang="IT">e se i mediolo</span>ški promeniti. Implicitno, roman govori i o uticaju tehnologije na njihovo društvo. Gordon, komjuter, vratiće se u Srbiju i kupiti kompjuter, a Antoniovo podzemlje zameniće njegova sicilijanska zemlja. Ove promene ubrzaće njihovo prisećanje, koje verovatno ne bi bilo dovoljno za knjigu bez pomoći računara.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Zahvaljujući internetu, sam pojam društvene okoline menja svoje mesto u životu likova. Donedavno, ta okolina je ovim junacima predstavljala ceo svet. Sada se piscu sopstveno okruženje otkriva kao noć<span lang="IT">na stra</span>ža između njega i ostatka sveta. Sada prijateljsko ubeđivanje, nekim daljim posmatračima pre može delovati kao reketaško ucenjivanje. Pobuna protiv okruženja, koja je nekada izgledala kao naš inat prema celom svetu, sada deluje kao odbrana tog sveta od napada lokalne grupe pobunjenika, koju lično poznajemo.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Kontakt na daljinu, baš onaj koji je od Britanije napravio imperiju i pre interneta, omogućio je da rezultati društvenog rada budu pruženi na uvid nepristrasnim svedocima. Ranije smo morali da verujemo prijateljima kada sude o našem statusu, da je za naše dobro kada nas kritikuju, da ne sumnjamo u mudru bliskost onog koji nas kudi ili hvali pred našim očima. Kao u plemenskoj zajednici, teritorijalna uslovljenost ljudi, nemogućnost da napuste jedni druge, omogućavala je istinoljubivost u međusobnom procenjivanju, pa je ono šta se zaista mislilo bilo važnije od onog šta se javno govorilo, a istina o sopstvenom karakteru smatrana dostojanstvenijom od poze kojom želimo da se predstavimo.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Na vrhuncu tog elitističkog raspoloženja, na beogradskim ulicama osamdesetih, vizuelna pristrasnost nadmašila je literarnu objektivnost. Ko je bolje „video” telepatsku stvarnost, smatrao se društvenim sudijom, inaugurisan kolektivnom promocijom nezvaničnih vrednosti. A te su sudije zapravo bili pojedinci s boljom prostornom orijentacijom, rentijerskim vidokrugom i zauzetim centralnim parkingom. Pojedinci koji su stekli reputaciju, ne preko javnih konkursa, već promocijom kolektivne spontanosti, slučajnosti i međusobne telesne uočljivosti. </span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;">Preko osobina koje su samoj toj klasi i odgovarale. </span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> U gradu koji u istoriji ni bio poznat ni po čemu sem po vojnim utvrđenjima i koji nikada nije dozvolio stvaranje ekonomskog staleža i njegovu migraciju iz centra u predrađe, genetika tog grada svoju prevlast duguje fizičkim prednostima nasleđenim od osvajačkih prethodnika.Tu vlast ne odlikuje perfidna manipulacija lažima, već naprotiv, surova manipulacija istinom o tome koji garnizon poseduje društvenu moć, u tobožnjem, civilnom sistemu.</span><a href="file:///D:/POSLEDNJA-STANICA-BRITANIJA-FINAL.docx#_edn12" name="_ednref12" style="font-family: georgia, "times new roman", serif; font-size: xx-large;" title=""><sup><sup><span style="border: none; color: red;">1]</span></sup></sup></a><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> (dodatak je u donjem delu teksta).</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Današnji ditigalni foto-albumi i spomenari, personalno transmitovani ka globalnom saobraćaju, čine i kalifa i šegrta, i kadiju i raju, skupa podložnim proceni, kao kada u <i>Velikom bratu</i> lepo vidimo ko je među ukućanima glavni, ali logično brojimo glasove publike koji tvrde suprotno. Gocić, nekada na periferiji važnosti, sada kritičkom distancom zaobilazi nametljivu mitologiju ulice, postavljajući značaj svoje pismenosti ispred značaja priživljenog iskustva. Pa njegova biografija u <i>Poslednjoj stanici Britaniji</i> nije više igra sudbine i slučaja, već autorski izbor iz arhivske, da ne kažem ribarske, mreže. I kako je sada u komfornoj mogućnosti da bira i bude izabran u odnosu ponude i potražnje saradnika, i kako stilom pisanja prelazi sa "mitskog" superlativa na "tržišni" komparativ, tako se, kopernikanskim obrto<span lang="PT">m, p</span>ribližava pravim zvezdama. I zaista, u raspletu romana, od svih otpadnika koje je tamo upoznao, oni statusno ispod čak i njegovog niskog nivoa, postaće uspešniji od svih ostalih likova u knjizi. Toliko uspešni da je njihova stranica na Vikipediji <span lang="FR">du</span>ža od Gocićeve <span lang="DE">hronike</span><span lang="DE"> </span>o njima.</span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> Ova statusna drama, poput Andersonovog <i>Ružnog pačeta</i>, pokazaće svoj naknadni sjaj dok će njeni početni efekti bledeti, nalik Maksvelovoj meri entropije ili Darvinovom principu selekcije. U književnosti, to se zove klasični realizam: papirni govor tržišta, ekonomija pisanog sadržaja, sabrane hartije od vrednosti u kojima taktika pobeđuje ofanzivu, ugovor nadmašuje poverenje, gol u gostima neutrališe prednost domaćina, a scenska mimetika istrajava nad ritualnim plesom svakodnevice. To je famozna literarna javnost u kojoj jezik nije sastavni deo života, već je život sastavni deo jezika. Tamo daleko, gde Britanija jeste poslednja stanica, ali to je stanica - Viktorija.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"></span></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"> </span></div>
</div>
<div class="BodyA">
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/i4VdcMXVO_g/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/i4VdcMXVO_g?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><a href="file:///D:/POSLEDNJA-STANICA-BRITANIJA-FINAL.docx#_ednref12" name="_edn12" title=""><sup><sup><span style="border: none;"><span style="color: red;"><br /></span></span></sup></sup></a></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><a href="file:///D:/POSLEDNJA-STANICA-BRITANIJA-FINAL.docx#_ednref12" name="_edn12" title=""><sup><sup><span style="border: none;"><span style="color: red;"><br /></span></span></sup></sup></a></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><a href="file:///D:/POSLEDNJA-STANICA-BRITANIJA-FINAL.docx#_ednref12" name="_edn12" title=""><sup><sup><span style="border: none;"><span style="color: red;">1]</span></span></sup></sup></a><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="line-height: 27.6px;">(Dodatak obeleženom pasusu) </span></span></span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="line-height: 27.6px;">Za uspostavljanje tog mehanizma uslov je – </span><span lang="IT" style="line-height: 27.6px;">spontana gu</span><span style="line-height: 27.6px;">žva na teritoriji domaćina. Kao što diktator podstiče ideologiju, vlasnik rente podstiče spontanost, tako domaćin mož</span><span lang="IT" style="line-height: 27.6px;">e postati centar pa</span><span style="line-height: 27.6px;">žnje <i>slučajno</i>, odnosno u stanju da uspostavi moć pod širim političkim izgovorom, u ime kolektiva. Naravno, nema svako iste teritorijalne i telesne prednosti, pa zato one i utvrđuju klasne odnose. Antropolozi Rene Žirar i Pjer Klastr tvrde da "igra slučaja" odgovara fizički jačim i prostorno orijentisanijim pojedincima jer spontani pravci kretanja nose najveću verovatnoću da će onog <i>neizbežno situiranijeg</i> zadržati u centru društvene pažnje. Što je više proizvoljnih kretanja u jednom prostoru, izvesno je da će najveći broj pravaca pogleda biti usmeren ka subjektu koji je fizički upadljiviji i teritorijalno utvrđeniji. Kada meteorolog kaže: „Danas je lepo vreme, prošetajte se gradom”, više će od toga profitirati restoran u centru nego onaj na periferiji. Kao što u plemenskom društvu šamanske vizije tobož kontrolišu duhovi predaka a ne sam šaman, pa za plemenski rat nije odgovoran on nego prizvani duh, tako i pozivanje na <i>zajednički interes</i></span><span lang="DA" style="line-height: 27.6px;"> i <i>opšte dobro</i></span><span style="line-height: 27.6px;">, jeste podesno za očuvanje nasleđene hijerarhije i uspostavljanje vlasti. Za svaku osobu je logič</span><span lang="IT" style="line-height: 27.6px;">no da </span><span style="line-height: 27.6px;">želi da bude u centru pažnje a da to nije tražio, jer tako može da izbegne odgovornost za svoje postupke, a da istovremeno osvoji određeni autoritet i moć. Pored antropologije, i teorija drame nudi povod za ovo razmišljanje, razradom pitanja društvenog centra pažnje. Može se nešto od toga pročitati kod Stanislavskog kao i kod književnog teoretičara, praksisovca Hansa Roberta Jausa. Njegovu knjigu <i>Estetika recepcije </i>sam inače, pozajmio od Gocića, i još mu je nisam vratio.</span></span></span></div>
</div>
<div id="edn8">
<div class="MsoEndnoteText">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-cygHX2ZBGBg/Wqa-v4cRVgI/AAAAAAAACuE/Y-i8_adgj0YkUdBSRVcqUkBVTVkABd-gQCLcBGAs/s1600/1660704_711836512181807_113772571_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><img border="0" data-original-height="640" data-original-width="960" height="266" src="https://4.bp.blogspot.com/-cygHX2ZBGBg/Wqa-v4cRVgI/AAAAAAAACuE/Y-i8_adgj0YkUdBSRVcqUkBVTVkABd-gQCLcBGAs/s400/1660704_711836512181807_113772571_n.jpg" width="400" /></span></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: x-large;"><span style="line-height: 27.6px;"><br /></span><span style="line-height: 27.6px;">Povelja (Kraljevo), 18.09. 2018.</span></span></div>
</div>
</div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-87890488324719047602018-10-24T09:00:00.000-07:002018-10-27T15:14:09.921-07:00Umetnička sloboda u suficitu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="border: 0px; font-size: 15px; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<div class="separator" style="clear: both; color: #231f20; font-family: "libre baskerville", serif; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; color: #231f20; font-family: "libre baskerville", serif; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-Zt0vOBUW0OE/W88uEyUpofI/AAAAAAAADBI/HVVW61tJaY8qwgElCBwf2ULxp-rmg3OSQCEwYBhgL/s1600/44401476_354981345070637_4354816990959894528_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="960" data-original-width="960" height="400" src="https://3.bp.blogspot.com/-Zt0vOBUW0OE/W88uEyUpofI/AAAAAAAADBI/HVVW61tJaY8qwgElCBwf2ULxp-rmg3OSQCEwYBhgL/s400/44401476_354981345070637_4354816990959894528_n.jpg" width="400" /></a></div>
<h2 style="clear: both; font-family: "libre baskerville", serif; text-align: center;">
<em style="border: 0px; font-stretch: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; text-align: left; vertical-align: baseline;"><strong style="border: 0px; font-stretch: inherit; font-style: inherit; font-variant: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="color: #783f04; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Izložba “Mali građanski razgovori u rukavicama” Vladimira Mojsilovića </span></strong></em></h2>
</div>
<div style="border: 0px; font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<span style="color: #783f04;"><strong style="border: 0px; font-family: inherit; font-stretch: inherit; font-style: inherit; font-variant: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"></strong></span></div>
<div style="border: 0px; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<span style="border: 0px; color: #231f20; font-family: "libre baskerville" , serif; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: large;"><b><br /></b></span></span>
<span style="border: 0px; color: #231f20; font-family: "libre baskerville" , serif; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: large;"><b>Izložba Vladimira Mojsilovića smeštena je u galerijski prostor Narodne banke Srbije. Veza ove postavke sa mestom izlaganja, nije slučajna. Mojsilovića je i ranije zanimao odnos između ekonomsko-političke aktuelnosti i vizuelnih komunikacija. Ova relacija zapravo predstavlja vrstu manirističke zagonetke koja od publike traži odgovor: </b><em style="border: 0px; font-family: inherit; font-stretch: inherit; font-variant: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">Da li ove slike predstavljaju društvenu kritiku, političku ironiju ili državnu propagandu?</em></span></span></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-family: "Libre Baskerville", serif; font-size: 15px; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px !important; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<strong style="border: 0px; font-family: inherit; font-stretch: inherit; font-style: inherit; font-variant: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><em style="border: 0px; font-family: inherit; font-stretch: inherit; font-variant: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"></em></strong></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Ova izložba uključuje nove ali i prethodno izložene radove iz javnih i privatnih kolekcija (Wiener Stadishe, Zepter, Shadow Museum, između ostalih). Na slikama figuriraju poznata bića iz istorije, mitologije, religije i popularne kulture. Likovi Marksa, Šilje, Tesle, Bendžamin Frenklina, Darta Vejdera, nalaze se u Mojsilovićevom asocijativnom sistemu ali istovremeno evociraju generacijsko zajedništvo u prijemu masovnih medijskih informacija. Ipak, ova poetska naivnost poseduje dvostrukost u značenju i nije toliko bezopasna u izrazu kao što na prvi pogled izgleda. Zato je na ovoj postavci Mojsilovićeva uslovna stilska razdraganost obogaćena “muževnijim” tematskim kombinacijama, proširujući autorovo polje egzibicije motivima iz sveta epske fantastike i sredozemne arhi-tipologije.</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-qx4SSCr9UZ8/W88wL9wHHlI/AAAAAAAADBQ/WzNR0bZkHek0JHjlBNF-qczEwR2ooTzLACLcBGAs/s1600/NE%2BPUCAJ%2BU%2BGLASNIKA.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="804" data-original-width="1600" height="200" src="https://2.bp.blogspot.com/-qx4SSCr9UZ8/W88wL9wHHlI/AAAAAAAADBQ/WzNR0bZkHek0JHjlBNF-qczEwR2ooTzLACLcBGAs/s400/NE%2BPUCAJ%2BU%2BGLASNIKA.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px;">
<span style="letter-spacing: 0.3px;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: large;"><span style="letter-spacing: 0.3px;">Mojsilovićeva poetika, smeštena između neo-primitivizma, infatilizma, onirizma i erotizma, samo na prvi pogled može delovati proizvoljno. Kada ovu naraciju „pročitamo“ više nego što dozvolimo da nas zbuni svojim tematskim provokacijama, ona postaje i previše jasna. Reč je o naporu ovog autora da uticaj evropske avangarde iz prošlog veka, resetuje na njen istorijski početak, ka osnovama - </span><em style="border: 0px; font-stretch: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">klasičnog ekspresionizma</em><span style="letter-spacing: 0.3px;">. Ove slike nostalgično podsećaju na političku satiričnost Ota Diksa ili materijalističku lucidnost Maksa Bekmana, ukazujući na poreklo modernističkih likovnih pravaca na čijim je krilima većina savremenog umetničkog auditorijuma, akademski sazrevala.</span></span></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-family: "Libre Baskerville", serif; font-size: 15px; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px !important; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<div class="separator" style="clear: both; font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-Xg8gkojjXo4/W88zhMM-xfI/AAAAAAAADB0/CuOabvE0R5wP4nHW-roTaiMRMG3rOzejQCEwYBhgL/s1600/21078719_170824466819660_8959830085574934573_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="356" data-original-width="500" height="227" src="https://1.bp.blogspot.com/-Xg8gkojjXo4/W88zhMM-xfI/AAAAAAAADB0/CuOabvE0R5wP4nHW-roTaiMRMG3rOzejQCEwYBhgL/s320/21078719_170824466819660_8959830085574934573_n.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px; text-align: center;">
</div>
<span style="font-family: "libre baskerville" , serif; letter-spacing: 0.3px;"><span style="font-size: large;">Mojsilovićev retrospektivni fokus podseća na ono globalno ushićenje kada je svet na početku dvadesetog veka, otkrio da sopstvenu intuiciju može da pretvori u umetničko delo. Ali taj istorijski trenutak ishodio je u ratobornu političku reakciju, prekookeansku mobilizaciju i globalnu umetničku migraciju. Zato i nije slučajno da između ekspresionizma i amerikanizma, između političke levice i desnice, ovde postoji tesna veza. Ta veza je saobraćaj avangardne kulture u prošlom veku, koji je svoju atomsku komunikativnost lančanom reakcijom preneo u prostore većih protestanstkih laboratorija. Baš to i oslikava Mojsilovićeva ironija, usmerena ka simbolima potrošačkog liberalizma, korporativnog kapitalizma, pa i kineskog tranzicionog socijalizma.</span></span></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<div class="separator" style="clear: both; font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-l7kUFAaj3K0/W88tkCy18vI/AAAAAAAADBA/UAH9EoRjqK4kvcJEH8J6jjTy_-3zuo0vgCEwYBhgL/s1600/ARTIFEX%2BMAGNUS.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="801" data-original-width="1600" height="200" src="https://2.bp.blogspot.com/-l7kUFAaj3K0/W88tkCy18vI/AAAAAAAADBA/UAH9EoRjqK4kvcJEH8J6jjTy_-3zuo0vgCEwYBhgL/s400/ARTIFEX%2BMAGNUS.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px;">
<br /></div>
<span style="font-size: large;"><span style="font-family: "libre baskerville" , serif; letter-spacing: 0.3px;">Mojsilovićeva narativna maštovitost je naizgled, afektacione prirode. U njoj je po uzoru na ekspresionističku strukturu, unutrašnja drama umetnika pokrenuta ka preoblikovanju spoljnjeg prostora. Ali danas, vek kasnije od utemeljenja ovih narativnih mehanizama, pojam nesvesnog nije toliko pitanje umetničke slobode već više problem društvenog stereotipa. Opasnost od </span><em style="border: 0px; font-family: "Libre Baskerville", serif; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">zakašnjenja u avangardi</em><span style="font-family: "libre baskerville" , serif; letter-spacing: 0.3px;"> najavio je Valter Benjamin još na samom početku prošlog veka. Isti Benjamin koji je rekao da je profil slikara koji se bavi modernom umetnošću - savršena neznalica. Sličnim problemom bavio se i Gete u noveli o </span><em style="border: 0px; font-family: "Libre Baskerville", serif; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">Vilhelmu Majsteru </em><span style="font-family: "libre baskerville" , serif; letter-spacing: 0.3px;">- šta se dogodi kada ideali umetničke slobode izađu iz mode i kada nikome više nisu potrebni.</span></span></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-family: "Libre Baskerville", serif; font-size: 15px; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px !important; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<div class="separator" style="clear: both; font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-__MNEOdvlII/W88ze4amFbI/AAAAAAAADBw/EIbmMFOOFc4slU9HXXekKeMjoqmTBgPOgCLcBGAs/s1600/20994344_170824463486327_5470984054286039711_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="960" data-original-width="960" height="320" src="https://4.bp.blogspot.com/-__MNEOdvlII/W88ze4amFbI/AAAAAAAADBw/EIbmMFOOFc4slU9HXXekKeMjoqmTBgPOgCLcBGAs/s320/20994344_170824463486327_5470984054286039711_n.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px;">
<br /></div>
<div>
<span style="font-family: "libre baskerville" , serif; letter-spacing: 0.3px;"><span style="font-size: large;">Ali Mojsilovićevi simboli nisu u službi umetničke slobode, već prikazuju njegovu (a i našu) opterećenost tuđim umetničkim slobodama, medijskim senzacijama koje smo u toku razvoja spontano usvajali, naviknuti na proizvoljni prijem svakodnevnih društvenih signala. Zato Mojsilovićeve figure ne pripadaju budućnosti već prošlosti proučavanja nesvesnog i stoga nisu deo njegove individualne, već opšte generacijske memorije. A ono što je zaista umetnički njegovo i autorski zaštićeno, nije ništa drugo do sama izložba kojom se ta generacija predstavlja</span><span style="font-size: 15px;">.</span></span></div>
</div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-family: "libre baskerville", serif; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<strong style="border: 0px; font-family: inherit; font-stretch: inherit; font-style: inherit; font-variant: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: large;">Autor nas ovim pita:</span></strong></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<div class="separator" style="clear: both; font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-DFugzeJY3Ls/W88nHRjNTtI/AAAAAAAADAk/wwq9L8aXPIcBLJJTWLIYJiKeOl0tQPVEQCLcBGAs/s1600/385440_3113_post.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="500" data-original-width="500" height="320" src="https://3.bp.blogspot.com/-DFugzeJY3Ls/W88nHRjNTtI/AAAAAAAADAk/wwq9L8aXPIcBLJJTWLIYJiKeOl0tQPVEQCLcBGAs/s320/385440_3113_post.jpg" width="320" /></a></div>
<em style="border: 0px; font-stretch: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: large;">Da li je likovna igra koju posmatramo možda prevelik zalogaj za građansku kulturu? Da nije estetska karakterističnost prošlog veka, koju poznajemo kao osnovu savremenog obrazovanja - ratobornija, vulgarnija i opasnija kategorija nego što je na prvi pogled izgledala? Možda se upravo u razbarušenoj kreativnoj spontanosti nalazi problem kulture u prošlom kao i pitanje publike u novom veku? U inherentnoj moći umetničkog subjekta koji, kada je sociološki analiziran, poprima oblike simboličkog nasilja.</span></em></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-family: "Libre Baskerville", serif; font-size: 15px; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px !important; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<em style="border: 0px; font-family: inherit; font-stretch: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"></em></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<span style="font-size: large;"><span style="font-family: "libre baskerville" , serif; letter-spacing: 0.3px;">Simboličko težište političkih i društvenih revolucija, psihoanalitičke teorije i fenomenologije subjektivnog, nalazilo se u avangardnim talasima minulog veka, u srcu pokreta kao što su nadrealizam, kubizam egzistencijalizam i mnogi drugi. Svi ovi eksperimenti posedovali su zajednički imenitelj: kreativni libido koji ne razmišlja o spoljnim posledicama svog delovanja. Iako različiti u svom nastanku, ovi umetnički stilovi pronašli su svoje avangardno zakašnjenje i naknadno ishodište u uredničkom programu elitističke Srbije pre rušenja Berlinskog zida. I gle čuda, opet su ishodili u mobilizaciju, ovaj put na kraju istog veka, i to u srcu viteške Metohije, </span><em style="border: 0px; font-family: "Libre Baskerville", serif; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">poslednjem aktivnom feudalnom centru Evrope </em><span style="font-family: "libre baskerville" , serif; letter-spacing: 0.3px;">(Jurgen Habermas).</span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-Td-fg1UhqFc/W88l70j-mfI/AAAAAAAADAc/g2j6QXEEI8A3YUfMqZvqw2UwOiqs-js8wCEwYBhgL/s1600/20994134_170824460152994_4262695033283682913_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="960" data-original-width="960" height="320" src="https://2.bp.blogspot.com/-Td-fg1UhqFc/W88l70j-mfI/AAAAAAAADAc/g2j6QXEEI8A3YUfMqZvqw2UwOiqs-js8wCEwYBhgL/s320/20994134_170824460152994_4262695033283682913_n.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-family: "Libre Baskerville", serif; font-size: 15px; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px !important; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<br /></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: "libre baskerville" , serif; letter-spacing: 0.3px;"><span style="font-size: large;">Za razliku od geštaltovskih predstava o umetniku-elitisti i njegovog „izlivajućeg“ uticaja na auditorijum, Mojsilovića objektivno zanima pojam društvene recepcije i odnosa publike sa sopstvenim autorskim sistemom. Zato je javni razgovor Mojsilovića sa kolegama i kritičarima, koji se paralelno odvijao na internetu dok se ova postavka pripremala, izložen kao njen središnji eksponat, u vidu Fejsbuk monografije. Može se reći da je ova izložba podređena funkciji kataloga.</span></span></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-stretch: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
<div class="separator" style="clear: both; font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-pFMUj681BHM/W88yKp-GesI/AAAAAAAADBo/LmYWiEKKSuE9ggvWyvKPodaLSf71DDQnACEwYBhgL/s1600/KOEGZISTENCIJA%2BI%2BMARXOVIR%2BGLASOVIR%2B%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="573" data-original-width="1600" height="142" src="https://2.bp.blogspot.com/-pFMUj681BHM/W88yKp-GesI/AAAAAAAADBo/LmYWiEKKSuE9ggvWyvKPodaLSf71DDQnACEwYBhgL/s400/KOEGZISTENCIJA%2BI%2BMARXOVIR%2BGLASOVIR%2B%25281%2529.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="font-family: "libre baskerville", serif; font-size: 15px;">
<br /></div>
<span style="font-family: "libre baskerville" , serif; letter-spacing: 0.3px;"><span style="font-size: large;">Ovde je umetnička inspiracija prisutna kao realistični dijalog sa okruženjem a ne kao intuitivni trans koji od gledaoca traži dvostruku ulogu: da bude teorijski analitičan prema onome što je autor praktično postavio, ali i da bude pristrasan, to jest da svaki primećeni narativni problem, protumači kao osobenost autorovog identiteta. Taj dominatorski princip u odnosu stvaraoca, kritike i publike bio je u prošlom veku odomaćen, kao kada u feudalnom sistemu gospodar podrazumeva svoje podanike kao deo fizičkog prostora umesto kao deo istorijskog procesa. Mojsilović razbija ovaj artistički mit, poigravajući se sa njegovim stvaralačkim korenima. Zaključujući da avangardni identitet danas treba da ponese publika novog, a ne umetnik prošlog veka, Mojsilović ne menja svoj ekscentrični stil, ali enigmatičnom fabulom i ilustrovanim procesom razvoja jedne zanimljive likovne, društvene i političke misli, on nam pruža kritičarsku priliku da u zajedničkoj diskusiji raskrinkamo umetnikovu sliku o sebi, da bi zajedničkim opozivom iste slike o sebi, konačno otkrili smisao - izložbe.</span></span></div>
<div style="border: 0px; color: #231f20; font-family: "Libre Baskerville", serif; font-size: 15px; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; letter-spacing: 0.3px; line-height: inherit; margin-bottom: 25px !important; padding: 0px; vertical-align: baseline;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-5sj7ujmNy9M/W88oN8M0_wI/AAAAAAAADAw/-PoN0vtuKUUKBAlyHXPXm6zLYVGd2ZfMgCLcBGAs/s1600/vm1%2B%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1067" data-original-width="1600" height="266" src="https://1.bp.blogspot.com/-5sj7ujmNy9M/W88oN8M0_wI/AAAAAAAADAw/-PoN0vtuKUUKBAlyHXPXm6zLYVGd2ZfMgCLcBGAs/s400/vm1%2B%25281%2529.jpg" width="400" /></a></div>
<div>
<span style="font-size: large;"><br /></span></div>
<div>
<br />
<span style="font-size: large;"><a href="https://kaleidoskop-media.com/vizuelne-umetnosti/-umetnicka-sloboda-u-suficitu"><span style="color: #cc0000;">Kaliedoskop media</span> <span style="color: #cc0000;">10. 23. 2018</span></a><span style="color: #660000;">. <a href="https://kaleidoskop-media.com/vizuelne-umetnosti/-umetnicka-sloboda-u-suficitu">(link)</a></span></span></div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-46952789728470374132018-06-10T11:28:00.000-07:002018-06-14T05:28:15.420-07:00Five-pointed cinema<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-HFuIDC0Q6bA/Wx08k122MQI/AAAAAAAAC24/J8mupGPPqP8_lpoz7CJeFW4U1mpVVLJNwCLcBGAs/s1600/260px-Soycuba-bandiera.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="195" data-original-width="260" height="240" src="https://2.bp.blogspot.com/-HFuIDC0Q6bA/Wx08k122MQI/AAAAAAAAC24/J8mupGPPqP8_lpoz7CJeFW4U1mpVVLJNwCLcBGAs/s320/260px-Soycuba-bandiera.png" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">Peto izdanje festivala <i>Mister Vorky</i> održano je od 1. do 3. juna u Rumi. Milan Milosavljević, Dragan Cakić i Marko Kostić predstavljali su kreativni i organizacioni tim festivala. Žiri je o najboljim jednominutnim filmovima odlučivao u sastavu: Senka Domanović filmska rediteljka iz Beograda, Nina Kreuzinger, autorka eksperimentalnih filmova iz Beča i Vedran Šuvar, predsednik Kinokluba Zagreb.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-ilgiefMUc_U/Wx02yomNMvI/AAAAAAAAC2E/Lh5kRl1YUy0jMGujqUDqzk3SNfvm_X5_ACLcBGAs/s1600/34602624_1679541332081405_5599879163407237120_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="640" data-original-width="960" height="266" src="https://2.bp.blogspot.com/-ilgiefMUc_U/Wx02yomNMvI/AAAAAAAAC2E/Lh5kRl1YUy0jMGujqUDqzk3SNfvm_X5_ACLcBGAs/s400/34602624_1679541332081405_5599879163407237120_n.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">Grand Prix je ravnopravno dodeljen iranskim filmovima - <i>One minute love, </i>igranom filmu<i> </i>reditelja Nedžina Amnizadeha i <i>Too late it was, </i>dokumentarnom ostvarenju Muhamedreza Kešavarca. Specijalne nagrade žirija dodeljene su fimovima: <i>Triangulation</i>, ukrajinskog autora Vladimira Vjosenka, eksperimentalni <i>Beating around the Bush</i> autorke Ane Burhol, eksperimentalni <i>To No One</i>, rediteljke Ešli Kramer i animirani <i>The Mind of an Artist</i>, rediteljke Ksining Liu. Nagrada publike dodeljena je iranskom filmu <i>Instrument</i> animatora Abedina Muhamadija. <o:p></o:p></span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px;">Nagrada za najbolji strani film dodeljena je animiranom filmu </span><i style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 18.6667px;">Hoe street </i><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px;">britanske autorke Džeme Rig.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-cAlDhiQi1n0/Wx03sPrcLDI/AAAAAAAAC2Q/7tpXaUBxQ4AfspVBfzb5Lr--Hxz6xGPZQCLcBGAs/s1600/62.Hoe%2BStreet.mp4_000025959.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1280" height="225" src="https://2.bp.blogspot.com/-cAlDhiQi1n0/Wx03sPrcLDI/AAAAAAAAC2Q/7tpXaUBxQ4AfspVBfzb5Lr--Hxz6xGPZQCLcBGAs/s400/62.Hoe%2BStreet.mp4_000025959.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">Nagrada za najbolji srpski film ravnopravno je dodeljena eksperimentalnom filmu <i>Down</i> Kristine Tice i angažovanom ekološkom dokumentarcu N<i>a lepom plavom Dunavu</i>, Srđana Šarovića.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-7FXMpDIYTMg/Wx02bSQWTJI/AAAAAAAAC18/s6YkgaeNAEgXqLxG792szTwtoQyK6rVXQCEwYBhgL/s1600/74.The%2BBlue%2BDanube.mp4_000022063.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1280" height="225" src="https://3.bp.blogspot.com/-7FXMpDIYTMg/Wx02bSQWTJI/AAAAAAAAC18/s6YkgaeNAEgXqLxG792szTwtoQyK6rVXQCEwYBhgL/s400/74.The%2BBlue%2BDanube.mp4_000022063.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">Tema pratećeg programa petog izdanja festivala Mister Vorky bila je <i>Film i revolucija.</i> Kao povod za ovaj izbor poslužila su dva, u Srbiji manje poznata filma na kojima je Slavko Vorkapić radio i koja su ovog autora predstavila kao levičarski orijentisanog američkog sineastu. Dokumentarac <i>Moscow Strikes Back</i>, koji je montirao za vreme Drugog svetskog rata, o kontraofanzivi Crvene armije na ruskom frontu, i <i>Millions of us</i>, koji je režirao za vreme velike ekonomske krize u Americi<i>,</i> o radničkom protestu u Kaliforniji tridesetih godina. To su filmovi koji temu proleterske revolucije, kao i borbu Crvene armije, prikazuju iz holivudskog ugla, razbijajući mnoge nama poznate stereotipe o protestnim angažmanima dvadesetog veka i njihovom mestu u istoriji svetskog filma. Kao film iznenađenja prikazali smo i film <i>Crvena zora</i> Džona Milijusa (1983), američki film inspirisan sovjetskim i jugoslovenskim ratnim filmom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-64saYu14x_Q/Wx1jnp7m5KI/AAAAAAAAC3Q/XzS8XXN8uQAosxGuX0rwFylHUAceTrFNQCLcBGAs/s1600/71%252BM1dDsiZL._SY445_.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="445" data-original-width="314" height="320" src="https://3.bp.blogspot.com/-64saYu14x_Q/Wx1jnp7m5KI/AAAAAAAAC3Q/XzS8XXN8uQAosxGuX0rwFylHUAceTrFNQCLcBGAs/s320/71%252BM1dDsiZL._SY445_.jpg" width="224" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">Kada projektujemo svoje vizije budućnosti, mi ne sanjamo da će i one postati stvar arheologije. Baš zato, u toku vremena, sećanja na ideje prošlosti prerastaju u službeni popis političkih ideja generacije . Zato se ovde bavimo periodima u kojem je politička nauka bila toliko avangardna da je i tadašnje moderne kulturne tokove (poput sovjetskog filma), tretirala kao svoj manifest. To je i Lenjin svojevremeno anticipirao, vidovito proglasivši film najznačajnijom umetnošću revolucije. Sledeći ovaj koncept, na zatvaranju festivala prikazali smo omnibus Mihajla Kalatozova <i>Ja, Kuba </i>(1964), sovjetski film posvećen kubanskoj revoluciji, u potpunosti snimljen na tlu Srednje Amerike.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-Yz6liaR0Phg/Wx09vmyCQVI/AAAAAAAAC3E/4_ghxbjOdlsWOn-d9q_RiWbvq8CHwSnbgCLcBGAs/s1600/7521337.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="400" data-original-width="310" height="320" src="https://1.bp.blogspot.com/-Yz6liaR0Phg/Wx09vmyCQVI/AAAAAAAAC3E/4_ghxbjOdlsWOn-d9q_RiWbvq8CHwSnbgCLcBGAs/s320/7521337.jpg" width="248" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">Kao što tvrdi Valter Benjamin, umetnička tumačenja istorije postaju sve zanimljivija, ne samo zbog hronologije onoga što se desilo, već naprotiv, zbog sleda onog što se nije dogodilo a postojalo je u našoj mašti, pretpostavkama, anticipacijama i projekcijama.</span><span style="font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-Pn5s1nlTDuI/Wx08Zr8FZkI/AAAAAAAAC20/bxXnH_0hZhMIdZs8-khESgqZjlK4KcbzwCLcBGAs/s1600/IMG_4872.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1066" data-original-width="1600" height="266" src="https://4.bp.blogspot.com/-Pn5s1nlTDuI/Wx08Zr8FZkI/AAAAAAAAC20/bxXnH_0hZhMIdZs8-khESgqZjlK4KcbzwCLcBGAs/s400/IMG_4872.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">U prenesenom smislu, ovaj program ne govori o “komunističkoj okupaciji” već o umetničkoj komunikaciji. Zamislite šta bi se desilo da su Sovjeti puštali svoje filmove svaki dan u američkim bioskopima? Lakše je baviti se vojnim invazijama iz prostog razloga što većina sveta bolje razume rat nego umetnost. Zato i postoje ratni, propagandni i protestni filmovi, oni se ne bave vojnim, već dramskim sukobima, prevodeći to na jezik publike koja bolje razume fizičke okršaje od scenske igre.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">U Jugoslaviji, revolucionarni film zapravo nikad nije postojao, takav film je služio da sakrije prave interese, a ne da ih reklamira. A pravi interes bio je očuvanje građanskog centra, a ne socijalistička budućnost. Sa druge strane disidenstvo takođe nije bilo pravo jer se bavilo nameštenom pobunom protiv izmišljenog sistema, da bi, kada se ovde dva fronta sukobe, centar ostao bezbedan, zadržavajući istu poziciju i privilegije.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">Naša država nikad nije imala samo politički, već propagandom potiskivani problem kulturnog identiteta, dok je kod dve supersile čije kulture su nam služile kao uzor, bilo drugačije. I Rusija i Amerika su prema Jugoslaviji vodile promenjivu politiku, ali su u poređenju sa njom imale stabilnu i visoku kulturu. Jugoslavija je primer zemlje koja se iscrpljivala u težnji da stabilizuje svoj politički život pa je pitanje kulture i propagande ostalo nedefinisano. Onda smo počeli da uvozimo kulturu i konzumiramo je kao da je naša, a ona zapravo nije odgovarala našim političkim potrebama ni stepenu društvene razvijenosti. I tako se skliznulo u vojni sukob, zato što su sve preuzete informacije stizale iz napetih centara Hladnoga rata, u funkciji podizanja morala pred opasnostima teškog vremena.Taj ekstremni sadržaj, potpisan od vrhunskih autora sa istoka i zapada, podražavan je od strane našeg dvorskog establišmenta, da bi na koncu narod zakoračio u ekstremizam i tako izjednačio sliku stvarnosti sa onom iz bioskopa</span><span style="font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">.<o:p></o:p></span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 28px;"></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">Baveći se revolucionarima kao herojima buduće prošlosti i prošle budućnosti, bavimo se onim pojedincima koji su želeli da se svetlom kinoskopa javno uzdignu iznad senke stvarnosti i da putem memorije novih filmskih pobeda nadvladaju većinsko telo društvenog nasledstva</span><span style="font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">. </span><span style="background: white; font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">Danas, oni su primer onog što je revolucija trebala da bude. Borba za više stanje svesti, a ne ideološki trezor bivših i sadašnjih partijskih funkcionera. Ovaj program nudi</span><span lang="SR" style="background: white; font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"> </span><span style="background: white; font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;">restauraciju “izbledelih” sekvenci, mogućnost slojevitog čitanja stvarnosti kroz novu memoriju, kroz totalni opoziv drugačijeg sećanja. Hvala vam, Mirko i Slavko!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background: white; font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-ZPbWdOomKZY/Wx01p0_KekI/AAAAAAAAC10/PzCozQ1ueX4vQq5tWguhPv8WsxnHT4WigCLcBGAs/s1600/2DVfPbMVw0FZ.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="300" height="400" src="https://4.bp.blogspot.com/-ZPbWdOomKZY/Wx01p0_KekI/AAAAAAAAC10/PzCozQ1ueX4vQq5tWguhPv8WsxnHT4WigCLcBGAs/s400/2DVfPbMVw0FZ.jpg" width="266" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><span style="background-color: white; font-size: 18.6667px;"><br /></span></span>
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><span style="background-color: white; font-size: 18.6667px;">Katalog festivala 6. 10. 2018.</span></span></div>
<div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span style="background: white; font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 21.4667px;"><br /></span></div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-81491372521343089672017-06-11T15:13:00.000-07:002018-06-10T11:16:42.654-07:00Being 4 the Benefit<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: center;">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-e9DV8ge5xds/WT0TkHh1RFI/AAAAAAAACe4/fgHMA0oGdrk5T3NUBw8U2GOgE9xSYVwfACLcB/s1600/46.-Utopia.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1280" height="225" src="https://2.bp.blogspot.com/-e9DV8ge5xds/WT0TkHh1RFI/AAAAAAAACe4/fgHMA0oGdrk5T3NUBw8U2GOgE9xSYVwfACLcB/s400/46.-Utopia.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-size: 14pt; text-align: left;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="text-align: left;">(</span><i style="text-align: left;">Utopija</i><span style="text-align: left;">, Danijel Zagorski, Poljska</span><span style="text-align: left;">)</span></div>
</div>
<div class="" style="clear: both; text-align: left;">
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;"><br /></span>
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;">Četvrto
izdanje festivala najkraćeg filma Mister Vorky održano je u Rumi prvih dana juna. Žiri je
odlučivao u sastavu Sunčica Fradelić - predsednica Kino kluba Split, Radoj
Nikolov -nagrađivani reditelj iz Sofije i Goran Miloradović - viši naučni
saradnik Instituta za savremenu istoriju iz Beograda. Kao i prethodnih godina, Dragan
Cakić, Milan Milosavljević i Marko Kostić činili su direktorsko-selektorski tim
festivala. </span><span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;">Na
otvaranju festivala nastupio je vokalni sastav rumske Gimnazije „Stevan Puzić“
sa izvedbama muzičkih numera filmskih klasika, a sutradan je filmolog Božidar Zečević držao predavanje o velikanima srpske kulture i umetnosti - Stanislavu Vinaveru, Bošku Tokinu i Slavku Vorkapiću.</span><br />
<div style="text-align: left;">
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></div>
</div>
<br />
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;">Grand
prix festivala dodeljen je filmu<span class="apple-converted-space"> </span><i>Laku
noć</i>, animatorke Golnaz Mogadam iz Irana, Nagrada za najbolji srpski film pripala je igranom ostvarenju Vladimira Antića<span class="apple-converted-space"> </span><i>Gde
muzika počinje,</i><span class="apple-converted-space"> </span>a najbolji strani film je<span class="apple-converted-space"> <i>Zvono</i></span>,
španskog reditelja Ignjacija F. Roda, Nagradu publike osvojio je sjajni <i>To je moj zang</i>, švajcarskih autora Lalite Bruner i Fele Belota.</span><span style="font-size: 13.5pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></div>
</div>
</div>
<div class="" style="clear: both; text-align: left;">
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%; text-align: justify;">
</span><br />
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-BfZ-7zkqNoM/WT2_RFLQTLI/AAAAAAAACgM/iHjfNnOvalIA1OF-EP_BjaLSmz4KOLngQCLcB/s1600/173-678x381.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="381" data-original-width="678" height="223" src="https://4.bp.blogspot.com/-BfZ-7zkqNoM/WT2_RFLQTLI/AAAAAAAACgM/iHjfNnOvalIA1OF-EP_BjaLSmz4KOLngQCLcB/s400/173-678x381.jpg" width="400" /></a></div>
(direktor, selektor i žiri festivala)<br />
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;">Tema
pratećeg programa ovogodišnjeg izdanja festivala Mr Vorky bila je<span class="apple-converted-space"> </span><i>Novac i film</i>, ali su neki filmovi iz
takmičarskog programa takođe bili inspirisani ovom temom. Pre svega animirani
filmovi: <i>Utopija</i>, autora Danijela Zagorskog iz Poljske i <i>Poslednji minut</i>,
autorke Ane Bilodi iz Kanade, koji su uz film <i>Prva želja (ne da budem balerina)</i>
Hetije van Ordta iz Holandije dobili specijalne nagrade žirija.</span><span style="font-size: 13.5pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-xSnCcGPsIFQ/WUD6SXFwthI/AAAAAAAACgc/EYXGcQ1iQqETOGK-oFG9ApuAI0eIBN5BgCLcBGAs/s1600/47.The-last-minute.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://4.bp.blogspot.com/-xSnCcGPsIFQ/WUD6SXFwthI/AAAAAAAACgc/EYXGcQ1iQqETOGK-oFG9ApuAI0eIBN5BgCLcBGAs/s400/47.The-last-minute.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%; text-align: justify;"> </span>(<i>The last minute</i>, Anae Bilodeau, Kanada)</div>
<div style="text-align: left;">
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%; text-align: justify;">Zašto novac? Zašto da ne. Novac je povezan sa samim početkom istorije filma, negde na prekretnici prošlog i pretprošlog veka. </span><span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%; text-align: justify;">To je bio
period pre potopa Titanika, dok građanska kultura još nije stekla
pridev-malograđanska, kada je slikanje uličnih detalja bilo isplativije od
naručenih portreta, život na trgovima bio inspirativniji nego život na
dvorovima, melodijski prelazi bili izraženiji od ritmičke preciznosti, viteški
mitovi ustupili mesto činovničkoj kalkulaciji, centralne banke bile u modnom
središtu a fabrike predstavljale ostvarenje modernih snova. Sjaj nežnosti,
feminiziranosti, provodadžisanja i ogovaranja reflektovan je ovim trenutkom u
kojem su pozeri nadjačali naturaliste, slabići pobedili siledžije a plašljivi
postali ravnopravni sa hrabrima. Astrologijom davidovske zvezde, sintetički
kroj je tih dana nadjačao prirodnu sirovinu, lepi maniri bili zavodljiviji od
neobuzdanih strasti, a rukavice gospodina bile viđenije od šake gospodara. </span><span style="font-size: 14pt; line-height: 150%; text-align: justify;">Od
kolonizacije Indije, pa do britanskog napada na Kinu, osvajanja Hong Konga i
legalizovanja tržišta opijuma, ne samo zapadne, već i istočne kulture
uslovljene su faktorima koji nisu samo politički i religiozni, već pre svega
ekonomski i trgovački. <span style="background: white;">Film i ekonomija od tada
postaju nerazdvojni.</span></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br />
<div style="text-align: left;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/DObIO9o_P4g/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/DObIO9o_P4g?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<br />
<br />
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;">Film i njegov glamur je, naglašavanjem javno-scenskih
društvenih funkcija, obnovio ideju liberalne industrijske revolucije, o kojoj je još u osamnaestom veku pisao Danijel Defo, po kojoj je urbanistički plan podelio feudalno domaćinstvo, ekonomski račun
redukovao važnost krvnog nasledstva a tehnička invencija, barem u početku,
uštedela energiju ratničkog naoružanja. To je period u kojem je emigrantski
Izrailj posle viševekovnog obitavanja na tuđem zemljištu Golijata, pronašao
način da nedostatke svog materijalnog statusa nadoknadi simboličkim
vrednostima.</span><span style="font-size: 14pt; line-height: 150%;"> <span style="background: white;">Istorija filma i to što
nazivamo masovnom kulturom prošlog veka, povezano je sa kapitalom emigrantskih
producenata, inovatora, menadžera, agenata, promotera, špekulanata, novinara i
distrubutera, kao i ostalih trgovaca informacijama, sukobljenih sa evropskom
vojno-političkom elitom koja je, po rečima Ajn Rand, kulturu tumačila kao kolektivnu (ideološku), a
ne individualnu (ekonomsku) kategoriju. Razvojem ekonomskih sloboda i tržišnih
vrednosti, kako danas u novom veku zapaža ekonomista Toma Piketi, ispostavilo se da oni koji zagovaraju kolektivnu vlast nad
idejama su najčešće i vlasnici teritorija na kojima se te ideje nalaze. Pod
izgovorom društvene svojine, oni zapravo štite svoj vlasnički interes (vlasnici
rente su u fizičkoj prednosti nad vlasnicima autorskih prava, pa im je lako da prisvoje
tuđ kulturni kapital tako što će ga nazvati zajedničkim dobrom). Od tada,
umetnička</span> slava i ekonomija bliske su kategorije, sasvim suprotno onome
kako se na Balkanu definišu. Slava donosi ekonomiji idejni smisao, a ekonomija
slavi slobodu kretanja kroz tržište ideja.</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;"> </span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;">Film, kako bi to rekli teoretičari liberalizma</span><span lang="sr-Latn-RS" style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;">,</span><span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;"> nije aristokratska već građanska (trgovačka) veština. To je
stvaralačka funkcija u kojoj je tržišni učinak bitniji od teritorijalnog
osvajanja i statusne pobede bitnije od viteške časti. U takvom odnosu, reakcija
publike uvek može da nadvlada predrasudu čaršije, a mogućnost širenja kulturnih
granica vrednija je od veštine oponašanja sopstvenog mentaliteta.<span class="apple-converted-space"> </span>Dok su dokumentarci vrsta filma koja
ne zahteva obimnu scenarističku građu, jer su zasnovani na produkcionom
osvajanju teritorija (pejsaža) i lica (portreta) onih ljudi koji nisu
profesionalci kinematografije, istorija studijskog igranog filma predstavlja
utvrđenu tehniku koja, umesto da dovodi nepoznate ljude pred svetlost
reflektora projektuje nepoznatim ljudima svetlosne iluzije u mraku bioskopa.
Dok u prvom slučaju autori koriste njihov prostor, u drugom oni koriste njihov novac.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;"><br /></span></div>
</div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-WiRzTPQtbUk/WTwlH374y_I/AAAAAAAACeY/LrnmSYdWUtQzXpupoLj1DYc48vAxcbLYQCLcB/s1600/IMG_20170604_170440.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="400" src="https://4.bp.blogspot.com/-WiRzTPQtbUk/WTwlH374y_I/AAAAAAAACeY/LrnmSYdWUtQzXpupoLj1DYc48vAxcbLYQCLcB/s400/IMG_20170604_170440.jpg" width="300" /></a></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="background: white; font-size: 14pt; line-height: 150%;">Novac i (igrani) film prevazilaze ograničenje materijalnog
prostora osvajanjem scenskog tržišta. Razlog što neke drevne kulture kaskaju za
scenskim tržištem je taj što njihove nasledno-imovinske vrednosti sputavaju
upoređivanje javno-stečenih kategorija. I Srbija spada u starinske zajednice u
kojima je šansa da se bude stvarni autoritet veća od želje da se postane javni
autor.<span class="apple-converted-space"> </span></span><span style="font-size: 14pt; line-height: 150%;">Status
privilegovanih u zemlji bez pravog tržišta statičniji je nego tamo gde se
bazira na zakonima ekonomije. To je tako jer su posledice ekonomskih promena
vidljivije od društvenih, a privilegovani ne žele promenu jer oni imaju
više, pa bi više mogli i da izgube. Boriti se za cirkulaciju ekonomskog prometa<span class="apple-converted-space"> </span> znači boriti se za mogućnost da svako
u toj ekonomiji učestvuje. Jer, ekonomska dobit povećava broj zaposlenih, a to
povećanje je neposredna opasnost za statičnu hijerarhiju.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 150%;">Iz
istog razloga, mreža svetskih banaka je već dugo u medijskoj krizi i na meti
građana, novinara i umetnika, ne samo kod nas nego u celom svetu. Biti kritičar
korporativnog ekonomskog uređenja odavno je postalo popularno stanje svesti i
jezika današnjice. Nema filma koji se nije bavio ovom temom na negativan i
oštar način. Ali u zadnje vreme, ako je verovati medijima, dolazi do krize
ekonomskog sistema, na čelu sa najvećim svetskim korporacijama. Da li je to
znak da će kapitalizam, kada izađe iz ekonomske, ponovo ući u umetničku modu i
da će računice i brojevi ponovo postati inspiracija za umetnike, kao u doba
renesanse, industrijske revolucije, bel epoka i zlatne groznice?<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<br />
<div style="text-align: left;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/tSP81ra4D4o/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/tSP81ra4D4o?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br /></div>
</div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 150%;">Otpor
prema bankama i bankarima vidljiv je kod bankovnih klijenata, kod umetničke publike,
kod filmskih autora i kod političara u parlamentu. Ali zar nije novčani
sistem izgradio vrstu uređenja koju zovemo pacifističkom, u kojoj investicije
zamenjuju fizičko osvajanje teritorija, trezori zamenjuju vojne tvrđave, krediti
zamenjuju krvne zakletve i u kojoj dugoročni planovi zamenjuju vitešku
hrabrost? U takvom, građanskom društvu nema robova ali postoji transparentnost
poslova u kojima javni autoritet može biti samo onaj koji svoje bogatstvo nije
stekao tajno, već finansijskim poređenjem sa drugima na otvorenom vrednosnom
tržištu. <o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 150%;">Ne
želimo da ovde predstavimo novac kao nešto apsolutno pozitivno, već da
postavimo pitanje; ako je toliko kritičara kapitalizma u svetu, kako je moguće
da se kapitalizam može nazvati dominantnim ekonomskim i političkim uređenjem?
Da li je možda obrnuto? Možda snaga kapitalističkog društva predstavlja
umetničku inspiraciju koju će kulturna politika budućnosti tek prepoznati.
Drugim rečima, kritičara kapitalizma danas je previše da bi se tretirali kao da
nosioci avangardnih ideja a premalo je filmova o kapitalizmu da bi se ti
filmovi mogli nazvati propagandom globalnog poretka. Ovaj program želi da
predstavi novac kao simbol budućeg umetničkog tržišta, a u balkanskoj zemlji
kao što je Srbija, to je više nego očigledno. Otvorili smo ga premijerom kratkog
eksperimentalnog filma <i>Alogon </i>u
produkciji Vorki tima i AFC DKSG, filma koji govori o nevidljivom novcu i u prisustvu
banaka u našem svakodnevnom ali i nokturnalnom, životu. <o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-DjeIVtFZQck/WTwk5q4hfdI/AAAAAAAACeU/0qTzyE4Faqw_-hmZdYbkT64_IB7TkBpAQCLcB/s1600/unnamed%2B%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="662" data-original-width="992" height="212" src="https://1.bp.blogspot.com/-DjeIVtFZQck/WTwk5q4hfdI/AAAAAAAACeU/0qTzyE4Faqw_-hmZdYbkT64_IB7TkBpAQCLcB/s320/unnamed%2B%25281%2529.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: left;">
(Milan Milosavljević, Ivan Velisavljević i Marko Kostić na premijeri Alogona)</div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 150%;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;">
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 150%;">Suprotno
od opšteg mišljenja, smatram da su ekonomija i umetnost u tesnoj povezanosti.
Čini mi se da mnogi konzervativni pojedinci, zbog svojih nasleđenih privilegija,
sprečavaju da se finansijeri i umetnici pronađu u zajedničkoj ideji i saradnji.
Novac je simbol demokratije, a to što su na kritičkoj meti većinskog društva govori
o novcu kao o naprednom konceptu koji još uvek pripada vizijama budućnosti. Novac
je dokaz progresa u kojem se sreću i kultura i ekonomija. Pogled na brojeve
tema je ovog programa u kojem banke mogu računati na našu sliku, jer promena
ekonomskog utiče na promenu umetničkog sistema i obrnuto. </span><span style="font-size: 14pt;">Being
4 the Benefit of Mr. V!</span></div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/DtUWKhKs--k/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/DtUWKhKs--k?feature=player_embedded" width="320"></iframe><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<br />
<br /></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<a href="https://www.docdroid.net/PtUoGpl/4mv.pdf.html" target="_blank"><span style="color: red;">06. 12.2017. Katalog festivala</span></a></div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
</div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-89408168955179327752016-06-12T04:57:00.000-07:002016-09-24T04:47:46.913-07:00Women On Screen<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-Dwrr28y9cLY/V1rK4nRcpEI/AAAAAAAACNo/quniPURXeSI3L9F4130APfxNdeI07YQUgCLcB/s1600/17.%2BWOMAN.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="221" src="https://3.bp.blogspot.com/-Dwrr28y9cLY/V1rK4nRcpEI/AAAAAAAACNo/quniPURXeSI3L9F4130APfxNdeI07YQUgCLcB/s400/17.%2BWOMAN.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span></span></div>
<div style="line-height: 115%; margin: 0in 0in 10pt; text-align: left;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="color: red;"><br /></span></span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="color: red;"><span style="color: red;"><br /></span></span></span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="color: red;"><span style="color: red;"><a href="http://mistervorky.blogspot.rs/2016/06/3-mister-vorky.html" target="_blank"><span style="color: red;">Treće izdanje međunarodnog</span> <span style="color: red;">festivala</span></a></span> </span>jednominutnog filma
Mister Vorky </span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">održano je od 3. do 5. juna
u Kulturnom centru Ruma, u organizaciji i selekciji Vorki tima (Dragan Cakić, Milan Milosavljević i Marko Kostić). To je jedini festival u svetu posvećen srpskom i holivudskom
montažeru i reditelju, rodom iz okoline Rume - <span style="color: red;"><a href="http://www.markokostic.com/2015/02/pogodi-ko-dolazi-na-veceru.html" target="_blank"><span style="color: red;">Slavoljubu Slavku Vorkapiću</span></a>,</span> </span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">koji je podjednako značajan za razvoj
ekspirementalnog, kao i klasičnog narativnog filma. Obe ove kategorije
objedinjuje naša takmičarska selekcija, smišljeno određena fimovima dužine od jednog
minuta, pogodna za upoređivanje novih tehnoloških eksperimenata ali i za
ilustraciju jednostavnih narativnih filmskih ideja.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-8cFq6uJwRHE/V1rVTtsp2vI/AAAAAAAACPg/f96wrywPIzAYk2VnjTE_CudmlSHbpRovQCLcB/s1600/mister-vorky-640x905.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img border="0" height="320" src="https://2.bp.blogspot.com/-8cFq6uJwRHE/V1rVTtsp2vI/AAAAAAAACPg/f96wrywPIzAYk2VnjTE_CudmlSHbpRovQCLcB/s320/mister-vorky-640x905.jpg" width="226" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: left;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: left;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">O nagradama festivala odlučivao
je međunarodni tročlani žiri u sastavu: Katia Rossini, programska urednica
kultnog briselskog bioskopa Cinema Nova, Maja Krajnc, glavna urednica
ljubljanskog magazina Kino! i Igor M. Toholj, dokumentarista i autor eksperimentalnih
filmova iz Beograda. Glavna tema ovogodišnjeg festivala je <i>Žene na filmu</i> u okviru kojeg je (pored pratećeg teksta u katalogu)
u okviru netakmičarskog programa bilo prikazano nekoliko dugometražnih filmova, </span></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;">uključujući </span><i style="font-family: times, "times new roman", serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;">Dejzi Miler </i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;">po romanu Henrija Džejmsa u<span style="color: red;"> </span></span><span style="color: red; font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;"><a href="http://www.markokostic.com/2014/12/star-40.html" target="_blank"><span style="color: red;">režiji </span><span style="color: red;">Pitera Bogdanoviča</span></a></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;"> - autora takođe poreklom iz Rume i </span><i style="font-family: times, "times new roman", serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;">Hanka</i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;"> Slavka Vorkapića po scenariju Isaka Samokovlije i lekturi Meše Selimovića.</span></div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: left;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: left;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-yyUk668TKX0/V1rVkW97BYI/AAAAAAAACP0/1EaGgk_R6B8B6eZTfOvtGhjpZc7O4I_pgCLcB/s1600/Hanka2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="218" src="https://3.bp.blogspot.com/-yyUk668TKX0/V1rVkW97BYI/AAAAAAAACP0/1EaGgk_R6B8B6eZTfOvtGhjpZc7O4I_pgCLcB/s320/Hanka2.jpg" width="320" /></a></div>
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: left;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;">Ž</span><span lang="DE" style="font-size: 14pt; line-height: 115%;">iri je dodelio nagradu Grand Prix filmu <i>Žena</i> autora Adela Oberta iz Italije.
Autor je, po mišljenju žirija uspeo da vešto skrene pažnju na težak položaj
žena u savremenom društvu koristeći suptilna vizuelna sredstava. Takođe,
većina nagradjivanih filmova koristili
su ženske teme i likove za osnovu svog izraza, uključujući američki film <i>Čekanje</i>
Arona Longoria (nagrada za najbolji strani film), brazilski film <i>Tropska usamljenost</i> Eduarda Macurakija
kao i italijanski film <i>Je suis DaDa </i>Rika
Libea<i> </i>(specijalne diploma žirija).</span><span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-_BL53M4HigQ/V1rS2nijpjI/AAAAAAAACPA/ctPImz7QYTcIa5QZWyT6P46szM1rCBlhQCLcB/s1600/IMG_1872.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="285" src="https://4.bp.blogspot.com/-_BL53M4HigQ/V1rS2nijpjI/AAAAAAAACPA/ctPImz7QYTcIa5QZWyT6P46szM1rCBlhQCLcB/s400/IMG_1872.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;">Sam
izbor teme <i>Žene na filmu</i> nije imao za
povod isticanje angažmana ženskih profesionalaca na filmu. </span><span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;">Razlog što smo prikazali ženske naslove van takmičarskog programa je </span><b style="font-size: 14pt; line-height: 115%;">stil</b><span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"> kojima ovi
filmovi pripadaju, određen stilskom figurom pozajmljenom iz književnosti, po
nazivu - realizam </span></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px; text-align: justify;">(i prilikom selektovanja filmova u takmičarskoj selekciji isticao sam zanimljivost kratkih filmskih ostvarenja sa primesama realizma).</span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> Jer za razliku od mnogih umetničkih pravaca, klasični
realizam ne bazira se na preslikavanju ili dokumentovanju činjenica kako bi se
to inače moglo pretpostaviti. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Kada muška publika zaobilazi ženski
romantični film, ubeđena je da se ova filmovana književnost bavi samo ženskim
ljubavnim čežnjama, ali ženski čitaoci i njihovi romanopisci čuvaju tajnu
inteligentnog stila koji od svog početka, uporno govori o materijalnim
sukobima, klasnim odnosima, statusnim inverzijama i iznenadnim nasledstvima. To
podvrđuje i ekonomista Toma Piketi u svojoj knjizi </span><i style="font-family: times, "times new roman", serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Kapitalizam u 21 veku</i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">, u kojoj mu kao argumenti za kritiku
prevlasti teritorijalnog (nepokretnog) kapitala nad proizvodnim (industrijskim)
kapitalom služe upravo primeri iz knjiga Balzaka i Džejn Ostin. </span><br />
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;"><br /></span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;">Naime, još od vrhunca komercijalne literature u romanima Igoa, Dikensa, De Balzaka, Flobera, Drajzera, Mopasana, Dime i Henrija Džejmsa, realizam se uporno bavi temom tranzicionih odnosa u društvu, dok su ženski likovi glavni statusni simboli</span><i style="font-family: times, "times new roman", serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;"> </i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;">realizma.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-nYVcIJ676-A/V1rVwQzrbHI/AAAAAAAACP8/SbNYr4zmm_QMo3AC38eby44EzBFL3DZWACLcB/s1600/RegencyHairCollage1-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img border="0" height="342" src="https://1.bp.blogspot.com/-nYVcIJ676-A/V1rVwQzrbHI/AAAAAAAACP8/SbNYr4zmm_QMo3AC38eby44EzBFL3DZWACLcB/s400/RegencyHairCollage1-1.jpg" width="400" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Pošto smo prikazali nekoliko filmskih
ilustracija ove teme, možda smo i odgonetnuli šta je to što već nekoliko tranzicionih decenija nedostaje
domaćoj kinematografiji u njenom prikazivanju stvarnosti na ovim prostorima. A u
toj istorijskoj krizi ne učestvuje samo film. Podsetimo na tezu Petra Džadžića opisanu u
knjizi <i>Homo Heroikus Homo Balkanikus</i>,
po kojoj balkanska književnost nikada nije bila refleksija buržuaskog realizma
već su naši realisti od Jakova Nenadovića do Isodore Sekulić zapravo
predstavljali nostalgičnu reakciju na uticaj književnog romantizma, okrenutog
ka evropskoj aristokratskoj prošlosti.(Andrić se ovde ne bi složio, on bi kao
primer južnoslovenskog/srpskog realizma istakao Simu Matavulja)<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Realistična umetnost (nabrojmo i Tolstoja, Stendala,
Zolu, ali i Čehova i Ibzena) kako na filmu, tako u literaraturi, bavi se dakle,
sadržajem koji države starih imena, granica i držanja nedovoljno dobro
razumeju. U pitanju je umetničko tretiranje pojma klasne svesti, putem <i>drame statusnih odnosa</i>. A ta tema, ma
koliko ozbiljno i suvoparno zvučala, spada u domen onog što u savremenoj kulturi
zovemo masovnim umetničkim tržištem, od estradnosti vodvilja, preko
trivijalnosti Brodveja, do industrije Holivuda (Ronald
Harvud ističe uticaj Stanislavskog na američko pozorište). To je
prepoznatljiva osobina ovog liberalnog umetničkog pravca, koji se razvijao
između 18.i 20. veka kada je, beležeći kontradikcije kapitalističkog sistema
vrednosti, usmerio pažnju gledalaca prema budućoj senzaciji zvanoj film. Upravo
ovaj građanski realistični kod kasnije će ostati upamćen kao „ženski“ filmski
žanr, počev od mjuzikla, preko melodrame do romantične komedije. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Ako je verovati nemačkim filozofima Jurgenu
Habermasu i Helmutu Plezneru, taj literararni umetnički pravac zasnovan je
posle francuske revolucije (u Britaniji još ranije), kada su bivši podanici i
kmetovi, a budući slobodni preduzimači i industrijalci, naselili prostore
dojučerašnjih gospodara i bili zaplašeni slikom evropske istorije u njenoj
dekadenciji, poročnosti, orgijastičnosti, opijenosti i ratobornosti. Slike
starih vekova progonile su novu klasu podsećanjem na vreme kada su heroji i
ratnici vladali zemljom dok im je glava bila na ramenu. Pomenuti klasični roman
i film bave se kompleksom novih društvenih klasa na starim mističnim
teritorijama. I kao što se, po rečima mediologa Režisa Debrea, simboli
aristokratije uspostavljaju preko ornamentike, slikarstva i skulpture,
građanski status se štamparskom reprodukcijom, utvrdio preko pisane
administracije i pisane umetnosti. Jer prozna, kao i dramska književnost jesu
tehnike koje traže da ih pratimo (u vremenu) više nego gledamo (u prostoru), da bi putem narativne
memorije i odnosom uzroka i posledice, peripetije i prepoznavanja, svedočili o
statusnoj promeni glavnih junaka. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-WrTD2CcVndE/V1rUoBV7JNI/AAAAAAAACPY/W5vzT9IEVpkEeCA__AxsUjdLCbsJ7z9qwCLcB/s1600/15001202976_04f75163a8_b.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img border="0" height="230" src="https://1.bp.blogspot.com/-WrTD2CcVndE/V1rUoBV7JNI/AAAAAAAACPY/W5vzT9IEVpkEeCA__AxsUjdLCbsJ7z9qwCLcB/s320/15001202976_04f75163a8_b.jpg" width="320" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Zato je građanska drama i proza tako
blisko povezana sa temom socijalnih i klasnih kretanja, jer se u njoj društveni
imidž kraljevića i prosjaka transformiše pred našim očima i prvobitni utisak prestaje
da bude hipostaza naše vizuelne predstave o sebi, već samo zavodljivi mamac
naših pristrasnosti i predrasuda. I ta orfejska likovna udica navodi nas da pogrešimo u proceni
onog što vidimo pošto smo brzopleto verovali sopstvenim očima više nego
napisanim kalkulacijama. <i>Zaljubljenost</i>
kao sociološka kategorija ovde je prisutnija nego ljubav kao spiritualna
kategorija.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Laki književni žanrovi nisu ženski zato
što ispunjavaju srca toplim emocijama, već zato što na diskretan i emocionalno
manipulativan način, tretiraju ideju socijalne jednakosti između: kraljeva i
podanika, bogatih i siromašnih, gospodara i robova, plemića i građana, oficira
i civila, muškaraca i žena. <o:p></o:p></span></span></div>
<div style="line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span lang="SR" style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="SR" style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><a href="https://3.bp.blogspot.com/-IDvAd7OqDT4/V1rSgK4Y5RI/AAAAAAAACO0/Hd3KW9ZiHUwun59EwHGc5B2OIQJI8XMGwCLcB/s1600/winter-christmas-in-london-dancing.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="216" src="https://3.bp.blogspot.com/-IDvAd7OqDT4/V1rSgK4Y5RI/AAAAAAAACO0/Hd3KW9ZiHUwun59EwHGc5B2OIQJI8XMGwCLcB/s320/winter-christmas-in-london-dancing.jpg" width="320" /></a> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="SR" style="font-size: 14pt; line-height: 115%;">Za
razliku od feudalnog, građansko društvo (po rečima teoretičara Aleksandra
Koževa, Pjera Klastra, Žila Deleza, Lea Štrausa, Helmuta Pleznera) zajednica je bivših
robova i robinja. Kao statusno inferiorni, robovi ne osećaju uzvišenu
plemenitost čistih ideja, univezalnih metafora i otmenih vrlina. Naprotiv, ovo
društvo teži promociji sporednih asocijacija, novinarskih spekulacija, tračerskih
senzacija i svih zavidnih pogleda koji društvo čine grešno nemirnim i podložnim
stalnim promenama. To jeste neravnopravno društvo, ali je u njemu, za razliku
od feudalnog sistema, svako, po principu ekvivalentnosti, prihvaćen kao ljudsko
biće.</span><span lang="SR" style="font-size: 13.5pt; line-height: 115%;">
</span><span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;">A šta obično
ljudsko biće može više da zanima od poređenja sebe sa bogatijima, uspešnijima i
slavnijima? Tako dolazimo i do savremenih medija; reputacije promenljivih
vrednosti, zvezde koji se uspinju i padaju, neodvojive su od filma, interneta i
popularne publicistike, od medijskih hibrida koji su globalizovali istoriju
idejom da su društveni odnosi dinamičke prirode i da se staleži menjaju. Zato i
postoje romantični filmovi, sapunske serije, slobodni novinari, nezavisni
mediji i društvene mreže. U njima privatni vidokrug postaje deo javnog
prostora, čineći da ljudske statuse vidimo odvojeno od njihovog klasnog
određenja i naslednog porekla. Na taj način, za žene, ženske autore i ostale
humanistički orijentisane karaktere, intimni odnos postaje ljubavna scena, ritual
venčanja pozorišna predstava, a jezik romanse, rukopis romana. To nije sistem
fizičkog, već simboličkog ispoljavanja, koji je u istorijskoj tranziciji od
italijanske renesanse do francuskog bel epoka, uticao na to da mnogi ratni odredi
prerastu u glumačke trupe, odnosno da umetnici manje gostuju u feudalnom
prostoru kraljeva a da kraljevi sve više gostuju u scenskom prostoru umetnika.</span><span lang="SR" style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Takođe, može se reći da putem lakih nota,
ženski autori (bili oni muškarci ili žene), tumače teoriju društvene,
psihološke i političke <i>konsipiracije</i>.
Ženski naslovi: Madam Bovari, Nana, Džejn Ejr, Tesa od Abervila, Ema, Sestra
Keri, mahom prezentuju fabule u kojima okolina i vidokrug glavne junakinje, </span></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 18.6667px; line-height: 21.4667px;">pod izgovorom <i>subjektivnog</i> nadahnuća, svojim</span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> spontanim fizičkim prostiranjem <i>objektivno</i> ograničava njenu društvenu okupaciju, izbor kulturnog identiteta, obim fizičkog kretanja i mogućnost ekonomske nezavisnosti. A taj pseudo-subjektivni mehanizam okoline nije prikazan kao sistem nadziranja i kontrole već naprotiv, kao </span><i style="font-family: times, "times new roman", serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">zakon jačeg</i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> sproveden u zavodničkoj
tajnosti, bez prisustva onoga što se u politici zove </span><i style="font-family: times, "times new roman", serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">treća stranka</i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> ili u pravnoj teoriji – pojam </span><i style="font-family: times, "times new roman", serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">nepristrasnog trećeg lica</i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">.</span></div>
<div style="line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div style="line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Baš zato ova
filmsko-književna svedočanstva, kao ona poput Vorkapićeve <i>Hanke</i>, tumače <i>javnu verziju
tajnih događaja</i>, postupkom klasičnog realizma, pravca koji je uticao da
publika celog sveta postane treća stranka<b>
</b>žrtvama političke diskrecije, to jest svedok umetničkog osporavanja
rentijerskih nasledstva i rentijerskih autoriteta. A ove žrtve, ženski junaci
zatočeni u kuli anonimnosti, kao da čekaju dan kada će nametnute zidove srušiti
slobodniji zidari, da bi potom na licu mesta postavili filmsku kameru. Filmovi
snimani po realističnim romanima iz 19 veka prikazuju, suptilnim kritikovanjem
muževne grubosti, svedočanstvo o socijalnim promenama, tekst o nejednakosti
između naslednika društvenog prostora i autora budućeg vremena.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Posle perioda realizma u klasičnom
Holivudu (1933-1969), posleratna polovina prošlog veka donela je mnoge promene
u tretiranju filmske naracije, uvođenjem otvorenih seksualnih i nasilnih
sadržaja, eksploatacijom ženskih glumaca i ženskih likova u nižerazrednim filmskim
produkcijama. Nadamo se da će vremeplov lakih žanrova prizvati sećanje na vreme
kada je film, umesto magneta za privlačenje samoljubivih muškaraca, činio
prozor u svet za publiku zaljubljenih žena. <o:p></o:p></span></span></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-AROYccFXv5w/V1rX7o2EkAI/AAAAAAAACQU/3tzDyZIJNV4VPo5sRqcsvToKgdhTkzAmQCKgB/s1600/hqdefault.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://1.bp.blogspot.com/-AROYccFXv5w/V1rX7o2EkAI/AAAAAAAACQU/3tzDyZIJNV4VPo5sRqcsvToKgdhTkzAmQCKgB/s320/hqdefault.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<a href="https://www.docdroid.net/nrMUH4m/3mister-vorky-2016.pdf.html" target="_blank"><br /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<a href="https://www.docdroid.net/nrMUH4m/3mister-vorky-2016.pdf.html" target="_blank"><span style="color: red;"><span style="font-size: large;">06. 06. 2016</span> <span style="font-size: large;">Katalog festivala</span></span></a></div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-15081016019541436172016-04-06T10:14:00.000-07:002016-04-06T10:18:02.273-07:00Negativne kritike<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="krtina" enablepopboxcode="1" style="overflow: hidden;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-GkPOzd-ZsR0/VwU16WH6jjI/AAAAAAAACKw/jT-eMX2AzGUiPycO4F-3jEBWbxQcaDpfA/s1600/Citizen_Kane-1.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://2.bp.blogspot.com/-GkPOzd-ZsR0/VwU16WH6jjI/AAAAAAAACKw/jT-eMX2AzGUiPycO4F-3jEBWbxQcaDpfA/s400/Citizen_Kane-1.JPG" width="400" /></a></div>
<br /></div>
<h3 style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; text-align: left;">
NEZVANIČNA VERZIJA</h3>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
<br /></div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
Po ko zna koliko puta Wellesov <em>Građanin Kejn</em> (<em>Citizen Kane</em>, 1941) proglašavan je za najbolji film, ovog puta po oceni Američkog filmskog instituta (A.F.I.), što ga i dalje čini najboljim američkim filmom svih vremena. Ovu ocenu uvažava i podrazumeva sva svetska javnost. Reč je o dugotrajnoj neprikosnovenosti koja je postala svojevrstan aksiom, nešto što se ne uzima u razmatranje i ponovno procenjivanje. (iako ga je na listi Sight & Sound zamenio <i>Vrtoglavica</i> Alfreda Hičkoka)</div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
A opet, pozicija ovog filma u krugovima stručnjaka, filmofila, pa i među običnim gledaocima više je nego problematična. Ovaj film, naime, uopšte nema svoje fanove, nikad nije bio komercijalan, o njemu se van ove liste malo priča, a – kako kažu ljubitelji Orsona Wellesa – ne predstavlja čak ni najbolji film ovog reditelja.</div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
Otud je <em>Građanin Kejn </em>velika enigma: on je enigmatičan po strukturi, enigmatičan po poenti, enigmatičan je i po atmosferi i, na kraju, po specifičnoj poziciji unutar istorije filma koja nikad nije do kraja istražena.</div>
<div align="center" class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
</div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
Zvanična verzija govori da je ovaj film značajan zbog svoje eksperimentalne aure, gde su prvi put isprobana radikalna rešenja u tretmanu filmskog jezika, poigravanje s dubinskim planom, subjektivci bez subjekta, višekanalni zvuk, nelinearna montaža. To pionirstvo u korišćenju ovih rediteljskih elementa takođe je pod velikim znakom pitanja. Od Abela Gancea, preko D.W. Griffitha, do Carla Theodora Dreyera, Sergeia Eisensteina, pa čak i Hitchcocka, vidimo sva ova rešenja iskorišćena do maksimuma, samo bez navodne istorijske upadljivosti i zvanične verifikovanosti.</div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
Mnogi pominju interesantne okolnosti u veti s biografijom poznatog novinskog imperijaliste Williama Randolfa Hearsta, hrabro kritikovanog i dramski izazvanog u <em>Građaninu Kejnu, </em>i to likom koji u filmu tumači sam Welles. Ali s obzirom na to da je američka kinematografija već poznavala socijalnu oštricu Franka Caprae i liberalnu demokratičnost Johna Forda, stvara se utisak da je <em>Kejnova </em>društveno-politička subverzivnost pomalo naduvana.</div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
Ne treba zaboraviti da je film sniman 1941. – u situaciji gde bukti najstrašniji rat čovečanstva, gledamo priču o životu jednog biznismena; dakle, u istoriji kinematografije koja nam je ponudila najveće heroje i antiheroje, odmetnike, razbojnike, ljubavnike i ratnike, mi gledamo film o duhovnoj praznini jednog tipičnog industrijalca!</div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
Čak i iz najlogičnije produkcione perspektive može se reći da je siže ovog filma krajnje nezanimljiv. Zapravo, ovaj film je krajnje dosadan. On je toliko dosadan, da najveća industrija zabave nije znala šta da radi s njim, pošto je već potrošila puno novca zarad specifičnog ugovora koji je imala sa Wellesom na ime njegove radio-adaptacije <em>Rata svetova </em>H.G. Welsa.</div>
<div align="center" class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
</div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
Naime, Orson Welles je jedini debitant u istoriji klasičnog Holivuda koji je imao odrešene rediteljske ruke. To se i te kako vidi u snimljenom materijalu i upravo to istorijski akcentuje <em>Građanina Kejna. </em>Ovo delo je unutar najzanimljivije fabrike iluzija nešto sasvim suprotno – demistifikacija trika, otkrivanje karata, spuštanje na zemlju i, što je najosnovnije, reč je o filmu bez ikakvih emocija. I taj „pas koji laje, a ne ujeda“ pokazao se savršenim za sve top-liste.</div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
Amerikanci, kao stručnjaci za ekonomiju, odlučili su da svoj najveći presedan iskoriste tako što će ostatku sveta ponuditi lažnu definiciju uspeha i time zadržati svoj kinematografski tron. Jer, <em>Građanin Kejn</em> je po svojoj strukturi evropski film. Hladan, dosadan, intelektualan, naučno-eksperimentalan, kvazisocijalan, on će postati paradigma svega što definiše evropski umetnički film u doba hladnog rata, od Bergmana do Antonionija.</div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
Hladnog rata više nema, nema ni zlatnog Holivuda, ali dosadnih filmova ima više nego ikad. Izgleda da je industrijalac William Hearst, na kraju, ipak pobedio. Malo je poznato da je upravo taj Hearst bio i uspešan filmski producent, ali – to je druga priča.</div>
<div class="glavniSadrzaj" style="font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
<span style="color: red;"><a href="http://www.popboks.com/article/5603" target="_blank"><br /></a></span></div>
<div class="glavniSadrzaj" style="font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
<a href="http://www.popboks.com/article/5603" target="_blank"><span style="color: red;">Popboks 12. 07. 2007.</span></a></div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
<br /></div>
<div class="glavniSadrzaj" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
<br /></div>
<div class="glavniSadrzaj">
<div class="separator" style="clear: both; color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-YKkZo3FHdQk/VwUT8MZAPHI/AAAAAAAACJg/AuyIeYhFMhkw14ikoEYxh4n1pEpOauiiA/s1600/41vuODnDSuL.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://3.bp.blogspot.com/-YKkZo3FHdQk/VwUT8MZAPHI/AAAAAAAACJg/AuyIeYhFMhkw14ikoEYxh4n1pEpOauiiA/s400/41vuODnDSuL.jpg" width="266" /></a></div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
<br /></div>
<h3 style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px; text-align: left;">
PANDORINA KUTIJA</h3>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
<br /></div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
Konfuzan, aritmičan, predugačak, <i>Avatar</i> Džejmsa Kameruna (2009) izgleda kao delo autora koji prolazi kroz krizu identiteta. Ali, kad bolje pogledamo, ova priča i jeste o tome - o krizi identiteta.</div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
Istražujući mističnu prirodu Pandore, planete na kojoj se diše drugačiji vazduh, Zemljani kuju osvajački plan. U tu svrhu su im potrebni hibridni proizvodi - avatari, svojevrsne kombinacije ljudskih gena, sa telom stanovnika Pandore.</div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
Ali, fokus ove priče ipak nije na domorodcima i zaštiti njihove ekologije, niti na zemljacima i kritici njihovog imperijalizma. Ovo je film o društvenim međustanjima, o grupi virtuelnih bića koja su prvo špijuni Zemljana, da bi potom postali pokret otpora domorodaca. Tretirani kao izdajnici i jednih i drugih, postaju ratnici protiv onih kojima su prvobitno pripadali. Na kraju, prvi među njima (poput Princa od Egipta u Crvenom moru) uspeva da promeni svoj disajni sistem i prilagodi ga Pandorinom vazduhu.</div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
Ovaj film je Cameronov portret u trenutku izdaje sopstvene ideologije. Čovek koji je snimio najpoznatije filmove aktuelnog guvernera Kalifornije, zapravo je reditelj koji je uveo intelekt u mišiće, najavivši 21. vek u jeku Reaganovih osamdesetih.</div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
Stvaralac koji je američku (i svetsku) fascinaciju telom doveo do samog apokaliptičnog kraja, danas nije siguran kojoj strani pripada. Da li je cvikeraš u teretani ili je dizelaš u biblioteci? Da li je demokrata među republikancima ili republikanac među demokratama?</div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
Ova dilema predstavlja i samu sudbinu <i>Avatara</i>, filma koji se ne bavi sukobljenim stranama, već usamljenošću insajdera, koji, pošto su se pravila igre izmenila, više ne zna da li pripada strani koja ga je platila, ili strani koju je špijunirao. Odgovor <i>Avatara</i> na to pitanje, ipak nije dvosmislen - svako od nas će se, po Cameronu, pre ili kasnije, integrisati sa tajnom neistraženih svetova i tako preći dozvoljenu rampu svog istraživanja. (Undercover cop)</div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px; text-align: center;">
</div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
Zato Cameron, počev od <i>Titanika</i>, snima bukvalno najskuplje filmove na svetu, jer samo na produkcionom vrhu planine (na dnu okeana), može da opravda svoju usamljenost. Visok budžet ovde ne služi političkom eksponiranju, već kamuflaži autora koji je <i>Terminatorom</i> najavio smrt svoje pozlaćene epohe, predvidevši, te 1984-e, poput kletve, srebrnu oluju, kako kod nas Jevreja tako i kod njih, Egipćana.</div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
<br /></div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
<a href="http://www.popboks.com/article/7811" target="_blank"><span style="color: red;">Popboks 24. 12. 2009.</span></a></div>
<div style="background-color: rgba(255, 255, 255, 0.701961); color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-bottom: 10px;">
. </div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-IuklkwmIMRI/VwUTYeqVpWI/AAAAAAAACJY/jU-xqS9orKQ_cTeLl4m1gWxYCspGgV3JA/s1600/large_bWKSVhlSjZT6OMaRYBiBUjzhD11.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/-IuklkwmIMRI/VwUTYeqVpWI/AAAAAAAACJY/jU-xqS9orKQ_cTeLl4m1gWxYCspGgV3JA/s400/large_bWKSVhlSjZT6OMaRYBiBUjzhD11.jpg" width="266" /></a></div>
<div class="krtina" enablepopboxcode="1" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; overflow: hidden;">
<h3 style="text-align: left;">
<br /> KOM SVETU PRIPADAŠ?</h3>
<div class="glavniSadrzaj">
<i><br /></i></div>
<div class="glavniSadrzaj">
<i>Rat svetova</i> Stivena Spilberga (2005) - još jedan imbecilan film američke produkcije koji ubeđuje nove desetogodišnjake kako su baš oni savremenici najboljih efekta i najvećih akcionih scena do sada snimljenih. Prvo da reagujemo na jednu od najvećih laži u marketingu ovog filma: ovo nije najskuplji film svih vremena! Naprotiv, u pitanju je vrlo jeftin film, demodiranih, dosadnih efekata u scenama koje su uglavnom smeštene u mračnim ambijentima, pa se ni ne vide dobro. Spielberg je, inače, velika cicija. Njegovi filmovi su mnogo jeftiniji nego što njegova reputacija i propaganda predstavljaju, a ako je nešto ovde impozantno - to je nivo praznine i ništavnosti. Gledajući ovu rupu na platnu, čovek se zapita kako nije dosadno autorima ovog filma da rade na nečemu što ne govori ništa, nikome, ni zbog čega, sem interesnog šibicarenja nad decom kojima su zahvaljujući seriji ovakvih prevara ionako spušteni kriterijumi za oduševljavanje bioskopskim, ali i ostalim životnim čudima.</div>
<div class="glavniSadrzaj">
Ali počnimo od Orsona Wellsa. Njegova radio verzija romana Herberta Georga Wellsa <em>Rat svetova </em>je ustvari jedan vrlo slab scenario koji je sem zlurade motivacije da uplaši osetljivo predratno stanovništvo, nije ponudio ništa što bi nam reklo bilo šta o ljudima ili makar o vanzemaljcima. To je scenario o nemoći, o tome kako su svi problemi živih bića kao i sva rešenja van naše kontrole. Međutim, kao što je pogrešno snimati dosadan film o dosadi, tako je pogrešno praviti nemoćan film o nemoći.</div>
<div class="glavniSadrzaj">
Ovaj film ima još jednog kinematografskog uzora iza svojih leđa. U pitanju je skriveni evropski hit iz 2002 godine, <em>Vreme vuka </em>(Le Temps Du Loup) Michaela Hanekea, apokaliptična vizija sveta kroz analizu međuljudskih odnosa koji su do apokalipse doveli. Ali, to je film o otuđenju kao metafori sudnjeg dana, koji inspiraciju nalazi u mračnoj atmosferi ruskog naučnofantastičnog filma (Tarkovski, Lopušanski). Holivudska nes-verzija ove teme nudi priču o gubitniku sa severa Amerike koga ne poštuje bivša žena, ni kolege ni deca. Sve dobro počinje za film koji se bavi socijalnom nepravdom prema marginalizovinim herojima, nad potisnutim i potcenjenim vrlinama u korumpiranom i površnom društvu. Međutim, glavni junak ovog filma je zasluženo marginalizovan. On je nemoralni i nemotivisani crv koji do kraja filma ništa zapravo i neće uraditi da izađe iz svoje ljušture. Bez želje da spase bilo koga sem sebe i svoju decu (a i taj motiv je sumnjiv, jer želi da se interesno dodvori bivšoj ženi koja mu je decu poverila na čuvanje), on beži od odgovornosti pred svojim svetom kao što Spielberg beži od odgovornosti nad svojom publikom. Tom Cruise se u ovih 117 minuta natrčao za obojicu, bežeći od naših mozgova na isti način na koji je bežao od vanzemljaskih očiju. Motiv očuvanja porodice koji ovde vaskrsava kao navodni autorski umišljaj je zapravo motiv čuvanja svog dupeta u malo širem smislu, primitivizam sa alibijem plemenske, arhetipske odvažnosti. U stvari, poznata terminološka nijansa između čojstva i junaštva je ovde vrlo upotrebljiva. Koliko je zapravo hrabrost našeg junaka, hrabrost vrline, a koliko demonstracija nužnosti i psiho-organske inertnosti?</div>
<div class="glavniSadrzaj">
Našem junaku će u toku filma biti ponuđeno da bude revolucionar, čak i kulturolog nove ideje, mesija. On će prezrivo odbiti filozofsku ponudu tajanstvenog ratnika (Tim Robbins), koji pokušava da od puke samoodbrambene nužnosti formira pokret, a od ogoljenog nasilja, ideju novog društvenog poretka. Ovaj lik će se pretvoriti u poremećenog, kvazi post-vijetnamskog paranoika, koji ne shvata da se nalazi u površnom filmu koji govori o nekim tamo džinovskim ubicama (bez želje da obrazloži George Wellsovu tezu koja govori da je <em>Rat svetova</em> zapravo metafora za RAT UNUTAR SVETA), gde će svaki tragalac za smislom unutar besmisla proći isto kao i vanzemaljci. Umreće neshvaćen, ptice će ga zaraziti kao što su lešinari pojeli zalutale pustinjake i odmetnike divljeg zapada. Kakvom zapadu pripadaju Spielberg i ekipa – jasno je. Ali, kakvom svetu pripada svako od nas je na nekom boljem filmu da razotkrije.</div>
<div class="glavniSadrzaj">
Još par reči o specijalnim efektima. Pod jedan: imamo nesrećnu 3-D animaciju koja nema šta da traži u ilizionističkoj umetnosti kakva je film. Ona se po svojoj skulptorskoj ontologiji izdvaja iz fototografskog koncepta snimanja i distribucije koja je i dalje u opticaju. Drugim rečima, efekat je vidljiv, umesto da formira iluziju realnosti. Primitivna, <em>King Kong</em> animacija i dalje pruža uverljiviju realnost od monotone animacije realnog pokreta. Pod dva: Holivud se jako trudi da polarizuje narativni film tako što će ga podeliti na sistem emocija i na sistem efekata. Verovatno je prvo srce, a drugo mozak. Ili obrnuto. Priglupa zapadna žanrovska Evropa je ovu dualističku zabludu zdušno prihvatila, tako da sada na nivou jednog filma imamo parčiće ljubavi i parčiće akcije koji se mehanički smenjuju na nivou procentualnosti bez ikakve ambicije da se oba pola sjedine po smislu Po toj logici, više emocija ima u non-stop akciji. Ali, ona košta više i otud naprasna potreba za <em>dušom</em> u bezličnoj produkciji. Ona služi kao alibi za uštedu. Ovaj film u stvari ima vrlo malo prave akcije, pa usled toga imamo pregršt veštačkih emocija i punu šaku lažne pravde.</div>
<div class="glavniSadrzaj">
Još sa početkom 90-ih, Holivud razvija sistem <em>toalet papir</em> filmova, vidljivo izbegavajući ono što se u razvijenim zemljama može nazvati idejnom politikom, tj. investiranjem u vreme, negovanjem vrednosti koje tek treba da se razviju iz manjinskog u većinsko, iz kulturnog u civilizacijsko. Govorimo, dakle, o ostvarenjima koji garantuju apsolutni i večni zaborav istog trenutka kada se povuku iz distribucije. <em>Rat svetova</em> je, na sreću, možda jedini rat koga se za godinu dana niko neće sećati.</div>
</div>
<div class="pull-right" id="yw1" style="color: #333333; float: right; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
<a class="facebook social-provider-icon" href="http://www.facebook.com/sharer/sharer.php?u=http%3A%2F%2Fwww.popboks.com%2Farticle%2F1397" style="background-image: url("icons.png"); background-position: 0px -64px; background-repeat: no-repeat; border: none !important; color: #111122; cursor: pointer; display: block; float: left; height: 32px; margin-right: 5px; text-decoration: none; width: 32px;" target="_blank" title="Facebook"> </a><a class="twitter social-provider-icon" href="http://twitter.com/share?url=http%3A%2F%2Fwww.popboks.com%2Farticle%2F1397" style="background-image: url("icons.png"); background-position: 0px 0px; background-repeat: no-repeat; border: none !important; color: #111122; cursor: pointer; display: block; float: left; height: 32px; margin-right: 5px; text-decoration: none; width: 32px;" target="_blank" title="Twitter"> </a><a class="google social-provider-icon" href="https://plus.google.com/share?url=http%3A%2F%2Fwww.popboks.com%2Farticle%2F1397" style="background-image: url("icons.png"); background-position: 0px -32px; background-repeat: no-repeat; border: none !important; color: #111122; cursor: pointer; display: block; float: left; height: 32px; margin-right: 5px; text-decoration: none; width: 32px;" target="_blank" title="Google Plus"> </a></div>
<div class="row" style="font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-left: -30px;">
<div class="span7" style="float: left; margin-left: 30px; min-height: 1px; width: 670px;">
<span style="color: #333333;"></span><a href="http://www.popboks.com/article/1397" target="_blank"><span style="color: red;">Popboks </span><span style="color: #333333;">12. 07. 2005.</span></a></div>
</div>
</div>
</div>
<div class="pull-right" id="yw1" style="color: #333333; float: right; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
<a class="facebook social-provider-icon" href="http://www.facebook.com/sharer/sharer.php?u=http%3A%2F%2Fwww.popboks.com%2Farticle%2F5603" style="background-image: url("icons.png"); background-position: 0px -64px; background-repeat: no-repeat; border: none !important; color: #111122; cursor: pointer; display: block; float: left; height: 32px; margin-right: 5px; text-decoration: none; width: 32px;" target="_blank" title="Facebook"> </a><a class="twitter social-provider-icon" href="http://twitter.com/share?url=http%3A%2F%2Fwww.popboks.com%2Farticle%2F5603" style="background-image: url("icons.png"); background-position: 0px 0px; background-repeat: no-repeat; border: none !important; color: #111122; cursor: pointer; display: block; float: left; height: 32px; margin-right: 5px; text-decoration: none; width: 32px;" target="_blank" title="Twitter"> </a><a class="google social-provider-icon" href="https://plus.google.com/share?url=http%3A%2F%2Fwww.popboks.com%2Farticle%2F5603" style="background-image: url("icons.png"); background-position: 0px -32px; background-repeat: no-repeat; border: none !important; color: #111122; cursor: pointer; display: block; float: left; height: 32px; margin-right: 5px; text-decoration: none; width: 32px;" target="_blank" title="Google Plus"> </a></div>
<div class="row" style="color: #333333; font-family: 'Open Sans', 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 14px; line-height: 20px; margin-left: -30px;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/Xs0K4ApWl4g/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/Xs0K4ApWl4g?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<div class="span7" style="float: left; margin-left: 30px; min-height: 1px; width: 670px;">
</div>
</div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-76670783209508509832015-12-21T08:21:00.000-08:002016-01-02T21:46:19.718-08:00Saradnja sa Gocićem<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-lafOR2bWsTk/VnJ2SLE-t6I/AAAAAAAACEY/RgzdKYTPoIc/s1600/poltergeist-1982.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="http://2.bp.blogspot.com/-lafOR2bWsTk/VnJ2SLE-t6I/AAAAAAAACEY/RgzdKYTPoIc/s400/poltergeist-1982.jpg" width="285" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;">Nepodnošljiva lakoća rimejka</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><b>pišu: Goran Gocić & Marko Kostić</b><o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Dogodilo nam se nešto neobično – nešto o čemu svaki
professor i Srbin potajno sanja. Izgleda da smo napornim bulažnjenjem i
piskaranjem o filmu – pardon, istrajnim predavanjem i publicistikom – ipak
stekli kakvu-takvu reputaciju. Dokaz je nedavni dopis stigao na adresu
«Plejboja» (za koji smo tada pisali) koje ovde citiramo u celosti. Tako nam je pružena makar jedna šansa
da nekažnjeno poučavamo narod, i to kao Konfučije, na inicijativu samog naroda.
<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br /></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Kao neuki konzument filma </span></i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">[ovo ti ne verujemo, čitaoče]<i> nisam mogao
a da ne čupam kosu kad vidim američke rimejkove genijalnih dela kao što su </i>Solaris<i>,
</i>Klopa piće muškarac žena<i>, </i>Nebo boje vanile<i>, pa onda tamo negde
dalje u prošlosti </i>Sedam samuraja<i> i slično. Bez ikakvog kinematografskog
predznanja ili obrazovanja ježio sam se gledajući kako se remek-dela pretvaraju
u reklamu za deterdžent. Nisam mogao da se otmem utisku da je to završni,
smrtonosni udarac umetničkom autorstvu, jer film nije jedina oblast u kojoj do
ispod svih granica banalizovani plagijat postiže višu cenu nego genijalni
original. U muzici je stvar možda još uočljivija. Da li je to realizacija
postulata Noama Čomskog o zaglupljivanju stada zarad efikasnije vladavine,
pitao sam se. Da li su svi kreativni potencijali čovečanstva iscrpljeni, pa se
pravi instant hrana za dušu, kao pivo sa ukusom limuna ili grejpfruta? Da li je
ovo znak da je čovek rekao sve što je imao pa je vreme da sunčev sistem konačno
prođe kroz tu galaktičku ravan i strese sa sebe pošast ljudskog postojanja? Čak
i kad bih se okanuo crnih misli, nisam mogao a da ne osetim one momente
transfera blama, znaš ono kad ti se naježi brada jer se neko drugi bruka, kad
zamislim tog reditelja koji na setu kaže: </i>“E, ovako ćemo da štrihujemo
Tarkovskog ili Kurosavu. Nemoj mi tu te teksture praskozorja, daj tu puno
svetlo, da lepo vide ljudi Toma Kruza, znaš da to vole, daj mu ovde ring lajt
da bude lep kao da ga je slikao Deki Milićević.”</span><i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; margin-left: 0in; margin-right: 17.85pt; margin-top: 0in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; margin-left: 0in; margin-right: 17.85pt; margin-top: 0in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Nemačka i Indija: <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Kulturne prepreke <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Dragi čitaoče, najočigledniji razlog za rimejk (kako etimologija ukazuje, <i>re-make</i>
ili ponovno pravljenje) verovatno se može svesti na <i>kulturološki</i> (sa ili
bez novodnika). U nekim zemljama, a to su obično velike zemlje i/ili zemlje s
jakim kinematografijama, bioskopska publika jednostavno nema stomak, ili samo
nema naviku, da vari stranske filmove. Razlozi, a i rešenja ovakvog luksuza
koji publika sebi mestimično i selektivno dozvoljava, raznovrsni su i variraju
od države do države. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">U nekim od njih, kao što je Nemačka, na primer, strani se filmovi
sinhronizuju na nemački jezik. Ovaj zahvat, koji je ljubiteljima filmske
umetnosti ni manje ni više nego varvarski i odbojan, i koji nenaviknuto uho para,
a nenaviknut ukus vređa, neka je vrsta <i>rimejka ograničenim sredstvima</i>. I
stvar navike. Uostalom, Nemci imaju rešenje i za filmske puriste, pristalice
shvatanja da je film umetnost: akronim <i>OmU (Original mit Untertiteln)</i>
znači da Hamfri Bogart zvuči upravo kao Hamfri Bogart, a ne kao Hans Miler. U
staroj Jugoslaviji kružila je anegdota o slovenačkoj sinhronizaciji, kad Džon
Vejn uleti u salun i izusti <i>«eno vino hitro, Indijaneri prihajajo».</i> Dobre
strane ovog sistema su manja naprezanja pri gledanju stranih filmova, umereni
troškovi obrade (sinhronizacija je, dakako, skuplja od titlovanja, ali ipak daleko
jeftinija od rimejka) i činjenica da se i loši glumci uvek snađu za posao. <i><o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">U drugim, čudnijim zemljama, kao što je Indija, na primer, rimejk je
uobičajena i vrlo česta pojava. Indija ima vlastite, samo sebi svojstvene
razloge za množenje ljudi i filmova. I jedno i drugo im dobro ide. Uobičajena
praksa jeste da se svaki indijski filmski hit, ako je uspešan na hindi govornom
području, obavezno ponovo snima na urduu (naravno, s lokalnim glumcima i
rediteljima) i obrnuto. A ako je već postao megahit na urduu, onda zašto ga ne
snimiti ponovo i na telugu i da svi budu srećni? <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Zašto, dakle? Pa Indija ima veliki broj nepismenih, polupismenih i kako se
kaže u novogovoru, <i>funkcionalno nepismenih</i> obožavalaca filma, te je
titlovanje smesta isključeno. Sinhronizacija je moguća opcija, što pokazuju
primeri u Nemačkoj i drugde, no Indijci su veliki poštovaoci vlastitih filmskih
zvezda i velike lokal-patriote. Oni ne bi svoje idole i navike menjali sve ni da
im platite, pa makar isti poticali iz susedne savezne države. Ovo je, i glavni uzrok tako obilate indijske filmske
ponude, koja u dobroj godini ume da stigne i do 900 naslova. Ali razumite ih. Zamislite,
na primer, da u serijalu <i>Hajde da se volimo</i> igra Severina… Greh je
sladak i u susjednoj Hrvatskoj, ali Brena je Brena i ono što ne ide, stvarno ne
ide. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; margin-left: 0in; margin-right: 17.85pt; margin-top: 0in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR; mso-bidi-font-style: italic;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; margin-left: 0in; margin-right: 17.85pt; margin-top: 0in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR; mso-bidi-font-style: italic;">Balkane moj: <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR; mso-bidi-font-style: italic;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR; mso-bidi-font-style: italic;">Upadljivo
odsustvo rimejka kod kuće<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Moramo ovde već napraviti mini skok na Balkan i doneti mini zaključak da se
učestalost rimejka odnosi na najplodnije svetske kinematografije i na „najrazmaženiju“
filmsku publiku, kakva je ona indijska ili ona u SAD. A kada je reč o domaćem ili
pak <i>nedajbože</i> balkanskom filmu, rimejka praktično nema. Da li nas to
čini originalnijim kinematografijama od američke i indijske? <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Odgovor na ovo retoričko pitanje je, naravno, ne. Rimejk je manje posledica
nedostatka ideja i nestašice scenarija, a više luksuza određene kinematografije,
izbirljivosti njene publike i obilja koji može da priušti više odgovora na isto
pitanje, više stilova za istu priču. Fenomen rimejka je čak rezultat <i>određene
sofisticiranosti publike</i>, koja je spremna da konzumira više filmova prema
istom motivu, istom literarnom predlošku pa čak da plati da gleda dva filma sa
identičnim scenarijem.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Da bi smo rasvetlili fenomen rimejka, treba da pođemo od sledeće činjenice:
produkcija rimejka povezana je s dramaturgijom i scenarističkom pozadinom
projekta, a mnogi od balkanskih produkcija kubure s činjenicom da je scenario
osnovna jedinica najuspešnijih kinematografija. Prosečnih i loših scenarista
svuda, pa i kod nas, ima kao ladne vode. Dobri scenaristi, pak, su toliko retki
i toliko traženi, da se kod nas većina na kraju odlučuje da režira svoje
spisanije jer je mnogo lakše dobrog scenaristu naučiti da režira nego dobrog
reditelja da piše. Primeri Duška Kovačevića ili Miroslava Momčilovića ovo
potvrđuju. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Takođe, greške u scenariju su prosečnom gledaocu mnogo upadljivije nego one
režijske. No cena ovog zanimanja je u nas i regionu i dalje generalno
potcenjena. Na brdovitom Balkanu i jednako važi ono zlatno pravilo iz vremena
socijalizma da niko ne može tako malo da vas plati koliko vi možete mnogo da
ošljarite pri pisanju scenarija.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Ovo pravilo čini filmove velikih kinematografija vanzemaljski različitim od
naših. Evropska i američka snimanja su neuporedivo skuplja od domaćih, ali je cena
«najpovučenijeg» sektora u produkciji, scenarističkog, viša i procentualno i
apsolutno. </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Scenario je tradicionalni problem domaćeg igranog filma, ali
ne zato što su dobri scenaristi izumrli, već zato što je bez organizovane mreže
studijskih uslova gotovo nemoguće snimiti film onako kako je napisano. Umesto
toga, rediteljski posao sastoji se u snalaženju kako ko zna i ume na licu
mesta, uz tolerisanje mogućnost naknadnih izmena i korišćenje objektivnih
prepreka kao likovne inspiracije. Zato su mnogi srpski filmovi, pod uticajem jugoslovenskih
prethodnika – puni naturalnih i crnih slika bede.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; margin-left: 0in; margin-right: 17.85pt; margin-top: 0in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; margin-left: 0in; margin-right: 17.85pt; margin-top: 0in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Nepisano pravo na krađu <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 17.85pt;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">i pisano pravo na kopiranje<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Ključ za razumevanje datog paradoksa – zašto na brdovitom Balkanu nema
rimejka, ali nema baš ni mnogo originalosti, a u resavskom Holivudu gde sve
puši od rimejka, ima i inovacija, originalnosti, novotarija. Razlog je, reklo
bi se, <i>pravne prirode</i>. Kada je originalost pravno jasno regulisana ili
dobro plaćena, kada kopiranje nije ni ilegalno ni podlo – pod jednostavnim
uslovom da se svi autori potpišu i da se za to plati nadoknada (makar bila
simbolička) – onda nastaje situacija u kojoj cveta umetnička i filmska
produkcija, A, B, i nižih klasa, a s njima i sve vrste rimejka.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Kada citiramo, parafraziramo ili direktno kopiramo neku muzičku matricu ili
motive neke priče, mi time javno proglašavamo vrednost uticaja nekog znanog
autora. Kada kopiranje jednostavno ne bi bilo dozvoljeno, onda bi i umetničke
akademije bile nelegalne. Naprotiv, akademije nas uče kako da javno objavimo
našu povezanost sa umetničkim stilom ili tradicijom u kojoj stvaramo. Zato su
američki filmski proizvodi potpuno legalni, dok proizvodi malih kinematografija
deluju kao da se tek bore za pravo da budu legalizovani.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Ukratko, tamo gde nema krađe uglavnom ima mnogo kopiranja a tamo gde nema pravno
regulisanog kopiranja, ima bespravnih prezumanja tuđih ideja kroz slobodnu
licitaciju kolektivnih želja. Krađa podrazumeva tajno preuzimanje ideja, dok je
kopiranje javno poštovanje prethodnika. Produkcije koje to dobro znaju, podigle
su cenu prava na kopiranje. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Za to vreme, u Srbiji, ništa tih profesionalnih relacija nije reflektovano
u javnosti, pa zato pitanja o krađi autorskih ideja ostaju skrivena i bez
odgovora. Kada ovde nekome ukradeš projekat, mazneš ideju ili prepišeš scenario,
taj će zauvek ostati anomimna žrtva tuđe krijumčarske popularnosti. Iz tog
krimi kompleksa, u našim filmovima niko nikog ne kopira, jer to bi bilo
nezgodno za svaku šanersku savest, poput lopova koji se uporno vraća na mesto
zločina. Zato u nas ne postoji dramski kontinuitet, ključni pojam filmske
produkcije, režije i montaže, proizašao iz tradicije javnog umetničkog
nadovezivanja. Niko ovde nikog otvoreno ne kopira, zato što se svi uzajamno potkradaju.
<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">U Holivudu je suprotan slučaj. Mi naknadno plaćamo cenu ulaznice da bismo u
bioskopu gledali kontinuitet tuđih kultura, ili svoje vlastite, ali na stranom
jeziku. Zato smo mi večiti gosti tuđih filmskih predstava, dok su Amerikanci
već u produkcionim pripremama platili ceh da bi mogli da prezmu prava na naš
kulturni prostor, na čelu s bioskopom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-wR9c6C3aj8E/VnKG0Qijq_I/AAAAAAAACFI/MeRmSKPaN3k/s1600/remake-films-soupconne-pas--720x480%2B%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="266" src="http://4.bp.blogspot.com/-wR9c6C3aj8E/VnKG0Qijq_I/AAAAAAAACFI/MeRmSKPaN3k/s400/remake-films-soupconne-pas--720x480%2B%25281%2529.jpg" width="400" /></a></div>
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Ključni, američki slučaj<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Tako dolazimo do još jednog mini zaključka, do najkompleksnijeg,
najsimptomatičnijeg, američkog slučaja koji je inspiracija za ovaj tekst i koji
je bez sumnje najvažniji za globalnu sudbinu filma. Jer što se filma tiče, Holivud
odlučuje sudbinu svih. Jednostavno, SAD i Holivud su kolevke kako filma, tako i
filmskog rimejka. Bez Holivuda, rimejk bi bio samo sporadični incident. Koji je
razlog ove američke „loše navike“ od koje su navodno lošije samo konzumiranje
brze hrane i nervoza na obaraču? Razlog jeste, kako smo naglasili, prvo
kulturne, potom i pravne prirode, uz jedan neizbežni, <i>ekonomski</i> element.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Američka publika, naime, nije nepismena kao indijska: ona, dakle, ne bi
imala ni najmanji problem s titlovima. Tržište je ogromno, te ni sinhronizacija
nije nikakva, a ponajmanje finansijska prepreka. Štaviše, filmovi bi zvučali
kudikamo <i>bolje</i> kada bi nekog francuskog brbljivca ili italijanskog
kreštavog fićfirića nahovali uz pomoć Morgana Frimena. No Amerikanci naprosto
nikad nisu, ili još nisu, navikli na strane filmove, kao što su se, na primer,
postepeno navikli na strane automobile. Oni decenijama unazad, prepakiraju,
refabrikuju i kopiraju ne samo uratke vlastite kinematografije, već i odabrane
projekte iz Evrope i Azije.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Na primer, «Oskarom» nagrađen <i>Miris
žene</i> rimejk je istoimenog italijanskog filma koji je bio dirljiviji od
originala, a takođe nagradama ovenčani film <i>Dvostruka
igra</i> Martija Skorsezea, verzija je kineskog filma <i>Unutrašnji poslovi</i>. <i>Nebo boje vanile</i> je verzija španskog
filma <i>Otvori oči</i>, a <i>Muškarci koji mrze žene,</i> američka je verzija
švedskog blokbastera <i>Devojka sa tetoviranim zmajem</i>.<i> </i>Primera ima toliko i
potiču iz toliko zemalja da ih je zbilja teško pobrojati. Da li ova
pojava označava nešto negativno ili pozitivno u svetu bioskopskog filma? Da li
zaključke treba vući iz neuspelih (aktuelni, i kako očevici tvrde, potpuno
nepotrebni, rimejk<i> Keri</i>) delimično uspelih (primer <i>Poltergajsta</i>) ili uspelih primera (rimejk francuskog filma <i>Bob
le Flambeur</i>)?<i> </i><i><o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Dakle s druge strane okeana i podaleko od balkanskih pravila, u Holivudu, scenaristi
su okupljeni oko strogog i prekog sindikata, koji ne dozvoljava lako ekranizovanje
bilo čijeg scenarističkog predloška. Scenaristi pravno ne smeju da prodaju
svoje delo kako hoće i za bilo koju cenu, niti producent sme da snimi film po
scenariju čija prava nije podmirio. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Zbog utvrđenih cena scenarija, najveća teškoća holivudske proizvodnje zatiče
se već u fazi priprema. U slučaju uspešnih, kod publike oprobanih romana ili
notornih biografija koje će pre ili kasnije zasigurno završiti na filmu –
najvažnije je pitanje kako osvojiti prava za ekranizaciju, i tu nastupa
licitacija, kao i kod najvrednijih likovnih dela. Ovo je jedan od razloga što
producenti često ekranizuju scenarija iz drugih kinematografija, jer su
evropske i azijske cene ideja mnogo manje nego one u SAD. Scenarističkih zvezda
je malo – jedan se zvao Džo Esterhaz – ali njihovi honorari umeju da dobace i do
pet miliona dolara. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">No s</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">tatusi traženih scenarista, pre nego reditelja, brzo su promenljiva
kategorija: neko ko je danas moderan, može biti staromodan već u sledećem
filmskom trenutku.</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> Ali moda je
ciklična. Zato snalažljivi američki producenti, kada njihova stara publika
preraste u roditelje, ponovo ekranizuju onaj stari dobri scenario, ali ovaj put
za njihovu decu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">I</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">z istog razloga, mnogi producenti nalaze rešenje u kupovini «na veliko»,
dakle cele franšize (poput <i>Terminatora</i>, <i>Parka iz doba Jure</i> ili
strip junaka Betmena i Spajdermena), koja im omogućava da snime više nastavka
sa istim junacima. Naravno da takvi producenti ne propuštaju dodatnu ugovornu
mogućnost da posle izvesnog vremena snime rimejk po predlošku scenariste kojeg
su ranije već platili. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Postmoderna forma<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Postoji bar još jedan jak razlog u odbranu rimejka kao takvog, kojeg bi
morali razumeti upravo filmobranitelji i obožavaoci filma kao umetnosti – za
razliku od nepismenih masa, penzionera koji ne vide da čitaju titlove i
gramzivih producenata koji hoće iz svega da iscede profit kao Marko suvu
drenovinu. Ovaj bi razlog mogli nazvati estetičkim. Naime, pažljiviji pogled na
fenomen rimejka otkriva nam šaroliku lepezu <i>stilskog vežbanja</i>. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Svakog ljubitelja slikarstva, naime, zanima kako određeni slikar pristupa
aktu ili mrtvoj prirodi, jer kada je žanr dobro poznat, uigran, kodiran i
razrađen, onda se možete koncentrisati na kompoziciju, stil, perfekciju u
detaljima. Ili, ako hoćete da govorite jezikom filmskog rimejka, pogledajte
kako nekom čestom tematskom motivu u slikarstvu, poput raspeća Hrista, pristupa
Brojgel, kako Gogen, a kako Dali. Ovako čete brzo saznati o stilu, pa čak i o
svetonazoru prozvanih i pozvanih umetnika – ukoliko je, naravno, stil ono što
vas interesuje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Pojam originalnosti, uostalom, i potiče
iz postrenesansne likovne umetnosti. Ali za razliku od tehnologije likovnog
dela, tehnologija filma ne može nikad biti sasvim originalna. Čak i ako film
poseduje elemente originalnosti, oni se pre svega tiču vizuelnog, likovnog
izraza, kroz postupak mizanscena, glume, osvetljenja, rediteljske invencije i improvizacije,
koje po definiciji ne počivaju na nečemu što je napisano na papiru.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Ili da damo primer koji je bliskiji filmskom mediju. Kada postavljate </span><i style="font-family: 'times new roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Hamleta</i><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">
ili </span><i style="font-family: 'times new roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Ujka Vanju</i><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> na scenu, to je savršeno legitimno. Niko vas ne optužuje
za neoriginalnost zato što niste izabrali neki manje izvođeni ili nikad
izvođeni komad. Zašto isto pravilo ne bi važilo i za film? Zašto ne bi radili
rimejk, recimo, </span><i style="font-family: 'times new roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Psiha</i><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> ako je pretpostavka da je film umetnost i da su
pojedini scenariji remek-dela? Zahtev da ukinemo rimejk na filmu bio bi
analogan onom da se u pozorištu postavljaju samo devičanski, neraspakovani
komadi.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Stoga, sedma silo, primenimo hrabro zadata pravila na sedmu umetnost.
Činjenica je da svaki novi scenarista <i>Hamleta</i> ili <i>Ujka Vanje</i> ili <i>Zločina
i kazne</i> može biti nominovan za «Oskara» u kategoriji adaptacije književnog
dela. Neki rimejk nas vodi bliže izvornom literarnom tekstu, kao što je slučaj
sa <i>Srcem tame</i> i <i>Apokalipsom danas</i>, koji se oba pozivaju na
Džozefa Konrada. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Banda Kola Jangera i Džesija Džejmsa</span></i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> i <i>Jahači na
duge staze</i> bili su filmovi posvećeni istom mitu s divljeg zapada, koji su
dva srodna američka savremenika, dva novoholivudska autora, Filip Kofman i
Volter Hil, stavili u istu tematsku ravan i otkrili čitavu provaliju razlika.
Ovde nije reč o rimejku, ali je u pitanju bio dobar, ako ne i jedini povod za
poređenje. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Neki rimejkovi, poput filma <i>Čudne igre</i>, koji je rađen sa istim
rediteljem, dvopalmnim Mihaelom Hanekeom, praktično sa istom scenografijom i po
identičnom scenariju (samog Hanekea), dopuštaju da uočite razlike u stilu glume
i suptilnom delovanju dva jezika, nemačkog i engleskog. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Da spomenemo konačno i termin koji danas prećutkuju i njegovi tvorci,
rimejk je postmoderna izražajna forma. U slučaju rimejka, gledalac ako želi,
može da se oslobodi jednog balasta, više ili manje napornog, a to je praćenje
radnje, budući da zna unapred šta će se desiti. Umesto toga, takav gledalac se
prepušta drugim, i reklo bi se, </span><i style="font-family: 'times new roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">čistije filmskim</i><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> zadovoljstvima, onim izvan
dramaturgije i pozorišta. Reklo bi se da filmovi koji počivaju na tradicionalnom
scenarističkom pripovedanju, dozvoljavaju gledaocu da prati film a da pritom ni
ne razmišlja o priči i scenariju.</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span lang="EN-GB"></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
</div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Dakle, štampane umetničke vrednosti rezervisane su za sladokusce svih vrsta. Publika koju zamara praćenje teksta, slobodna je da okrene list i da, u slučaju knjige, uživa u ilustracijama, u slučaju scenarija - u storibordu, a u slučaju časopisa - odgovor je uvek negde na sredini.. </span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-vyF-fSLoFDc/VnKPSVadYAI/AAAAAAAACGA/5t_cd8YhLI0/s1600/movie-poster-remakes-originals.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="235" src="http://4.bp.blogspot.com/-vyF-fSLoFDc/VnKPSVadYAI/AAAAAAAACGA/5t_cd8YhLI0/s400/movie-poster-remakes-originals.png" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span lang="EN-GB"><a href="http://issuu.com/gocic/docs/rimejk" target="_blank"><br /></a></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="color: red; font-size: large;">Plejboj 7. 06. 2013</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span lang="EN-GB"> </span><b style="text-align: left;"><span lang="SR" style="font-size: 18pt;"><i>Pravo na film</i></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; margin-left: 0in; margin-right: -86.45pt; margin-top: 0in;">
<b><span lang="SR" style="font-size: 18pt;"><o:p></o:p></span></b></div>
<span lang="SR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: "times new roman" , serif;"><b> </b> </span> </span><br />
<span lang="SR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: inherit;"><i> In Memoriam Hezus Franko (Jesus Franco, 1930–2013)</i></span></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><span lang="SR" style="font-size: 11pt;"> </span> </span><span lang="SR" style="font-size: 11pt;">i Lina Romaj (Lina Romay 1954–2012)</span></i></span><br />
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; margin-left: 0in; margin-right: -86.45pt; margin-top: 0in;">
<b><span lang="SR" style="font-size: 11pt;"><o:p></o:p></span></b></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; margin-left: 0in; margin-right: -86.45pt; margin-top: 0in;">
<b><span lang="SR" style="font-size: 11pt;"><o:p></o:p></span></b></div>
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; margin-left: 0in; margin-right: -86.45pt; margin-top: 0in;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-qV8S-cuUi04/VnKA1uuDs0I/AAAAAAAACE0/3WM3Z8LxSOk/s1600/Jes%25C3%25BAs%2BFranco%2By%2BLina%2BRomay%2Ben%2Blos%2BGoya.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="223" src="http://2.bp.blogspot.com/-qV8S-cuUi04/VnKA1uuDs0I/AAAAAAAACE0/3WM3Z8LxSOk/s400/Jes%25C3%25BAs%2BFranco%2By%2BLina%2BRomay%2Ben%2Blos%2BGoya.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span lang="EN-GB" style="font-size: large;"><i><b>pišu: Goran Gocić & Marko Kostić</b></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span lang="EN-GB">2013 g. je umro je jedan od najlošijih, ako ne i najlošiji slavni
evropski reditelj. Godarov vršnjak </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Hezus Franko, reditelj B horora, niskobudžetnog
erotskog filma i uopšte nekrunisani kralj jeftinog i eksploatacijskog filma,
preminuo je u osamdeset drugoj, dok je radio na filmu Al Pereira protiv žena
aligatora. Fokusirajući se na seks, pokolj, drogu i makabr – Franko je završio
u Ginisovoj knjizi rekorda kao najplodniji filmski autor svih vremena</div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: .25in;">
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Hezus Franko je pojava koju bi u Srbiji
trebalo naročito da proučavamo i uvažavamo. Kako? Napravićemo jednostavnu
analogiju. Proizvodnja vina je komplikovana. Naročito za zahtevnu klijentelu.
Zemljište, sorta, berba, ležanje – da je vino lako napraviti, onda bi
osetljivom nepcu jednako dobro bilo francusko i tajlandsko. Zato, kada se
pomene Franko, vazda se setimo fabrike alkoholnih pića „Vino Župa“ iz
Aleksandrovca. Ona je u staroj, novoj i raspaloj Jugoslaviji štancovala užasne
kiseliše. Ali publika, shodno tome, nije bila zahtevna. Bili smo u mnogo kafana
koje su od vina služile isključivo „Banatski rizling“. „Vino Župa“ je, prosto
rečeno, išla na kvantitet. Dok bi se otmeniji vinari pozivali na dugu
tradiciju, know-how, odabrane sorte grožđa, neponovljivi buke – „Vino Župa“ je
u katalozima uvek navodila samo ogromne količine proizvedene u toj-i-toj
godini.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Slično je sa Hezusom Frankom. Koristio bi
scenografiju tuđih – mahom horor – filmova koju bi iznajmio na par dana i na
licu mesta zbrzao scenario-dva koji bi se zvali Oaza Zombija, Nož za
prostitutke, Seksualna apokalipsa, Poljubi me, monstrume, Loš dan na groblju, Žene
iza rešetaka ili tako nekako. Nikad nije prekoračio rokove ni za dan. Radio je
munjevito, izgleda bez suvišnih dublova. Šta god bi glumci izveli, Džes Frank,
kako se sam prekrstio za potrebe Angloamerikanaca, se oduševljavao. </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Nije tražio
uživljavanje u uloge, kao Polanski od Adriana Brodija u Pijanisti, ili Skorceze
od De Nira u Razjarenom biku. Nije tražio da se kadar ponovi dvadeset puta kao
Kjubrik da bi dodirnuo nedostižnu perfekciju. Nije pucao na „Goje“ i „Cezare“
ili, ne daj bože, „Palme“ i „Oskare“. Ali je zato rekordne 1977. snimio
dvanaest filmova.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Tako je Franko dogurao do brojke od oko 160
igranih naslova. U ovome je ušao u Ginisovu knjigu rekorda i svi su izgledi da
će tamo i ostati. Nešto što nikad neće poći za rukom ni Frensisu Kopoli, ni
Mihaelu Hanekeu, ni Larsu fon Trijeru. Čovek prosto mora da se odluči. Može da
garantuje ili kvalitet ili kvantitet. „Vino Župa“ i Hezus su se odlučili za ovo
drugo.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Franko kao da je pratio onu poznatu maksimu
iz stare Jugoslavije „ne mogu oni nikad tako loše da me plate kako ja mogu loše
da radim.“ Frankova nemarnost i trapavost su notorne. Specijalne efekte i
masku, od presudne važnosti kad je u pitanju žanr horora, kao da su mu radili
izvesni Grunf i grupa TNT. Glavne uloge su mu igrale starlete koje kao da su
upravo otpuštene iz amaterskih pozorišta. Istovremeno bi radio na dva ili tri
filma, u kojima bi koristio iste glumce i ponavljao delove snimljenog
materijala da bi popunio praznine. Ostalo je, u stilu evropske varijante
Amerikanca Rasa Mejera, Franko radio svojeručno, iako zli jezici tvrde da je
sve radio nogama.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Famu je napravio u rodnoj Španiji
šezdesetih filmom Užasni doktor Orlof (1962). Šok je izazvala činjenica da u
jednom mometu bljesnu nage ženske grudi. Franko je režirao ne samo prvi španski
horor, već i prvi porno. Kako je krajem šezdesetih zbog svog prezimenjaka
Franka emigrirao iz Španije u Francusku, Hezus je mogao da opuštenije snima
filmove, što narod kaže, za odrasle, istražujući zabranjene strane svog
katoličkog vaspitanja. Iako nije bio talentovan kao srodni kolega Žan Rolin,
Franko je napravio jednu od najimpresivnijih karijera na evropskoj estradi tog
vremena. Svedočimo da su neki njegovi filmovi bili toliko loši da su zapravo
bili dobri.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-Gxqv64mMs4Q/VnKIRqcly9I/AAAAAAAACFY/9cuy_dm7TYw/s1600/francoposters_zps1d1239f4.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="http://2.bp.blogspot.com/-Gxqv64mMs4Q/VnKIRqcly9I/AAAAAAAACFY/9cuy_dm7TYw/s400/francoposters_zps1d1239f4.jpg" width="261" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
Novo poglavlje se otvorilo kad mu je pažnju
privukla jedna lepa, maloletna kasirka po imenu Lina Romaj. Kad je na njega
došao red u samoposluzi, Hezus je Lini dao ponudu koju je nemoguće odbiti. Ženski
vampir (1973) sa tada devetnaestogodišnjom Linom u prvoj naslovnoj ulozi, pun
je pubertetskih kadrova. Pubertetlija je, međutim, bio iza kamere. Dok je gola grofica-vampirka
isisavala život iz svojih žrtava, Hezus nam je čestim zumovima otkivao detalje
njene anatomije.</div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Ostalo je istorija. Luis Bunjuel je
zahtevao da ga upozna. Klaus Kinski se od svih reditelja jedino s njim nije
svađao. Kristofer Li je igrao u dva njegova filma. Lik nepokretnog reditelja u
Almodovarovom filmu Zaveži me posvećen je Hezusu Franku. Nijedan njegov film
nije bio blizu osvojio nagradu „Goja“ – špansku varijantu „Oskara“ – ali je
zato Franko dobio „Goju“ za životno delo. A Lina Romaj je ostala ne samo
njegova životna saputnica i porno-horor muza. Četvrt veka mlađa od njega, od
osamdesetih postala mu je asistentkinja i zamenica na rediteljskoj stolici i u
montažnoj sobi.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Ovaj svestrani čovek završio je prava, ali
je s većom strašću glumio, asistirao, komponovao, montirao, snimao ili produkovao
filmove. I naravno, pisao scenarije i režirao. A najčešće sve to istovremeno. Na
špici filma Ženski vampir potpisani su glumac Džes Frank, kompoziror Danijel
Vajt, montažer P. Kvero, snimateljka Džoan Vinsent, i reditelj J. P. Džonson.
Ali iza svih nabrojanih avatara krio se isti tihi čovek sa umetničkom bradicom
i neumetničkim pristupom.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Najpoznatiji naslovi su mu verovatno horori
Užasni Doktor Orlof, Nekronomikon (1969) i Vampiros Lezbos (1970). Ali njegov
je opus neobuzdano meandrirao u rasponu od erotski intoniranih filmova strave,
preko hardkor porna, sve do saradnje sa Orsonom Velsom na Falstafu. Na kraju je
Franko i korežirao Velsov nedovršeni projekat Don Kihot. </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-3O6hsxV8Z9A/VnKPN1oPjrI/AAAAAAAACF4/-_GL6nRe4UA/s1600/diemarquisevonsade_bluray.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="http://4.bp.blogspot.com/-3O6hsxV8Z9A/VnKPN1oPjrI/AAAAAAAACF4/-_GL6nRe4UA/s320/diemarquisevonsade_bluray.jpg" width="273" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Rečju, jedan je Hezus Franko. Sa svojim
golemim opusom, mikro budžetima, prkošenjem katoličkoj Španiji i brzopoteznom
realizacijom, Franko je kuriozitet evropske kinematografije. On nikako nije
slavan zbog značajnog doprinosa istoriji filma, formalnih inovacija ili
festivalskih uspeha. Izuzimajući jedno gostovanje na Berlinalu s filmom Nekronomikon,
ove stvari su Hezusa zaobišle u širokom luku. Možemo dodati da ga, ruku na
srce, nikad nisu ni interesovale. Njegove su ambicije, a i strategije bile
drugačije.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">One su počinjale i završavale se s
nižerazrednim, eksploatacijskim B formulama o ženama aligatorima, zombi
devicama, lezbo vampirkama i krvoločnim Barbikama. Ali Frankovi filmovi su
istovremeno i svedočanstvo slobode izražavanja i, ako hoćete, umetničke
komunikacije – dokaz da naša civilizacija nudi više slobode nego mnoge naše
proklamovane vrednosti i privatna uverenja. Franko je primer da je u javnom
svetu sve moguće i da rad i novac, a pogotovu uspeh, ne moraju da budu moralno
stroge discipline.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Gledajući Frankova (ne)dela, njihovu
trapavost i jeftinoću – aktivnost u koju smo se, protivno svakoj logici, s
entuzijazmom upustili – shvatamo da je uživanje na snimanju ovih filmova
verovatno bilo veće nego uživanje publike prilikom projekcija. Ali ta
implikacija lenjog hedonizma nije publiku odbila od Frankovih artefakata.
Naprotiv, hiljade fanova ovog reditelja može da potvrdi kako je umetnička sloboda
isplativija od radne vrline. </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">„Nazivaju me amaterom“, prokomentarisao je
jednom Franko svoju reputaciju. „Hvala im. Ja volim film, a to je pravo
značenje reči na latinskom. To je za mene kompliment.“ Umetnik, naime, ima
pravo da bude loš jer je to pravo otvoreno za javnu verifikaciju i proveru. Kad
snimi film koji se zove Putovanje za Bangkok – kovčeg uključen u cenu umetnik
izaziva podsmeh ciničnih kritičara, akademskih krugova i nadobudnih kolega –
ali ako ostane pri svojoj nameri i određenju, demokratski smisao njegovih
filmova niko ne može osporiti. Fotografskim rečnikom, prava autora su zaštićena
samo onda kada su javno eksponirana, poput grudi Line Romaj pod Frankovim uvek
spremnim rasvetnim telima.</span></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">
</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-5miDXJJxvOQ/VnKOfprMQsI/AAAAAAAACFw/6toqkDOmIpE/s1600/5ca039e77671bfbc81df38f973fea0c2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="http://4.bp.blogspot.com/-5miDXJJxvOQ/VnKOfprMQsI/AAAAAAAACFw/6toqkDOmIpE/s320/5ca039e77671bfbc81df38f973fea0c2.jpg" width="228" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-GB">Mnogo je moralnije biti javno nego tajno
nemoralan, baš zato Frankov zanatski nedostatak predstavlja javni kvalitet.
Njegovi filmovi su afirmacija opštih kinematografskih simbola, kroz
zavodljivost neposrednih čulnih senzacija. Seks, pokolj, droga i makabr,
zajedno oblikuju estetsko uporište protiv kojeg se moderni gledalac ne treba
boriti, već se s njim treba upoređivati. Frankovi filmovi nam sve dozvoljavaju
– pa čak i da se s njim poredimo. Šta je lepše od situacije u kojoj kritičar
hvali poznatog reditelja a pritom važi za boljeg reditelja od njega. Uporedite
se sa ovim rediteljem, pobedićete u svakom slučaju. To se zove liberalna
umetnost i to ona u kojoj nije liberalan reditelj, već gledalac. Nije Franko od
nas napravio modernu publiku, naprotiv – njegov značaj je u tome što smo mi od
njega napravili modernog autora. Što bi se reklo jezikom građanskih prava,
svako đubre ima pravo da bude đubre i da pronađe svoju publiku. Caru carevo, a
Hezusu Hezusovo.</span></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-E4j8L-8G_l0/VnJ-vE5x0BI/AAAAAAAACEk/rBr6FTnskv0/s1600/page_1%2B%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="http://4.bp.blogspot.com/-E4j8L-8G_l0/VnJ-vE5x0BI/AAAAAAAACEk/rBr6FTnskv0/s400/page_1%2B%25281%2529.jpg" width="297" /></a></div>
<br /></div>
<div style="margin-right: -86.45pt;">
<br /></div>
<div style="margin-right: -86.45pt;">
<span style="font-size: large;"><span style="color: red;">Plejboj 07. 12 2013</span></span></div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-9993584176793383392015-09-07T10:08:00.000-07:002016-09-08T05:49:39.123-07:00Poruka u boci Stiga Larsona<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-NIuZxVSzq6Q/VehkD4JyDZI/AAAAAAAACAo/k4HKBP5c4ps/s1600/stieg-larsson.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="250" src="https://3.bp.blogspot.com/-NIuZxVSzq6Q/VehkD4JyDZI/AAAAAAAACAo/k4HKBP5c4ps/s400/stieg-larsson.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<em style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px;">Analiza trilogije Milenijum: 1. Män som hatar kvinnor</em><em style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px;"> (Men who hate women), 2005; englesko izdanje pod naslovom The girl with the dragon tattoo, 2008 / 2. Flickan som lekte med elden (The girl who played with fire), 2006; englesko izdanje pod istim naslovom 2009 / 3. Luftslottet som sprängdes (The air castle that was blown up), 2007; englesko izdanje pod naslovom The girl who kicked the hornet’s nest, 2009 (UK), 2010 (US).</em><br />
<br />
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Književna trilogija <em>Milenijum </em>(1. <em>Muškarci koji mrze žene / Devojka sa tetovažom zmaja, </em>2.<em>Devojčica koja se igrala sa vatrom </em>i 3.<em> Kula od karata / Devojčica koja je šutnula osinjak</em>), posthumno objavljeni bestseler švedskog pisca Stiga Larsona (1954-2004), koji je dobio švedsku i američku filmsku ekranizaciju – veliki je komercijalni fenomen koji je zadnjih godina pokrenuo niz laičkih i profesionalnih komentara. Za angažman ovog eseja ovaj kriminalistički serijal je posebno važan zato što su njegovi glavni junaci politički angažovani novinari.</div>
<div style="font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
<div class="separator" style="clear: both; color: #444444; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-HSjRrkU5pqM/Vehjhvh2KcI/AAAAAAAACAg/8BF7L0fBjHM/s1600/namnl%25C3%25B6s.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="280" src="https://1.bp.blogspot.com/-HSjRrkU5pqM/Vehjhvh2KcI/AAAAAAAACAg/8BF7L0fBjHM/s400/namnl%25C3%25B6s.JPG" width="400" /></a></div>
<div style="color: #444444;">
<br /></div>
<span style="color: red;"><a href="http://pescanik.net/ljudi-koji-nestaju/" target="_blank"><span style="color: red;">Mlada junakinja Lizbet Salander je u specifičnoj i teškoj pozicij</span></a>i</span><span style="color: #444444;">: odrasla je pod državnim starateljstvom sa oduzetom poslovnom sposobnošću, a to znači da nema dozvolu za rad niti mogućnost raspologanja svojom imovinom. Ona je zato prinuđena da anonimno radi kao saradnica švedskog kontroverznog časopisa </span><em style="color: #444444;">Milenijum</em><span style="color: #444444;">.</span></div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Dakle, glavna junakinja bestselera na temu istraživačkog novinarstva je osoba koju je država procenila kao poslovno nesposobnu i nije slučajno što će baš ona presudno uticati na raskrinkavanje zavere post-nacističkih zločinaca, prikrivenih statusom ugledne aristokratije. Između radnje na njenom poslu (otkrivanje dekadentnih zločina bogate švedske porodice) i zapleta njenog pravnog slučaja (seksualne ucene od strane staratelja), primetan je dvostruki problem seksualnog zločina počinjenog u ime autoriteta društveno uglednije osobe. Pisac ne povezuje ova dva prestupa u istu narativnu ravan (rasplet kauzalno ne spaja počinioce ova dva zločina), ali baš zato implicira važniju poruku na značenjskom nivou: objektivno novinarsko istraživanje, bilo ono kritičko ili ne, upućuje na razotkrivanje tajni bivših uglednih autoriteta koji su nadživeli propast režima koji ih je uglednima proglasio.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Da bi ostvario svoj istraživački cilj, novinarski profesionalac mora da se izbori ne samo sa radnim preprekama, već i sa saznanjem da nije prihvaćen kao ravnopravan stručnjak sa drugim zanimanjima. Po Larsonu, kao što postoje manje poštovani ljudi, postoje i manje poštovana zanimanja. On ovu svoju tezu dokazuje parabolom, to jest dovodi u umetničku vezu dva uzroka statusnog problema glavne junakinje: fenomen novinarske profesije i pojam pravne nesposobnosti. Ako je verovati <em>Devojci sa tetovažom zmaja</em>, za razliku od recimo lekara, svaki novinar na početku karijere biva ocenjen kao radno “nesposoban”, inače bi <em>više gledao</em> <em>svoja, a manje tuđa posla</em>. (U filmu <em>Farenhajt 9/11 </em>vidimo kako Džordž Buš mlađi baš tu uvredu dobacuje autoru filma Majklu Muru: “Nađi pravi posao”.)</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
U knjizi <em>Novinarstvo</em> Štefana Rus Moluka i Ane Jugoslav Zagorac Keršer novinarska profesija se društveno određuje kao – vrlo fleksibilna. Ne postoji vrsta obrazovanja koja usko definiše novinarski poziv, novinar može da bude osoba bilo koje struke, pa samim tim to zanimanje može delovati apstraktno i neozbiljno ljudima koji rad shvataju samo preko materijalnih posledica u hlebu, tlu i krvi. Upravo to odlikuje dramski istorijat ove moderne profesije, koja svoje određenje nalazi u neprestanom sukobu sa “časnijim” životnim pozivima.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
S druge stane, profesija novinar, kako vidimo u Larsonovoj knjizi, tokom istraživanja često otkriva da se iza tajni starih oligarhija krije patološka istorija ponašanja, uspešno skrivana baš zato što u nekim periodima istorije i nekim oblastima politike nije bilo ili nema – slobodnog novinarstva. Dakle, ono što nam u prvi mah zvuči kao odbrana visokog društvenog morala može imati pozadinu u sukobu interesa osumnjičenih, koji se ponašaju kao sudije drugim ljudima samo zato da bi prikrili sopstvene zločine.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Ali nas ovde ne zanima istraživaški rad Lizbet Salander, već njen pravni status i njegova veza sa problemima koje ‘poslovno nesposobni’ ljudi imaju u Srbiji. Postoje dve vrste te ‘nesposobnosti’: fizička i mentalna. Iako su to različite kategorije, tumačićemo ih zajedno, jer nas ovde više zanimaju društvene od pravnih refleksija pojma poslovne sposobnosti.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
U knjizi i filmu <em>Devojka sa tetovažom zmaja</em> imamo situaciju koja se drastično odnosi na problem poslovne (ne)sposobnosti glavne junakinje. Njen legalni staratelj odbiće da svojoj štićenici vrati poslovnu sposobnost i koristeći svoju poziciju pravnog autoriteta, seksualno će je zlostavljati.</div>
<div style="font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
<span style="color: #444444;">Statistike </span><a href="http://www.mdri-s.org/o-nama/" target="_blank"><span style="color: red;">MDRI</span></a><span style="color: #444444;"> (Inicijative za prava osoba sa mentalnim indvaliditetom) kažu da u Srbiji tokom prethodne četiri godine u 85 posto slučajeva sud nije saslušao niti video ljude kojima oduzima poslovnu sposobnost. To znači da sud veruje na reč svakom nadležnom licu koje procenjuje tuđu poslovnu sposobnost. Sudeći po Larsonu, moralni izlaz iz ove situacije može biti u principijelnoj sumnji prema svim pravnim nalazima donetim argumentom familijarno-prijateljske protekcije.</span></div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
U krajnjoj instanci, ovaj smer razmišljanja kritički govori o svim naslednim autoritetima. Čak i u Švedskoj, koja predstavlja simbol pravne i socijalne države, svedoci smo osude naslednih društvenih prednosti postavljenih u korist starijih autoriteta. U slučaju pomenutog advokata vidimo da on zloupotrebljava svoj javni položaj i da se prednost njegovih reči isključivo nalazi u činjenici da je on do svog autoriteta stigao pre Lizbet Salander. Čak i ako ona ima pravo na sudski proces, logično je očekivati da će pravne odluke biti na njegovoj strani, zato što je njegov društveni ugled veći od Salanderovog, koja se upravo bori da stekne pravo na uglednost. Dakle, nije reč o javnom već o teritorijalnom ugledu, odnosno o feudalnom poreklu autoriteta, zasnovanog ne na poređenju aktuelnih rezultata, već na prvobitnim vrednostima zadobijenim društvenom reputacijom. Činjenica da je advokat stariji od svoje štićenice, pa su se njegovi javni rezultati pojavili ranije, čini jedinu razliku između poverenja koje društvo ukazuje njemu i nepoverenju koje iskazuje njoj. Radi se o uticaju <em>prvobitnih</em> vrednosti, što znači: ko je bliži starijem društvenom utisku, njemu se više veruje.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-U6MyepIazNc/Veh7omhYYCI/AAAAAAAACBU/CKLEUEY2VBQ/s1600/mn-som-hatar-kvinnor-2009-moviezinese.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="220" src="https://2.bp.blogspot.com/-U6MyepIazNc/Veh7omhYYCI/AAAAAAAACBU/CKLEUEY2VBQ/s320/mn-som-hatar-kvinnor-2009-moviezinese.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
Ovi nasledni poslovni faktori povezani su sa fizičko-telesnim efektima u društvenom ponašanju, zato što je sam pojam nasledstva u svojoj primarnoj osnovi biološke prirode. A kada stvaramo utisak o ljudima po nasleđenim/prethodnim vrednosnim kriterijumima, mi se bavimo fizičkim utiskom o njima i efektom njihovog harizmatičnog kretanja u zajedničkom prostoru. Tako formiran utisak će po pravilu onog slabijeg dovesti u poslovno pitanje bez obzira na karakter i vrstu posla. Zbog toga što razlozi diskvalifikacije idu u korist prvobitnosti kolektivnih predrasuda, ljudi po pravilu ne veruju onome na koga nisu navikli u svom vidokrugu (iz istog razloga nastaje problem rasne diskriminacije), jer to odstupa od konvencionalne estetske predstave o prepoznatljivosti tela u zajedničkom prostoru. Ta vrsta tradicionalnog uređenja mogla se kroz istoriju ugroziti samo kad se jedno telo fizički suprotstavi drugome, i upravo je ta ratnička svrha bila osnova feudalnog života i časti. To su, kao što piše Leo Štraus: <em>neosvedočene vrednosti nazvane prvobitnim istinama jer idu u prilog ratnim pobednicima</em>. Navedimo još jedan razlog koji utiče na stvaranje poslovnih predrasuda.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Svaka zajednica obiluje društveno-prihvatljivim konvencijama. Ali sudeći po Džonu Galbrajtu i njegovoj knjizi <em>Ekonomija i društveni ciljevi</em> razlozi za to nisu samo estetski. Naime, čim prihvatimo vrednosne kriterijume koje nam okolina preporučuje, mi činimo da naš radni trud bude slabije plaćen nego što zaslužujemo.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Veličanjem radne discipline, ne kao javne, već kao moralne kategorije, mi nesvesno postajemo poslovni volonteri ili amateri, pružajući poslodavcima šansu da, ne samo pojedinačna već i kolektivna radna zalaganja sa lakoćom previde i zadrže van ugovora. Promocijom nacionalnog ponosa, duhovnog strpljenja, fizičke hrabrosti i društvenog požrtvovanja, mi se zapravo dodvoravamo uticajnim pojedincima, koji su svoj interes, iz istih razloga, proglasili opštim moralnim vrednostima. Kada lične napore postavimo ispred poslovnih računa, mi zapravo, pod izgovorom vrline, tražimo diskrecionu nagradu od poslodavca koji će taj napor znati da ceni. Pod takvim velom tajne, on će nagrađivati radnike kako mu bude odgovaralo, a ne kako je javno propisano i učinkom zasluženo. Na taj način, on će povećanim vrednovanjem (svog) mišljenja, snižavati cenu (tuđeg) rada.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
To je ujedno i razlog zašto nam prijatelji i rodbina preporučuju vrlinu i zalaganje kao nešto što se samo po sebi ceni i vrednuje. Ali realna poslovna logika suprotna je od familijarnih kriterijuma. Jer čim nas neko privatno nagovara na dodatni trud (fizički ili duhovni), on nas, svesno ili ne, radi svog ili tuđeg interesa (ili svog interesa u službi tuđeg interesa), a za naše navodno dobro, primorava na prekovremeni, neplaćeni, ili bar, javno neregulisani rad. Zato je konvecionalni izgled i prepoznatljivo ponašanje tako podesno za svakodnevni društveni odnos; ono omogućava spontane procese nagrađivanja onih koji su svoje napore proglasili ličnim umesto javnim vrednostima. To i omogućava radnicima sa manjim zaslugama da, pod izgovorom samodiscipline, izbegnu javno disciplinsko poređenje sa boljima od sebe. Tako njihove privatne, fizičko-telesne prednosti mogu biti cenjenije od poslovne koristi, a to je uslov za poslovnu diskriminaciju onih radnika kod kojih su vrednosti obrnuto raspoređene.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Sa druge strane, čim poslovnu etiku postavimo ispred ličnog morala, otkrivamo da, sem službenih, naši privatni odnosi takođe obiluju emocionalnim pritiscima i moralnim obavezama, prikrivajući tako mogućnost javne komparacije između članova porodice ili u krugu prijatelja. Na taj, društveno-ustaljeni način, poslovno i javno neostvareni ljudi mogu, zahvaljujući porodičnom moralu i teritoriji, da na prostoru svog biološko-fizičkog uticaja, izigravaju privatne autoritete onim ukućanima i prijateljima koji bi im, u nekoj drugoj stituaciji, (za radnim, umesto za porodičnim ili kafanskim stolom), bili nadređeni. Nametima te vrste, razne tajnovito-familijarne hijerarhije kakve viđamo u gangsterskim filmovima (ako bolje pogledamo, smisao Kopoline trilogije<i> Kum</i> nije u tome što prikazuje gangstere kao porodične ljude već što prikazuje porodične ljude kao gangstere) uspevaju da intervenišu na hijerarhiju javnog tržišta i kriterijume državnih konkursa. Možemo zaključiti da se poslovne predrasude stvaraju ne u radnom, već u privatnom okruženju, pa se potom, spontanošću biološkog prostiranja, prebacuju u poslovni prostor, vrednujući službenike posredstvom psiho-fizičkog utiska, a ne preko njihove koristi u rezultatima.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-PCW_Kx4c4GY/VeiAXcuXiwI/AAAAAAAACB8/ymKIMFvRJvY/s1600/Girl-Who-Kicked_400.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://3.bp.blogspot.com/-PCW_Kx4c4GY/VeiAXcuXiwI/AAAAAAAACB8/ymKIMFvRJvY/s400/Girl-Who-Kicked_400.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
Vratimo se na dramsku teoriju. U romanu <em>Orkanski visovi</em> Emili Bronte prisutan je zaplet koji podseća na Larsonov. Katrin Linton voli Hitklifa celog svog života ali se, zbog različitog klasnog porekla ljubavnika, ovo dvoje nalaze u činu socijalne perverzije. Pošto Hitklif želi da joj se osveti za njen potonji brak, on se kao sveže ugledni građanin venčava sa sestrom njenog muža, Izabelom.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Ali njegovi motivi su neiskreni; njega ne zanima Izabela već Katrin – on se ženi samo da bi se osvetio Katrin, što znači da Izabeli preti psihičko uništenje od strane Hitklifa. Katrin, da bi spasla Izabel, obelodanjuje patološku istoriju svoje veze sa Hitklifom, ali pošto svi znaju da je ona u Hitklifa zaljubljena, njeno zaštitništvo se od okoline procenjuje kao neuračunljivost zapostavljene osobe u ljubavnom odnosu. Izabela umire, kasnije u očajanju i Katrin, a Hitklif pokajnički priznaje svoju laž.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/V1GqBEEBggE/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/V1GqBEEBggE?feature=player_embedded" width="320"></iframe><br />
<br />
Ova komplikovana narativna struktura vezana je za našu temu na sledeći način. Bronte zapaža da društvo ne veruje osobi za koju unapred zna da je intimno zavisna od neke druge. Pošto znamo da postoji uzajamna zavisnost unutar ljubavnog para, mi pretpostavljamo da je forma te situacije jednaka njenoj sadržini. Ali zbog toga što je taj odnos tajnovito iniciran u četiri oka telesnog odnosa, mi posmatrači biramo da verujemo jednoj od dve strane, i to onoj koja se u tom trenutku nalazi u uglednijoj društvenoj poziciji.<br />
<br />
Okolina pretpostavlja tok događaja samo na osnovu ličnog poverenja, a dok proces stigne u pravni okvir, makar i potvrdio spekulaciju inteligentnijih istraživača biće kasno, jer do tada se prestup već dogodio. Da bismo našli javno rešenje, moramo se odvojiti i od društvenog i od pravnog pogleda. Teorijski, problem se može preduprediti kada se forma procenjivanja i odlučivanja nasamo u četiri oka premosti ili bar moralno prevaziđe.</div>
<div style="font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
<span style="color: #444444;">Slično je i sa pitanjem poslovne sposobnosti. Kao što piše </span><a href="http://pescanik.net/gradanska-smrt-2/" target="_blank"><span style="color: red;">Bojan Gavrilović</span></a><span style="color: #444444;">, pravna neregularnost ovog problema se odnosi na to da su staratelj i podnosilac prijave o nesposobnosti ista osoba. Čak i ako bi naš sud bio nepristrasna institucija, staratelj i štičenik nisu statusno ravnopravni, pa bi praktično vođenje procesa išlo u korist lica sa većom reputacijom, kao u Larsonovoj knjizi.</span></div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Na ovim prostorima, u dosadašnjoj pravnoj praksi, kada se postavljalo pitanje sposobnosti mentalno ometenih lica pri donošenju odluka vezanih za raspolaganje sopstvenom imovinom, pojavilo se logično pitanje rizika, zato što je sasvim moguće da bi ometena osoba kojoj je omogućeno pravo na raspolaganje sopstvenom imovinom, donosila – pogrešne odluke.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Ali Bojan Gavrilović pronicljivo zaključuje da pogrešna odluka nema mnogo veze sa ometenošću, jer je svaki mentalno sposoban čovek u stanju da donese čitav niz pogrešnih odluka. Kad tako postavimo stvar, pravo na poslovnu sposobnost odnosi se u stvari na njegovo ili njeno – pravo na grešku. Osoba kojoj je dozvoljeno da pogreši je radno sposobna i tek je ta osoba, makar bila kvalifikovana kao ometena u razvoju, poslovno ravnopravna sa ostalima (ako donese više dobrih odluka, onda je pitanje da li tu osobu možemo nazvati ometenom, ali ovde nije reč o samoj kvalifikaciji ometenosti, već o pravima ljudi unapred kvalifikovanih kao ometeni). Teorijski, u omogućavanju pretpostavke da neko ima ili neko nema prava na grešku nazire se razvoj svesti o jednakim pravima građana, i to ne samo onih sa posebnim smetnjama. Ali ovde ipak treba biti oprezan. To je pravo po kome neki hendikepirani ljudi mogu da upropaste svoj, već dovoljno otežan život.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Ja ću se povući od daljih praktičnih razmatranja ovog problema; ono što me zanima su idealni teorijski uslovi u kojoj bi ova solucija mogla da funkcioniše, kao i fenomenološke refleksije tih interpretacija. Kako bi izgledala zajednica u kojoj bi ovakvo pravo moglo biti omogućeno?</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Pre svega, ono se nalazi u velikom broju svedoka svake radne situacije. Ovde dakle nije reč o pravnom već o socijalnom auditorijumu i principu po kojem svi ljudi koji stupaju u međusobni kontakt treba da budu uzajamno nadgledani. To znači da situacija u kojoj je bilo ko posmatran kao poseban slučaj, ne zabranjuje da ljudi zaduženi za taj nadzor ne budu takođe kontrolisani. Ukratko, nije <em>pravni problem</em> jedina vrsta situacije koja zaslužuje procenu sposobnosti. Razna pozitivna rešenja, regularni procesi proizvodnje, kao i poređenja različitih uspešnih rezultata, takođe zaslužuju pažnju. Pravni procesi polaze od prekršajnih i krivičnih problema, ali to ne važi i za sve ostale institucije društva. Šta reći o pitanju nagrade ili osude u okviru institucija koje nisu deo sudskog procesa i pravnog sektora? Nazovimo te institucije – radnim sektorom.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
U praksi radnog sektora, mi možemo optuživati i kvalifikovati rad drugog lica, a ako smo ugledni na to možemo i polagati pravo. Ali tada u praksi odlučuje društveno, a ne pravno mišljenje, a ono je po pravilu pristrasno prema licu sa većom reputacijom. Ugledni ljudi, unutar širine svog društvenog zvanja, načelno važe za rešavaoce, a ne uzročnike problema, i kao takvi oni nisu predmet jednake pažnje nadzora.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Idealni uslov poštovanja prava građana, uključujući pitanje njegovih sposobnosti, je u izjednačavanju svake osobe kao mogućeg uzročnika poslovnog problema ili rešenja. A tek kada situacija postaje problematična, za nju postaje nadležan sud, odnosno proces koji donosi odluku o statusu jedne osobe (ili rešenje o konfliktu dve osobe u parničnom sporu). Ali u periodu koji prethodi sudskom procesu, događaji se zapravo ne tiču statusa jedne osobe, već sukoba mišljenja između više službenika sa pitanjem: koja osoba u procesu predstavlja veći profesionalni problem a koja manji? To je ujedno i jedino pitanje koje bi svako od nas mogao postaviti kao nepristrasno posmatračko lice: ko od službenika u međusobnom poređenju predstavlja veći radni problem, a ne da li neko unapred osumnjičen predstavlja problem i u kolikoj meri? Ali ovde dolazimo do pitanja koje se samo postavlja: kada je Švedska u problemima sa svojom protekcionom zaostavštinom, šta tek mi u Srbiji da kažemo? I zašto ovu temu ne otvaramo u našim filmovima? Da bismo nešto rekli o kulturološkom značaju ove trilogije, stupićemo za trenutak na polje teorije kulture.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Razvijene demokratske zemlje ne odlikuje samo kvalitet života, već i razvoj kulturne svesti, odnosno sistem predstavljanja tog života. Dok egzistencijalni kvalitet života zatvara sam sebe u samodovoljnom biološkom ciklusu, uticaj sekundarnih vrednosti kao što su nauka i umetnost, obilazi ceo svet, geografski i istorijski. Zato i postoje angažovani filmovi i bestseleri poput ovog.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Da li onda treba da zaključimo da je Švedska u gorem stanju od Srbije budući da u Srbiji nema takvih filmova? Ili je Švedska savršena zemlja, pa svoje probleme maštovito izmišlja? Ne, nju zovemo razvijenom kulturom samo zbog toga što se naslednim tradicijama suprotstavila modernom distribucijom, pa je tako na sebi svojstvena pitanja pronašla globalno univerzalne odgovore.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Smešno je reći da su nordijski, ili bio koji drugi narodi, karakterno iznad balkanskih. Različitost ne znači superiornost. Šveđani se vrednosno razlikuju od nas ni po čemu drugom sem po ovakvim komercijalnim trijumfima (postoje i ostale činjenične razlike, ali za svakog ko ne putuje u Švedsku one su manje bitne od informacija koje će izvući od jednog poznatog filma ili knjige). Nije slučajno da se istraga koju vrše fiktivne novine <em>Milenijum </em>tiče nerešenih problema prošlosti starih dinastija, posebno njihovog odnosa prema nacizmu.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Javni mediji stvorili su onu paralelnu stvarnost koju zovemo masovnom kulturom. Upravo takva javna kultura pronašla je zaštitu od zakona prvobitnih vrednosti, jer su na toj javnoj teritoriji zahvaljujući velikom broju svedoka, fizički slabiji i ugroženiji postali koliko-toliko bezbedni od “zaštite” privatnih autoriteta (reketiranja), “velikodušnosti” domaćinskih gospodara (milostinje) i "poverenja" bratske zajednice (ucenjivanja). Čak i kad ova medijska poruka u boci ne utiče direktno na prirodu protekcione zajednice, uticaće svojom javnim rivalstvom na njeno spokojstvo.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Kao i svako u ranoj fazi zrelosti, mi, infanti sa kraja milinijuma, rasli smo sa svešču da živimo u zemlji pravde, šerifa i policajaca. I kao u nekom američkom žanru, takvu idealnu zajednicu u drugom činu su pokvarili gangsteri, indijanci, zli kauboji i ostali filmski negativci. Takav razvoj primenjiv je na svest svakog jugoslovenski bezbrižnog deteta. Nasuprot tome, individualna psiha odraslog posmatrača polako će spoznati da realizam stvarnosti nije tako naivna kategorija. Istorija ljudskog nasilja, kasnije poznatog kao kriminal, osnova je svake praistorijske zajednice počev od kanabilzma, otmice robova i žrtvenih ceremonijalnih obreda. Samo ponekad u obliku revolucionarnih izuzetaka David pobeđuje Golijata, a pravo slabijeg istorijski trijumfuje nad snagom jačeg. Dakle, ne moramo da posmatramo civilizaciju kao heliocentrični istorijski sistem koji ponekad i ponegde mentaliteti nekih varvara i zločinaca odbiju da prihvate. Možemo i da obrnemo pogled, i uvidimo da je naša civilizacija antropocentrični politički sistem varvara i zločinaca koji ponekad i ponegde svojim primerom demantuju veliki umetnici i naučnici. Kada na taj način posmatramo istoriju buržoaskih revolucija, bezobzirni pragmatizam zapadnih kultura postaje razumno objašnjiv. Nije, kako se to često među nama misli, istorijski značaj na strani bilo čijeg podneblja i mentaliteta, već je taj značaj na strani pojedinca koji se od svog mentaliteta i podneblja, istorijski razlikovao. Severne i zapadne evropske kulture preko Kopernika, Galileja, Baha, Vermera, Van Goga ponose se, ne svojim tipičnim predstavnicima već svojim individualnim izuzecima, svojim manjinskim a ne većinskim vrednostima. A takve vrednosti, kao društveno slabije u svom vremenu, ne moraju se potvrđivati u biološkoj praksi; dovoljno je da budu reflektovane na sintetičkoj, medijskoj ili umetničkoj sceni. Zato su danas tradicionalisti, u okviru modernijih država, nespokojniji nego ikad. Oni su, poput zle kraljice u <i>Snežani</i> Braće Grim, prisiljeni da na svom ogledalu (televizoru) gledaju kako više nisu najlepši vitezovi na svetu i kako neki predstavnici nižih staleža republike preuzimaju njihov društveni oreol.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Naravno, zapadna kultura ne mora da bude tako idealna kako se putem filmova predstavlja, ali u zemljama koje smatramo razvijenim njihovi filmovi su možda i važniji od njihove stvarnosti. Jer, jezikom literarne pretpostavke, nije bitno ono što je ostvareno već ono što je predstavljeno, ne ono verodostojno već ono što će ostati zabeleženo u vremenu, ne ono što je biološki uticajno ali time i prolazno, već ono sto je biološki otporno, ali time i trajnije.</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
To objašnjava značaj tragičnih biografija velikih umetnika. Pobeda “slabijih” je manjinska vrednost; ona i treba da ostane izuzetak u javnoj memoriji, odnosno da se zadrži u sferi simbola, a ne u sferi stvarnosti. Kao takva ona traži kompenzaciju u distribuciji svog moralnog predznaka, i zato imamo klasične moralne filmove o pravdi kao simbol globalnog vaspitanja (postoje i filmovi u kojima pobeđuje nepravda, ali oni su svesno projektovani kao reakcionarni prema klasičnim filmovima). Sve su to simboličke poruke koje se najbolje predstavljaju putem umetnosti iluzije. Bodrijar je govorio o postmodernizmu američkog uređenja kao primeru države u kojem je marketinški sistem vredniji od samog proizvoda koji se reklamira.</div>
<div style="font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
<a href="http://www.markokostic.com/2013/10/dan-posle.html" target="_blank"><span style="color: red;">Posle mnogih ratova i revolucija</span><span style="color: #444444;">,</span></a><span style="color: #444444;"> “plemenita” aristokratska zajednica danas, barem što se umetnosti tiče, sebe smatra časno poraženom, a bivši ruski, otomanski, austrijski, francuski, španski, japanski i ostali plemići, od nekadašnjih stvarnih gospodara u svojim tvrđavama, viđeni su kao animirane izbeglice opijumskih snova u svetskim bioskopima (sa Kortom Maltezeom).</span><br />
<span style="color: #444444;"><br /></span>
<span style="color: #444444;">Vratimo se na pitanje poslovne sposobnosti. Van tehnike pravnih instititucija, koje retko počivaju na generalnom osećanju pravde, već na konkretnoj tužbi ili sporu unutar zakonskih mogućnosti, svaki građanin (a po </span><em style="color: #444444;">Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima</em><span style="color: #444444;"> svi ljudi su rođeni jednaki, odnosno </span><em style="color: #444444;">pravno</em><span style="color: #444444;"> sposobni), potencijalno predstavlja jednak društveni i pravni problem. Samim tim svi treba podjednako (mada u manjoj ili većoj meri) da budemo podložni nadziranju ili kontroli. Činjenica da u praksi jedni više kontrolišu druge zaostavština je verovanja u zajednicu koja svoje rasuđivanje bazira na poverenju, umesto na sumnji u poverenje prema onima koji nas na tu veru uslovljavaju. To ne znači da kao u Orvelovoj </span><em style="color: #444444;">1984</em><span style="color: #444444;"> treba uvek da budemo nadzirani od Velikog brata. Obrnuto, svako ko profesionalno procenjuje drugog treba da prihvati mogućnost da i sam bude posmatran. Ako je nečiji stav upućen ka nadzornoj meri prema drugom licu on, ne po tuđim, već po sopstvenim javnim rečima treba da promoviše sistem u kome će i sam biti nadziran, tačno u onoj meri u kojoj je to predložio prema objektu svoje pažnje. Tako niko ne bi bio nadziran van svoje volje, već bi se nadzirao tačno po sopstvenoj izraženoj volji nadziranja prema drugom licu.</span></div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
<span id="goog_1335362596"></span></div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; margin-bottom: 18px;">
Na kraju, tim putem bi se mogao preporučiti izbor životnog poziva svakoj personi nedefinisanog poslovnog statusa. Ako vas društvo potcenjuje i sa visine procenjuje uzvratite pogled, počnite i vi da procenjujete tu istu okolinu i gle čuda, dok ste se okrenuli u preokretu tuđih utisaka, već ste od žigosane žrtve sistema postali stručno tetovirani novinar.</div>
<div class="btop" style="margin-bottom: 18px; margin-top: 2.6em;">
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-koKNPrTpmTY/VeiFEm2WPII/AAAAAAAACCs/1G4DVCyUI1o/s1600/images%2B%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="223" src="https://3.bp.blogspot.com/-koKNPrTpmTY/VeiFEm2WPII/AAAAAAAACCs/1G4DVCyUI1o/s400/images%2B%25281%2529.jpg" width="400" /></a></div>
<br /></div>
<div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px;">
<br /></div>
<span style="font-family: "ubuntu" , "arial" , "verdana" , "helvetica neue" , "helvetica" , sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px;"><a href="http://pescanik.net/poruka-u-boci/" target="_blank"><span style="color: red;">Peščanik.net, 11.08.2015.</span></a></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; text-align: center;">
</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px; text-align: center;">
</div>
<div style="color: #444444; font-family: Ubuntu, Arial, Verdana, 'Helvetica Neue', Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; line-height: 24px;">
<br /></div>
</div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-90029679793729455232015-06-09T08:07:00.000-07:002016-02-11T10:14:30.908-08:00Crossroads<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-wPKZqvqkqcc/VXbV7OOS6uI/AAAAAAAAB70/fQkOv_fHjZM/s1600/11009128_1625382197715366_2360574233229950990_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="273" src="https://3.bp.blogspot.com/-wPKZqvqkqcc/VXbV7OOS6uI/AAAAAAAAB70/fQkOv_fHjZM/s400/11009128_1625382197715366_2360574233229950990_o.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="color: red;"><a href="http://mistervorky.blogspot.rs/" target="_blank"><span style="color: red;">Tema prošlogodišnjeg</span> <span style="color: red;">festivala</span></a></span>, kao i pratećeg programa, bio je - <o:p></o:p></span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">saobraćaj.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Filmska tehnologija i saobraćajna tehnika uslovljeni
su kako razvojem prirodnih nauka tako i istorijom društvenih nauka i umetnosti.
Transport, orijentacija i regulacija kretanja ljudi i predmeta, predmet je ne
samo saobraćajnog inžinjeringa već i filmske montaže i režije, kao i filmskog i
pozorišnog mizanscena.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Od pariske železničke stanice u filmu „Ulazak voza u
stanicu“ braće Limijer, do gustih
kalifornijskih ulica u „Život i smrt holuvudskog statiste“ Slavka Vorkapića,
nemi film i bučni saobraćaj ranog dvadesetog veka uticali su na integraciju
velikog broja ljudi sa obe strane okeana. Danas u dvadesetprvom veku, dobro
poznajemo masovni sabraćaj na internetu, koji uz mrežu telekomunikacija predstavlja
moderni vid transporta informacija, a koreni tog prometa mogu se naći na samom početku
kolonijalnog tržišta, potom u zlatnom periodu tehničkih inovacija i pronalazaka
štamparske i parne mašine, progresivno se ubrzavajući krajem devetnaestog veka
otkrićem komunikacionih signala i elektromagnetnih talasa, baš u periodu kada i
nastaje filmska umetnost. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-e8p85B50AGU/VXbV11J1gfI/AAAAAAAAB7s/EjblcDUMqC4/s1600/11393175_10153344719468516_4314667756311895015_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://1.bp.blogspot.com/-e8p85B50AGU/VXbV11J1gfI/AAAAAAAAB7s/EjblcDUMqC4/s400/11393175_10153344719468516_4314667756311895015_n.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Sa druge strane, problemi saobraćaja, isto kao i
problemi kinematografije, uzrokovani su ekonomsko-socijalnim krizama, vojno-političkim
promocijama, feudalno-ratničkim zaostavštinama, plemensko-rodovskim nametima, familijarno-porodičnim
zavetima, diskreciono-imovinskim transferima, privatno-poslovnim protekcijama,
sprečavajući prostiranje ljudskih signala ka svim stranama sveta, smerom ka
istoriji društvenih promena.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><a href="http://4.bp.blogspot.com/-AdrxLCajj1c/UzGYUagDqlI/AAAAAAAAAPw/AJ93o5u8Jsk/s1600/023.+Str.+28,+26.+mart+14-page-001a.jpg" target="_blank"><span style="color: red;"><span style="color: #444444;">Tim festivala</span> Mr Vorky</span></a> (Milan Milosavljević, Dragan Cakić, Marko Kostić) započeo je inicijativu za popravku
saobraćajnih znakova na prilazu gradu Ruma, sa namerom da to predstavi ne samo
kao komunalni već i kao simbolički javni čin. </span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-702SZUAAnw4/VfUHzV_R7YI/AAAAAAAACDY/BB-SdnKAli0/s1600/12009795_1670374239882828_7034926399936523597_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="640" src="https://4.bp.blogspot.com/-702SZUAAnw4/VfUHzV_R7YI/AAAAAAAACDY/BB-SdnKAli0/s640/12009795_1670374239882828_7034926399936523597_n.jpg" width="448" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Netakmičarski program ovog
festivala, koji kao temu koristi saobraćajni promet u najširem smislu reči,
govori o našoj nameri da povežemo domaće puteve sa svetskim raskrsnicama
kulture a biografija Slavka Vorkapića, čoveka koji je pre sto godina morao
fizički da odputuje da bi se simboličkim putem bavio prostornim pravcima i koji
baš tom odlasku duguje svoj slavni povratak, primer je dvostrukog i dvosmernog
smisla saobraćaja kao vida komunikacije. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/lUAD4lKNDI8/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/lUAD4lKNDI8?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Kao što je saobraćaj dvosmeran tako je i film višeslojan,
nadmašujući lokalne granice tumačenja kulture. Kao i film, savremeni saobraćaj
predstavlja sistem svetlosti i znakova, koji nije samo ograničen prostorom, već
uslovljen vremenom, brzinom protoka ideja i znanja, tamo gde pojedinac nije sam
u spoznaji da se svi skupa okrećemo oko svoje zvezde, a ne ona oko nas.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Redak je slučaj da filmski festival pokrene inicijativu
za poboljšanje saobraćajnih uslova i putokaznih informacija. Mi to nismo
uradili samo da bi što više ljudi došlo na festival, već da bi i posle
festivala, ljudi lakše odlazili i vraćali se u opštinu Pitera Bogdanoviča i
Slavka Vorkapića. Da bi se osećali, ne samo kao publika, već i kao majstori komunikacije koji mogu da odu
odavde kad hoće da bi se potom vratili kad im to padne napamet. To je možda
mali korak za srpski saobraćaj, ali je veliki korak za jednog <a href="http://mistervorky.blogspot.com/2015/05/selektor-i-ziri.html" target="_blank"><span style="color: red;">filmskog reditelja iz Srbije.</span></a><o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-IeRygPECtJQ/VrOKhctRBJI/AAAAAAAACH4/YqaRz4oTJQQ/s1600/IMG_0473.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="266" src="https://1.bp.blogspot.com/-IeRygPECtJQ/VrOKhctRBJI/AAAAAAAACH4/YqaRz4oTJQQ/s400/IMG_0473.JPG" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<br />
<span style="color: red; font-family: "times new roman" , serif; font-size: 18.6666660308838px; line-height: 21.4666652679443px;"><a href="https://www.docdroid.net/13717/2-mister-vorky-2015.pdf.html" target="_blank"><span style="color: red;">Katalog festivala</span><span style="color: red;"> 5. 6. 2015</span></a></span></div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-79749963821300014842015-03-31T14:24:00.027-07:002020-06-22T05:20:31.940-07:00Filmske sinkope Miloša Radovića<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-3g6U_5m2rh8/XuzEsS8ndXI/AAAAAAAADpQ/Ot2WcYYNfnQ8SCUwgToQBKDjz0dy0VyiwCK4BGAsYHg/s1915/pad-u-raj-cover-film-zillion.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="1915" height="261" src="https://1.bp.blogspot.com/-3g6U_5m2rh8/XuzEsS8ndXI/AAAAAAAADpQ/Ot2WcYYNfnQ8SCUwgToQBKDjz0dy0VyiwCK4BGAsYHg/w500-h261/pad-u-raj-cover-film-zillion.jpg" width="500" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR"><br /></span></div>
<h2 style="text-align: left;"> <font face="georgia">Ogled o filmovima <i>Mali sve</i>t i <i>Pad u raj</i></font></h2>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal"><p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-family: times; font-size: 16pt;">Početak dvadeset prvog veka u okviru srpske
kinematografije pripao je Milošu Radoviću (ranije poznat kao sin Duška
Radovića)</span><span style="font-family: times; font-size: 16pt;"> reditelju koji
je tada konačno uspeo da ekranizuje dva svoja scenarija, pošto ih je prethodno
godinama, uporno i strpljivo nosio po raznim srpskim kancelarijama. Za to
vreme, Radović je radio na televiziji, čekajući svojih pet minuta, još od
vremena kada je sa petominutnim filmom „Iznenadna i prerana smrt pukovnika K.K“
osvojio nagradu na Kanskom festivalu</span><span style="font-family: times; font-size: 13.5pt;">.</span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;"><font face="times">Radovićev film „Moja Domovina“ učvrstio je
njegove pozicije u okviru kratke forme, iz koje on nije mogao do pobegne, sve
zajedno uzevši, narednih dvadeset godina, ne uspevajući da snimi dugometražni
film (ako ne računamo polutelevizijske „Happy end“i „Balkan ekspres 2“),
tražeći pravo na zaokruženje svoje stominutne kalkulacije što mu je, kao
svetski priznatom autoru, pripadalo. Tako je ovaj reditelj postao bioskopski debitant
tek u zrelim godinama.<o:p></o:p></font></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;"><font face="times">Ono što je zanimljivo u društveno-kulturnom fenomenu Radovićevog opusa
jeste da je prvu polovinu svog autorskog postajanja, film „Mali svet“, snimio
po scenariju koji je napisao još u onom vremenu (osamdesetih), a druga
polovina, mlađi scenario za „Pad u raj“, pisan je sredinom devedesetih. Ovo
govori o dve stvari; da se upornost isplati, da nikad nije kasno za debitanta,
da maratonska kondicija večitog mladića funkcioniše i u okviru brzopoteznih i
neizvesnih medija i umetnosti kakav je (srpski) film; da je Radović autor specifične
upornosti koji se ne da predomisliti u prvobitnom kinematografskom umišljaju. <o:p></o:p></font></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;"><font face="times">Posledično ovolikom
čekanju, Radovićevi filmovi dočekali su, iako legitiman, prilično mlak i
relativizovan trijumf. Recepcija njegova dva filma bila je zasnovana na
priznanju koje kao da je stiglo, ne iz spontanog aplauza, već iz dogovorene
linije manjeg otpora. Drugim rečima, njega niko više nije mogao da prećuti,
ignoriše, sakrije i zanemari. On je strpljivim pozivanjem na staru slavu došao
do para za film (doduše, uz delimičnu pomoć stranog producenta), gurnuvši
srpske producente u klinč iz kojeg im je bilo lakše da ga produciraju, a potom
malo i nagrade, malo pošalju u inostranstvo i organizuju malo novinarske
pažnje, nego da ga po ko zna koji put pošalju na kraj reda, kao šalterski službenici klijente lišene
interesnog šarma i snalažljivosti ponašanja u kolonama.<o:p></o:p></font></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;"><font face="times">Zbog toga je Radovićev uspeh
prihvaćen vrlo službeno i hladno, a o njegovim filmovima se ništa ozbiljno nije
ni reklo. <o:p></o:p></font></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;"><font face="times">Tako dolazimo do ključnog pitanja: da li su njegovi scenariji posledično
velikom čekanju na svetlost kinematografa, istorijski zakasnili? To je ključno
pitanje za razumavanje ovog autora. U stvari, na to pitanje bilo je vrlo teško
odgovoriti jer je ono sam centar Radovićeve poetike i umetničke taktike.</font></span></p></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-QcHe3FkRqtA/VRuR8ChQ4_I/AAAAAAAABlk/Vvgq0_Q0vkc/s1600/milos-radovic-zlopamtila-znaju-ko-smo-470x350.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="238" src="https://1.bp.blogspot.com/-QcHe3FkRqtA/VRuR8ChQ4_I/AAAAAAAABlk/Vvgq0_Q0vkc/s1600/milos-radovic-zlopamtila-znaju-ko-smo-470x350.jpg" width="320" /></a></div>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;"><font face="times">Dakle, Radović je kao umetnik, u potpunosti zakasnio. Njegova dva filma ne
znače ono što bi značila da su snimljena čim su zamišljena. Ona potpuno
promašuju aktuelnost, sadržinsku kao i formalnu, deluju staromodno,
neoriginalno, mekano i otuđeno. Ali Radovićeva tajna je da su ova dva scenarija
bila zastarela i onda kada su napisana: ona su predstavljala režiranu <i>sinkopu</i> ritmu domaćih kinematografskih
serija, otkrivajući reditelja koji beži od lokalnog merenja vremena, nalazeći u
tom bežanju autentične motive i zaključke. Reč je o autoru koji usporava da bi
bio brži, sublimirajući filmsko vreme u svojim naracijama. A Radovićeve
narativne linije su, iako kombinacije mnogih žanrova, pre svega filmovi potere,
u kojima je predstavljeno vreme skoro izjednačeno sa realnim. To su filmovi u
kojima filmsko vreme protiče brzo, a da pritom glavni junaci i takvu brzinu
nadjačavaju ciljevima koji ih čekaju na samoj granici iracionalnog i
transcedentnog. </font><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;"><font face="times">Ali ova spriritualna
oslobođenost ne sastoji u eksplicitnosti i u anticenzorskom radikalizmu. Ona se
nalazi u kontekstima, karakterima, u psihologiji i narativnim principima,
drugim rečima, u dramskom osećanju slobode. Taj rasejani sentimentalni
hipi-metodizam, <i>usporavajući</i> planetu
psihoaktivnom brzinom, u Radoviću prepoznaje umetnika kome je ispod časti da
svoj senzibilitet nameće glasno, već ga tehnikom budističkog učenja implodira u
samog sebe, u svoje autorske kanone i u auru otmenog paganstva zapadne Evrope
šesdesetih.</font><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;"><font face="times">Što se srpske umetnosti
tiče, psihodelični dizajn je u njoj oduvek bio politički zloupotrebljen, pa
tako i ovaj heseovski istočnjačko-liberalni princip, pogotovo u vreme njegove
masovne ekplikacije šezdesetih i sedamdesetih. Ali, na početku dvadeset prvog
veka, Radović je svoju poruku lukavo plasirao u establišment da je ona izgledala
kao deo tipičnog domaćeg filma. Međutim, to je trik duhovitog subverzivca, zagledanog u sopstveno ogledalo, koji odraz
kvadrature kruga nalazi u onom od čega je najviše bežao - u domaćoj
kinematografiji. U težnji za meditativnom prostornom harmonijom, on je
paradoksalno, postao eklektičar novijeg srpskog filma, od ikonografske
satiričnosti crnog talasa do crne parodičnosti praških generacij</font>a.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;"><font face="times">Radović
u svom parnom opusu citira, ispravlja, popravlja, definiše i redefiniše
paradigme za srpske kinematografije. Ne pripadajući andergraundu, alternativi,
levici, desnici, režimu, propagandi, građancima ili nacionalistima, Radović kao
da sastavlja lažne podele kao što, na primer, Miloš Radivojević rastavlja lažna
sjedinjenja. Otud dosadašnji kvantitet njegovih filma oličen u broju dva,
vaspostavlja jin-jang harmoniju, muškarca i žene, sunca i meseca. Radović je do
sada napravio jednu crnu („Mali svet“), i jednu romantičnu („Pad u raj“)
komediju. I gle čuda, <i>Mali svet</i> događa se po danu, a <i>Pad u raj“ </i>noću, prvi je pobeda muške, a
drugi ženske intuicije, prvi je destruktivan i devijantan, a drugi
konvencionalan i klasičan, prvi je fatalističan, drugi optimističan, prvi je
dramaturški proizvoljan, drugi iskalkulisan. U radnji prvog, lajtmotiv su
narkotici, a u drugom alkohol. U ovoj binarnoj igri, Radovićeva namerna
usamljenost, ponosna stidljivost i eksponirana autističnost čine njegov polu-uspeh
fenomenom koji potražuje buduće vrednosne sisteme da bi pronašao svoje
istorijsko mesto u srpskoj kinematografiji.
<o:p></o:p></font></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: times; font-size: 16pt;">Sa druge strane, ne možemo da negiramo određenu medijsku neutralnost ovog autora i njegovu pasivnu poziciju unutar
domaće kulturne scene. Takva pozicija po svojoj prirodi može delovati ambivalentno
i po vizuelnom imidžu predvidivo, ali sa dramaturške strane, potencijalno donosi
dugoročnu, kovertiranu, inkarniranu filmsku satisfakciju.</span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;"> </span><a href="http://4.bp.blogspot.com/-Hyz46SfgmwM/VQwt_QGD1UI/AAAAAAAABkg/wiqPZM5_iyY/s1600/30295999.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" height="230" src="https://4.bp.blogspot.com/-Hyz46SfgmwM/VQwt_QGD1UI/AAAAAAAABkg/wiqPZM5_iyY/s1600/30295999.jpg" width="400" /></a></p></div>
<div class="MsoNormal"><span style="font-family: times; font-size: 16pt;">"Mali svet“ (2003) je road-mouvi koji koristi urenbesni ritam klasičnih slepstik
komedija i proizvoljnost američke džanki-dramaturgije da bi ispričao mističnu priču
o znakovima, signalima, nebeskim porukama, šiframa, otkrivanim i skrivenim
tajnama. Reč je o svojevrsnoj igri vere i sujeverja, predavanje na temu značaja
simbola u umetnosti i njihovoj višeslojnoj konotativnosti. Sve se u ovom filmu
menja furioznim tempom. Postupci junaka, naše informacije o njima, njihovi
međusobni odnosi, nepredvidljivost prsta sudbine. Otud naziv filma „Mali svet“
ne aludira na visoku verovatnoću susreta, već na veličinu mimitike junaka koji
i nisu baš ni ljudi koliko svojevrsna paganska božanstva sa Balkana. Zato
Radovićevi junaci i postoje i nepostoje, imaju i nemaju svest, idu čas levo,
čas desno, umiru i rađaju se, oblikujući metafizičke, trancendentalne krugove,
redefenišući prostor, kao i vreme, u permanentnom ciklusu rastvorenih kiselina,
civilizaciji poznatoj kao smeh.</span></div><div class="MsoNormal">
<p class="MsoNormal"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;"> <o:p></o:p></span></p></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-xbC8Kl1_qkg/VQwuJzdlrUI/AAAAAAAABko/GjlmwT9MdDE/s1600/plakat_new.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/-xbC8Kl1_qkg/VQwuJzdlrUI/AAAAAAAABko/GjlmwT9MdDE/w218-h400/plakat_new.jpg" width="218" /></a></div>
<br />
<div class="MsoNormal"><p class="MsoNormal"><font face="times"><span lang="SR" style="font-size: 16pt; mso-ansi-language: SR;">„Pad u raj“ (2004), shodno svom naslovu bliži judeohrišćanskim vrednosnim
sistemima, takoreći bliži Frojdu nego Jungu, bliži je socijalnom realizmu nego
metafizičkoj poetici. Ali ipak, u priči o kriminalcima za vreme bombardovanja
Srbije, napisanoj četiri godine pre bombardovanja, motivacioni smisao i
određenje karaktera, kao i u „Malom svetu“ (ali ovaj put mnogo suptilnijim i
organizovanijim metodama), relativizovano je do apsurdnosti. Glavni junak je u
isto vreme i okupator i oslobodilac, njegova sestra je sponzoruša i pepeljuga,
devojčica je i naivna i opasna, baba je i senilna i upućena, komšija je i
prijatelj i neprijatelj, mafijaši su i dominatni i ponizni, taksista je i
seljak i gospodin, policajci su i oprezni i neoprezni, američki pilot je i
Amerikanac i Srbin. Izbegavajući radikalne kinestetične rezolucije, Radović
suptilno ismeva domaće stereotipe dramskim rezonovanjem i razumevanjem lokalnih
protivurečnosti. <o:p></o:p></span><span style="font-size: 16pt;">Dok ne dođe do svoje
publike, autor koji veruje u kinematografiju</span><b style="font-size: 16pt;"> </b><span style="font-size: 16pt;">kao i u svoju duhovitu
kulturnu zajednicu, obitavaće neko vreme iza televizijske kamere, u još
skrivenijim i još bržim tajnama režije dvadeset pete sličice. Tajnama
nevidljivog čoveka. </span></font></p></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/78ap__Ag8X4" width="320" youtube-src-id="78ap__Ag8X4"></iframe></div>
<span lang="SR"> </span><span lang="SR" style="font-size: 14pt; mso-ansi-language: SR;"> </span><span lang="SR"> <o:p></o:p></span></div>
<br />
<span style="font-size: large;">Zemlja 25. 5. 2006</span></div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-19009228807864131172015-02-23T11:41:00.003-08:002015-02-23T11:41:51.817-08:00Pogodi ko dolazi na večeru<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-GKt9YXMfo0o/VOgmlHQoKdI/AAAAAAAABiE/I6ZMwTZdVOY/s1600/250765_215802328451897_1787396_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://2.bp.blogspot.com/-GKt9YXMfo0o/VOgmlHQoKdI/AAAAAAAABiE/I6ZMwTZdVOY/s1600/250765_215802328451897_1787396_n.jpg" height="320" width="256" /></a></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<a href="http://youth.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=2802%3Aqvek-svetlosti-i-pokretaq&catid=73&Itemid=388" target="_blank"><span style="color: red;">Slavko Vorkapić rodjen je 1892. u Dobrinjcima u Sremu</span></a>, tadašnja
Austrougarska. Prvi svetski rat dočekao je na jugu Srbije odakle je izbegao u
Italiju, pa potom u Francusku. U Parizu radio je kao komercijalni crtač i novinski
dizajner. Želja da se bavi filmom odvela ga je u Holivud gde je karijeru
započeo kao glumac u filmu <i>Skaramuš </i>(Rex Igram, 1923)<span style="color: red;"> </span>igrajući Napoleona. Uz puno muka sa holivudskim
industrujalnim sistemom Vorkapić je posle toga došao do scenarističkih, snimateljskih, i najzad i montažerskih
poslova, po kojima je u Holivudu najupamćeniji, uprkos tome što su ga u početku
definisali samo kao stučnjaka za montažne efekte. Kao reditelj, potpisao je
neke od najznačajnijih ekperimentalih filmova u filmskoj istoriji, uključujući
nemi <i>Život i smrt holivudskog statiste</i><span style="color: red;"> </span>(1928),
kao i <i>Fingalova pećina</i> (1941). Izmedju tridesetih i pedesetih godina XX
veka Vorkapić je bio jedan od najvećih američkih stručnjaka za montazu i
filmsku teoriju. Bio je reditelj komplikovanih sekvenci u najbitinijim
projektima Holivuda. Radio je, između ostalog, sa Frenkom Kaprom (Frank Capra)
Benom Hehtom (Ben Hecht) i Frenkom Borzažom (Frank Borzage).</div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://ytimg.googleusercontent.com/vi/wlbAoGSslAQ/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="http://www.youtube.com/embed/wlbAoGSslAQ?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span lang="SR"><span id="goog_612968394"></span><span id="goog_612968395"></span><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">Ipak, kao samostalni reditelj celovečernjeg filma Vorkapić se oprobao tek u
Jugoslaviji 1955. na filmu <i>Hanka</i>, kad je većinu priučenih srpskih i
jugoslovenskih filmskih radnika naučio osnovnim pravilima filmskog snimanja i
montaže. Pedagoškim radom Vorkapić se bavio i u Americi budući u periodu
1950-1965 jedan od najcenjenijih predavača na temu vizelne strukture pokretnih
slika i fenomena ljudske percepcije. Serija predavanja koju je održao na
njujorškom Institutu za umetnost 1965.
bila je u Njujorku jedan od najznačajnijih elitnih intelektelektualnih
umetničkih hepeninga šezdesetih godina. Autorsku karijeru Slavko Vorkapić
okončao je 1961. kao koscenarista
niskobudžetnog horora <i>Maska </i>(Julian Roffman). Umro je 1976. u Španiji.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://ytimg.googleusercontent.com/vi/sZXDa17TDqo/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="http://www.youtube.com/embed/sZXDa17TDqo?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span lang="SR"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">Vorkapić se oprobao u svim
zanimanjima u vezi sa filmom i to ne kao
samostalni eksperimentator zabačene kinematografije, već kao direktan učesnik
glavnog toka najbitnije kinematografije na svetu u njenom najbitnijem periodu.
U periodu pionirskog, nemog filma koji se pojavom zvuka, pobednosno preimenovao
u period </span><span lang="SL">»</span><span lang="SR">zlatnog</span><span lang="SL"> Hol</span><span lang="SR">ivuda</span><span lang="SL">«</span><span lang="SR"> Vorkapić je radio ključne poslove, one
koji su se direktno ticali onoga što se smatra izvorom magije američkog filma.
Rad u montaži, rad na unutrašnjosti filma, rad na vezivnim tkivu naracije koja
je postala paradigmom za ono što sedma umetnost danas predstavlja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">Upravo ovaj čovek, čovek koji je objedinio sve, od ekperimetntalnog do
klasičnog, od teorijskog do praktičnog, od skrivenog do vidljivog, od Evrope do
Holivuda, jedan je od najznačajnih srpskih autora svih vremena, kao i
spritualni otac onog što danas možemo nazvati </span><span lang="SL">»</span><span lang="SR">trećom stranom srpskog filma</span><span lang="SL">« </span><span lang="SR">- filma koji nije bio
izraz tajnih političkih kompromisa. Ono što razlikuje Vorkapićevu poziciju od
pozicije drugih slobodoumnih autora jeste činjenica da on nije morao da traži
ni estetsko, ni filozofsko pribežište od unapred koncipiranih politika autora.
On je došao u Jugoslaviju pedesetih, jači od celog jugoslovenskog filma, jači
možda i od same komunističke vlasti. Njegova slava koja je pripadala horoskopu
sivih eminencija više nego teleskopu
kraljeva, njegovu reputaciju nije prevela u populističnu sferu, ali je za one koji
poznaju istoriju, njega lično učinila pretečom svega što je u kulturi nove
Jugoslavije kasnije postalo bitno. Jer, Vorkapić je bio dovoljno priveligovan
uspehom, verovatno i jedini koji u spski film nije morao da uđe preko veze,
nužnosne podesnosti ili uporednog plivanja sa kulturnim moćnicima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">U takvu Jugoslaviju 1954. stiže Vorkapić, koji ne pripada nijednom od ova
dva profila slobodnih mislilaca, a
takođe ni jednoj od interesnih komesarskih frakcija. Vorkapić je bio <i>pozvan</i>! I to pozvan od Centralnog komiteta, da nešto od svog
filmskog znanja upotrebi na amaterizovanom, južnoslovenkom filmskom prostoru.
Ova činjenica bi mogla da demantuje sve rečeno, potezom koji sugeriše ozbiljnu
produkcionu želju sa vrha. Ali ne treba zaboraviti modni karakter Titove
vladivine koja se lako igrala sa zanimljivim formama, od holivudske do
nesvrstane. Tako je i Vorkapićeva uloga bila deo mondenske igre sa prividom
učestvovanja u svetskim tokovima umetnosti, više nego stvarni interes u njenom
oblikovanju. A Vorkapić je kao autor upravo bio to - stručnjak za filmsku
formu, za igru pokreta i opažaja, za igru svetlosti, za estetiku eksperimenta.
Zato je njegov oslobođeni, apstraktni
autorski izraz bio tako podesan za jednu obeznačenu zemlju i kinematografiju i
za umetnost koja je, iako modno vezana za angloameričku globalističnost, svoje
ideale zapravo crpla iz hladnoratovske, antiholivudske metafore. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">Ali, ne lezi vraže - <i>Hanka</i>
nije film kakav je ovdašnji klub želeo da vidi, iznenadivši jugoslovensku
kulturnu javnost kao nešto potpuno suprotno od onog što se od Vorkapića
očekivalo, potpuno različito od onog što je Vorkapić za ovdašnji javni
mentalitet označavao. Umesto slobodnog umetničkog esperimenta, Jugoslavija je
dobila ono čega se najviše plašila, iako to, naravno, nije priznavala – <i>klasičan
holivudski film.</i> Delo nije bilo opasno zbog svoje amerikanizovane
ideologije, jer da je tako Holivudski filmovi bi bili zabrenjeni u našim
bioskopima; ono je bilo opasno zbog svoje unutrašnje strukture, zbog simboličke
preciznosti kojom je uspevalo da progovori istinu, bez upliva u političke
konotacije. Do tad je bilo lako gledati holivudske filmove koji se tiču
konkretnih američkih situacija. Ali, prevesti američku strukturu na ovdašnju
teritoriju, značilo je ulazak u dubinske analize koje bez obzira na to za koga
navijaju, ne odgovaraju nezasluženo privilegovanima. Prodiranjem visoke
civilizacije u zaostalo selo, koje svima odgovara sem opštinskim vlastima, <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-Cz7iMDA9QH0/VOgm4bL0zkI/AAAAAAAABi0/U0ZDgkYUg8Q/s1600/256154_215802621785201_7833086_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://2.bp.blogspot.com/-Cz7iMDA9QH0/VOgm4bL0zkI/AAAAAAAABi0/U0ZDgkYUg8Q/s1600/256154_215802621785201_7833086_o.jpg" height="230" width="400" /></a></div>
<span lang="SR"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">A u čemu je tajna američke filmske strukture? U drmaskoj slojevitosti. Kad kažemo
slojevitost, mislimo na mogućnost da se bude opšti i konkretan u isto vreme.
Mogućnost da se simultano komunicira na elitnom, kao i na populističkom nivou. <i>Klasični
holivudski film </i>podrazumevao je rešenja koja obuhvataju i svesno i
nesvesno, koja govore više jezika odjednom i koja ulaze u odnos sa publikom do
tačke koju publika želi. Otud većina holivudskih filmova, pogotovo kada se
gledaju iz uglova drugih kultura, deluju kao savršene, božanstvene iluzije.A za
Amerikance i za osvešćene gledaoce slobodnog sveta, filmovi Hoksa (Howard
Hawks), Forda (John Ford), Kapre(Frank Capra), Volša (Raul Walsh), Lubiča
(Ernst Lubitch), duboke su
psihosocijalne studije, gde se Holivud kao industrija radije tumači kao brzina,
silina i efikasnost u znanju i kreaciji, nego kao mehanika i otuđenost u
inerciji. Otud za domaću publiku <i>Bal na vodi</i> (George Sidney, 1944) nije
bio priča o klasnim problemima, nego raskošna utopija o sveopštoj sreći, <i>Prohujalo
sa vihorom</i><span style="color: red;"> </span>(Victor
Fleming, 1939) nije govorilo o ratnim profiterima i lažnoj gospodi, već je
predstavljalo romansirani ep o večnoj ljubavi, a <i>Kazablanka </i>(Michael Curtiz, 1942) nije pričala o
sistemima policijskog prestrojavanja, već o patriotizmu i solidarnosti. Amerika
je lako znala da govori obe stvari istovremeno, tako da obe budu istinite
(azijska publika je, po prilici videla nešto treće) Iz naše perspektive druga
linija je istinita za one koji od Amerike žele utopiju i obećanu zemlju, a prva
za one koji žele pobednika ispred očiglednosti socijalne nepravde. Zato su
holivudski filmovi bili bezopasni za našu publiku, jer oni, iako su govorili
univerzalnim, lako razumljivim jezikom uzdizali su ili demistifikovali Ameriku
i samo Ameriku, a ne neku drugu zemlju ili celu planetu. Zato je <i>Hanka</i>
bila dobrodošla baš koliko i pita u bazenu jer ona je koristila holivudski,
razorni, svetlosni jezik projektujući ga na temu jugoslovenske istorije i fenomenologije,
previše osvetljavajući ovdašnji prostor naviknut na luks salonskih senki
sumnjivog porekla i sumnjivih motiva.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<i><span lang="SR">Hanka </span></i><span lang="SR">je, dakle, bila
sve zajedno - i pored toga što je ljubavna priča, to je priča o korupciji.
Uprkos tome što su glavni junaci «neutralni» Romi ona govori o klasnim
problemima i socijalnoj nepravdi; upravo zato što insistira na kolektivnoj
folklorizaciji, iz nje proizlazi teza o skrivenim zaverama unutar mikrogrupe;
iako kroz formu epa, film ulazi u analizu najintimnijih psiho-detalja
sociologije porodice; i pored toga što
se bavi licemerjem predratnog režima priča je i-te- kako aktuelna i za
posleratni period; i pored toga što se dešava na selu, i-te-kako preispituje
lažni moral pseudograđanstva tadašnje Jugoslavije; pored toga što jedva da se
mogu nazreti simboli vremena i prostora, majstorijama dramske konotativnosti
ovaj film je savršeno produkcino dizajniran. (Posle 1948. radilo se na
izbegavanju nacionalnih konotacija, što kroz scenografiju, što kroz dijaloge).<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">U stvari, u Jugoslaviju je došao veći majstor nego što je to ovdašnja
javnost pretpostavljala. Iako je bio veoma cenjen, Vorkapićevo svetsko
priznanje stiže tek deset godina kasnije, sa razvitkom moderne filmske teorije
i detaljnim analizaranjem učinka filmskih veterana u pionirskom periodu. Da su
neke od tih knjiga ovde tada već bile pročitane Vorkapić ne bi bio potcenjen.
Jer, u tim knjigama je pisalo da je ono što je esencija holivudske lucidnosti i
organizovane slojevitosti, kao i ono što danas zovemo savremeni filmski jezik,
za Holivud, i za filmsku teoriju uopšte, uspostavio upravo sam Vorkapić!
Slikovito govoreći, Rišelje sedme umetnosti, glavom i bradom, dolazi na
vrata poluproprovincijalne sredine,
toliko zaostale da je u nju filmski zvuk uveden tek deset godina ranije, a ta
sredina misli da je dobila stidljivog, staromodnog istraživača optičkih varki.
Otud, i pored neizbežnog komercijalnog uspeha (koji tada, u zemlji bez tržišne
privrede, nikome nije značio nešto
specijalno), <i>Hanka</i> je naletelela na poprilično «razočaranje»
kritičara, novinara i analitičara. Baš </span><span lang="SL">»</span><span lang="SR">čudno» da je neko u sred
socrealističke, iluzionističke predstave
sveta razočarao sve intelektuelne poslovođe filmom o tome kako su čulnost i
materijalizam jedno te isto, filmom o tome kako obe ove pojave nagrizaju
društvo na isti način jer obe predstavljaju iluzije. Bilo da su u pitanju
ideološka ili teritojalna neprijateljstva, Vorkapić nije govorio o rascepu spolja - on je govorio
da svaka zajednica, čak i savršena drevna romska zajednica, nosi u sebi
ontoligiju rascepa, u kojoj se interes meša u duhovnost kao što se civilizacija
meša u kulturu. Ta se intervencija, međutim, ne dešava spolja - ona se dešava
unutar iste zajednice, sužavajući se do nivoa muško-ženskog para, potom do
podele unutar jedne ličnosti. <span style="color: red;"> </span><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR"> Otkud toliki značaj
čoveka koji je danas poprilično zaboravljen u
Srbiji, a, moguće je, i u svetskoj kinematografiji? Što se Srbije tiče,
nije ni čudo da se istinske vrednosti teraju u zaborav što prećutnijim
programom negativnog utiska koji zatim prodire duboko <i>unutra,</i> u mikro-svet svih društvenih odnosa. Što se Amerike tiče,
razlozi su složeniji. Da bismo ovo utvrdili treba da dozovemo u pomoć slavu
čoveka koji je Vorkapiću bio trostruki
zemljak, sličnog toka karijere koja je doživljavala sličan uspon, uspon koji je
njegovoj okolini, od perioda do perioda,
različito prijao - Nikolu Teslu. Ali,
Tesla nikad nije bio zaboravljen u Srbiji. Objašnjenje je jednostavno:
Tesla <i>nije intervenisao</i> u odnosu na
srpsko društvo. Na teritoriji današnje Srbije pojavio se samo jednom, kao
simbol, kao ikona i slika, i misteriozno nestao. Stvari drugačije stoje sa
Vorkapićem, genijem koji je, osim što
je, kao i Tesla Srbin, takođe imao i isti istraživački motiv - svetlost (u
njegovom prevodu - pokret), jer Vorkapić
je nosio veću istorijsku konkuretnost inferiornoj okolini koja ga je bila
domaćinski pozvala. U pitanju je umetnik, na nesreću tadašnje Srbije i
Jugoslavije, dramski umetnik, čija intelektualnost nije usamljeničke prirode
kao Teslina. Neko kome su psiho-socijalni odnosi direktna inspiracija i ko dok
posmatra druge u tom odnosu dedukuje izvore svoje kreativnosti. Slavko Vorkapić
bio je suviše opasan istraživač-psihoanalitičar, i to onaj kog ne zaniima mehanika
asocijativnog opažaja, već ceo misaoni kontekst percepcije, u psihologiji
poznat pod pojmom <i>geštalt</i>. Kontekstiranje, to jest odnos prema celini
bitniji je od odnosa prema detalju – upravo takav geštaltistički pogled na svet
učinio je Vorkapića protivnikom režima, nimalo krivim ali mnogo dužnim za
intelektualnu štetu koju je napravio vladajućoj filmskoj ideologiji. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">Što se Amerike tiče moramo da pribignemo suprotnoj analizi.Vorkapić je,
naime, bilo toliko superioran,
intelekutalan i dominantan u svetu filmske teorije da je u svojoj ideji
bio potpuno sam. On, kao i mnogi veliki Srbi pre i posle njega, nije stvorio
prave naslednike, ili preciznije, nije stvorio serijsku produkciju, koja će
njegovu originalnost da pretvori u kontinuitet. Vorkapić je, dakle, bar u
jednom trenutku, bio najbitinija filmska ličnost na svetu. Ova vladarska
usamljenost je od njegovih teorija napravila izdvojeni vrh koji samozadovljano
gleda na različita strujanja, sisteme i teorije, sa platforme koja sve to
objedinjuje širinom većom od one koju bilo koja kulturna zajednica može da
ozvaniči. On je prema svakom teorijskom
fimskom izrazu svog vremena pokazao vrhunsku kritičnost, najviše preko
činjenice da je njegov predavački
recept bio istraživanje grešaka
najslavnijih filmskih autora. Ova jeretičnost prema dotadašnjoj filmskoj
tradiciji bila je zbunjujuće samoljubiva, tako da ne samo da nije nalazila
saveznike u filmskoj teoriji, nego nije uspela da nađe ni svoje prave
protivnike. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-91A-S5iWKLM/VOnqKH3kJyI/AAAAAAAABjc/K-IQpVn9rSA/s1600/023.%2BStr.%2B28%2C%2B26.%2Bmart%2B14-page-001a.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://2.bp.blogspot.com/-91A-S5iWKLM/VOnqKH3kJyI/AAAAAAAABjc/K-IQpVn9rSA/s1600/023.%2BStr.%2B28%2C%2B26.%2Bmart%2B14-page-001a.jpg" height="326" width="400" /></a></div>
<span lang="SR"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">Šta su postulati Vorkapićeve teorije? To je vizelna struktura zasnovana na
principima kretanja. Film je umetnost pokreta, kao što je književnost umetnost
reči, a muzika umetnost tonova. I kao što se muzika sluša, a knjiga čita, film
se gleda. Tako dolazimo do Vorkapićeve teorije opažanja, koja je po njegovom
mišljenju direktno povezano sa fenomenom pokreta, jer su obe stvari indukovane
okolnim prostorom. One negiraju mehaniku, fenomen refleksa, tumečaći naše obuhvatanje detalja i celine kao suštinu
našeg pogleda.To nije asocijativni, izdvojeni, već simbolični, celoviti pogled.
To je ona tačka u kojoj psihologija razlikuje vizelno od optičkog, «gledanje u»
i «gledanje na» predmet. Govorimo o teoriji opažanja po kojoj je Vorkapić, kao
ekskluzivista tj. pripadnik one struje filmskih teoretičara koja filmski prizor
smatra nezavisnim od drugih umetnosti, na izvestan način negirao dramsku
prirodu filma, njegovu narativnost i linearnu klauzalnost. Jer, gledaočevo oko
kao i oko glumca zajedno predstavljaju i pokret i pogled kao istovetan fenomen.
Svako ko se razume u montažno oblikovanje prostora, zna da se ono definiše
putem glumčevog pogleda, mnogo preciznije nego mizanscenom ili
scenografijom. Čemu onda uopšte glumac u
smislu stručnjaka za karakterologiju –
ono što je potrebno je novi filmski
jezik koji će simbole (kino-)oka u kretanju, da premesti u širi
prostorni plan i time učini filmski izraz velikim okom suočenim sa naša dva,
ostvarujući ono što se u sociologiji zove komunikacija, a u psihologiji motiv.
Vorkapić je filmski prostor i vreme shvatao koreografski, kao graciozni baletan, a ne kao fokusirani dramski izvođač.
Sem dodatne narcisoidnosti koju ova intelekualna telesnost nosi, ono što
zbunjuje je i pitanje šta je uopšte takav mislilac radio u Holivudu? Zar nije
Holivud sinonim za nešto potpuno suprotno od navedene teorije, sinonim za
klauzalitiet, tradicionalizam, karakterologiju, i klasično pripovedanje?!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">Vorkapić se trudio da u teoriji ide korak dalje od onog što je sam predstavljao. U stvari, kao što postoji
indukovano kretanje, pojam koji govori o relativnosti kretanja u odnosu na
okolni prostor, tako postoji i indukovana misao. Misao koja sama znači jedno, a
tek u odnosu sa okolnim sistemom misli znači nešto drugo, možda i
suprotno.Vorkapić je postavljao sebe u odnos sa vladajućim sistemima vrednosti.
Svestan osnovnih pravila umetničke organizacije ritma, najviše onog o akcentu i intervalu, on je
akcentovao svoje ideje tako što je ih kontekstirao u odnosu na neutralniju,
vladajuću misao. Kad je bio crtač, on se bavio animacijom, kad je bio animator,
zapravo se bavio efektima, kad je počinjao u Holivudu, bio je Napoleon, kada je
pisao scenarija, bio je strukturalista,
kada je bio snimatelj, bio je mađioničar, kada je nazvan holivudskim
industrijalcem bio je ruski umetnik, kada je nazvan bihejvioristom bio je
geštaltovac, kada je viđen kao ljubitalj Eizenštajna on je voleo Dovženka, kada
je viđen kao ruski avangardista, zapravo je bio nemački ekspresionista, kada je
bio nemački ekspresionista bio je jugoslovenski partijski reditelj, kad je bio
esperimentator, zapravo je bio pripovedač, kada se očekivalo da bude liberalan,
on je bio konzervativan. Obožavao je da predaje mladim ljudima, a pritom je
negirao novotalasni angažman francuskih autora kao i Vorholove (Andy Warhol)
konceptualne filmske eksperimente. Zbog toga su ga novotalsovci elegantno
ignorisali, a Vorhol je direkno zavideo njegovom malicioznom umetničkom
imperijalizmu:»Vorkapić govori o sopstvenom načinu pravljenja filmova, to je
kao da vam neko govori kako da slikate.».<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">Vorkapić je, iako karakterno konvencionalan, u svojoj teoriji bio
«uvrnutiji» od ideje šezdesetih, ideje koja je identifikovala pokret sa
akcijom, a ne pokret sa pogledom. Otud je on bio postmodernista u
modernističkom svetu. Za njega je svaka ideja, kao i svaka tačka, deo mnogo
veće celine. Tek sistematizacija te celine oblikuje umetnost kao i umetničku
teoriju. Ne delo, nego pogled na delo daje umetnosti trag u vremenu, pružajući
joj tako moć kretanja kroz istorijsko vreme.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">Po Vorkapiću nazvan je jedan montažni postupak koji je vrlo teško
definisati. Od početne odrednice koja govori o komplikovanoj montažnoj
sekvenci, pa do tumačenja da je <i>vorkapich </i>svaka montažna sekvenca, taj
izraz je evoluirao u bilo kakav neobičan i složen pokret kamere. Kao i za vreme
njegovog života sama reč <i>vorkapich</i>
je unutar holivudskog studija postala nešto neuhvatljivo i nešto promenljivo,
sinonim za nešto što je u svakom novom trenutku simbol nejefikasnijeg rešenja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 171.0pt; text-indent: .5in;">
<span lang="SR"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://ytimg.googleusercontent.com/vi/uUXXBIB3Ga8/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="http://www.youtube.com/embed/uUXXBIB3Ga8?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span lang="SR"><br /></span>
<span lang="SR">Ako prihvatimo da je <i>vorkapich</i> promenljiva
kategorija, šta je u <i>Hanki</i> suština Vorkapića? Da bismo to dedukovali ući
ćemo u sitne nijanse narativne organizacije ovog filma rađenog po scenariiju
Isaka Samokovlije na kojem je kao saradnik radio i Meša Selimović.<span style="color: red;"> </span>Hanki se dopada Sejdo. Sejdo je iz siromašne porodice
i radi kao drvoseča. Najbogatiji komšija pokušava da silom prisvoji Hanku za
svog sina. Sejdo krade konja, spasava Hanku i venčava se sa njom. Komšija
prijavljuje krađu konja lokalnim vlastima.Vlasti mu oduzimaju pravo na seču
drveća. Sejdo besan pali komšijinu kuću i odlazi u zatvor. Hanka mora da se
izdržava pevanjem u kafani. Sejdo se vraća iz zatvora besan </span><span lang="SL">zbog</span><span lang="SR"> Hankinog posla. On počinje da radi kao najamni radnik lokalne bogatašice
koja ga zavodi. Njen partner mrzi Sejda i sumnja na bogotašicu da će mu ukrasti
deo imanja. Bogatašica ubija svog partnera, a zatim uspeva da izgladi problem
kod lokalnih vlasti. Sejdo napušta Hanku. Hanka ulazi u vezu sa komšijinim
sinom. Bogatašica nalazi novog ljubavnika i daje Sejdu otkaz preteći mu da će ga
optužiti za ubistvo njenog partnera pošto je dobra sa policijom. Sejdo se vraća
kod Hanke. Ona ga prima, ali ni on ni ona nisu više isti ljudi. Puni mržnje i
zavisti jedan prema drugom oni se svađaju i Sejdo ubija Hanku pred celim selom, kao što joj je jednom romantičarski najavio u
najmlađim danima njihove ljubavi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR">Ova priča iako na prvi pogled vrlo konvencionalna, pruža priličnu
dramsko-istorijsku konfuziju ako se fokusiramo na njeno strukturalno
poreklo.Reč je, zapravo, o bajci koja koristi idealističke principe sudbinskog
nesporazuma da bi ih izvrnula naopačke. Jer u ovoj priči bajka se sudara sa šekspirsovskim
socijalnim klauzulama muđuljudskih odnosa, što je čini oporom upravo tamo gde
treba da bude lepršava. Osujećena ljubav, naime, ovde nije stvar sudbine već
korupcije. Ta subverzivna nota je tako diskretno provučena da je skoro
neprimetna. Sa jedne strane imamo mitsku sliku o monumentalnoj ljubavi koja je
jača od smrti (ako već nije jača od života), a kad bolje razmislimo otkrivamo
jednu vojno- policijsku mrežu koja kontroliše stvari inidirektnim
totalitarizmom. Upravo
kroz to <i>Hanka </i>govori da je trenutak ulaska u svet privilegovanih zapravo
izrežirani<i> utisak</i> privilegije. Upravo
za istim stolom, u istom domu, u istoj policijskoj stanici, u istoj vojsci, na
istoj prozivci, u istoj uniformi, u istom klubu, za istim šankom krije se
totalitarni prizor, krije se socijalna nepravda. Vorkapić otvara ovu paranoidnu
kutiju, uprkos tome što direktno ne ukazuje ni na jedan od znakova tadašnjeg
režima. Naprotiv, u pitanju je film koji potpuno ispunjava kriterijume
političke korektnosti, napadajući neprijateljske, monarhističko-nacionalne
ideologije. Ali ono što govori jeste da je u prostoru lažnog kluba svako
izmanipulisan, svako žrtva nečije privilegije, svako štit nečije zavere. On govori
da je celo društvo žrtva, uključujući i sam vrh: u seoskom udruženju, svako je
seljak ma koliko titula imao! Vorkapić, iako pozvan, svojim ponašanjem
nepoželjnog gosta na diplomatskoj večeri postavlja sebe iznad svih nivoa
jugoslovenskog društva uključujući tu i istoriju bivših političkih ideala. Jer
svi korumpirani policajci ovog filma su Srbi. On time obelodanjuje ne samo
licemerje vladajućeg režima nego i najparanoidniju tezu od svih, tezu da
Jugoslovenska zavera <i>nije</i> plod
dolaska komunista na vlast. Ulazeći u antropologiju balkanskih pravila, on
optužuje i monarhiste i komuniste zajedno. Optužujući sve državne zajednice
kojima je pripadao, Vorkapić sebe postavlja na pijedestal pravog kulturološkog
vrha. To ga ne čini najskromnijim čovekom, ali dokazuje da imamo posla sa
savršenim (nekorumpiranim) filmadžijom. Makijavelesta eksluzivnog bioskopskog
cilja, utopista buduće idealne filmske zajednice, potvrđuje se kao opasan
protivnik svakom šurovanju u kojem ne preovladava istinski kinematografski
interes. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-n2jE-rIriU8/VOgmpWnfqSI/AAAAAAAABiU/MF6IHN68yfI/s1600/Mister%2BVorky%2Bplakat.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://3.bp.blogspot.com/-n2jE-rIriU8/VOgmpWnfqSI/AAAAAAAABiU/MF6IHN68yfI/s1600/Mister%2BVorky%2Bplakat.jpg" height="277" width="400" /></a></div>
<span lang="SR"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR"> Zato i Vorkapić pripada državi
kinematografije (pokreta), koja postoji samo van teritorijalno-političkih
granica. Ako u logičkom opažanju pođemo od ovakvih premisa, lako ćemo
zaključiti da se kinematografija nalazi i ovde, samo se ne vidi od
manipulativne umetničke mimikrije, ne vidi se od onih koji lokalizuju stvaralaštvo
tvrdeći da se tako suprotstavljaju istinskoj stvaralačkoj represiji. Oni
zapravo ne mogu da unište film, oni samo mogu da osujete naš pogled tako što će
nam ponuditi višak lažnih informacija. Slavko Vorkapić, najveći teoretičar
pogleda, u <i>Hanki</i> je razotkrio i dobrog i lošeg policajca našeg društva.
Napadajući jednog u prisustvu drugog, on je razotkrio da su prava ideološka
neprijateljstva na Balkanu izmišljena. Dok nas režirani sukob drži u uverenju
da pripadamo strani koju smo izabrali, mi sve vreme gledamo policijsku
predstavu (ili predstavu policije) koja od naše pažnje i zavedenosti čini
savršene svedoke njihovog lažnog proroštva. Proroštva koje najavljuje mesiju u
njihovim redovima, ma kako taj red bio imenovan, pre ili posle rata, svejedno.
Slavko Vorkapić ne pripada ni Srbiji, ni Jugoslaviji, čak ni Americi, niti
Austrougarskoj. On robuje filmu, a upravo to ga čini <i>slobodnim</i> umetnikom, upravo to i njemu i nama daje pasoš za
prelazak preko svih kulturoloških granica. Kada se to desi, kada budemo prekoračili
nametnutu granicu, kad god da se pojavi,
slavni film će se pojaviti <i>ovde</i>
- ispred naših očiju.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-02PsarJGifY/VOgqHc_-PTI/AAAAAAAABjI/JdK4EDdd61s/s1600/185520_454702714561856_1574224558_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://1.bp.blogspot.com/-02PsarJGifY/VOgqHc_-PTI/AAAAAAAABjI/JdK4EDdd61s/s1600/185520_454702714561856_1574224558_n.jpg" height="300" width="400" /></a></div>
<br />
<span style="color: red;">Kulturni dodatak Politike </span>23. 08 2008</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2463590411876359780.post-16195273943280503212015-01-15T05:30:00.000-08:002019-03-18T08:41:15.859-07:00Crni talas, revisited<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;"> </span></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/GZ5ktrOm0MM?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<i style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 18pt; line-height: 115%;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 115%;">Crni
talas</span></i><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> označava period jugoslovenske kinematografije od
1958 do 1973 koji se smatra prekretnicom
u filmskom izražavanju na ovim prostorima. Grupisani u okviru Kino-kluba
Beograd (danas Akademski filmski centar), sačinjavali su ga reditelji (Živojin Pavlović, Kokan Rakonjac,
Marko Babac, Dušan Makavejev, Želimir Žilnik) scenaristi (Branko Vučićević,
Ljubiša Kozomara, Godan Mihić) direktori fotografije (Miodrag Jakšić - Fandjo,
Aleksandar Petković) i montažeri (Marko Babac, Mihajlo P. Ilić) koji su kroz originalnu vizuru osvetljavali probleme
domaće kulturne i političke stvarnosti. Neki od njih su bili u nemilosti
tadašnje vlasti pa su važili i za političke disidente. Dušan Makavejev je zbog
filma <i>WR Misterije organizma </i>(1971) nastavak
svoje uspešne karijere proveo u inostranstvu, Živojin Pavlović je posle
zabranjene <i>Zasede</i> (1969) nekoliko
svojih filmova morao da snima u Sloveniji.</span><br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Tokom šezdesetih <i>crni
talas</i> nije bio toliko bitan umetnički pokret kakav izgleda danas. Za
razliku od ostalih evropskih filmskih talasa tog vremena(francuskog, nemačkog i
engleskog), ovi su filmovi uglavnom imali ograničenu ili nikakvu distribuciju.
Sitacija se dodatno pogoršava posle Studenstkih demonstracija 1968, kada je
predsedništvo SKJ kritikovalo ove autore zato što <i>degradiraju revoluciju i njene tekovine</i>. Uskoro će se pritisak na
autore crnog talasa povećati, a 1973 će filmovi crnog talasa zvanično biti proglašen
nepoželjnim. <a href="http://www.markokostic.com/2012/04/partizanski-film-revisited.html" target="_blank"><span style="color: red;">Tada nastaje period tzv Crvenog talasa, </span></a>predvođen veteranima: Veljkom Bulajićem, Stoletom Jankovićem,
Hajrudinom Krvavcem, Stipe Delićem i Žikom Mitrovićem. Čini se da je upravo ova
politička smena autora učinila suprotno od svoje namene, pa je zapravo svojim
pritiskom proširila kultni status celoj generaciji crnog talasa.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Kasnije, sa naknadnom aktuelizacijom autorskih pozicija
ovih reditelja, neki od mlađih ali i starijih reditelja pridruživali su se
stilskim okvirima crnog talasa. U širem smislu crnom talasu pripadaju i:
Aleksandar Saša Petrović (Biće skoro propast sveta), Jovan Jovanović (Mlad i
zdrav kao ruža), Mika Antić (Sveti pesak), Lazar Stojanović (Plastični Isus).
Iako je pokret bio situiran u Beogradu, neki autori su se sa talasom povezali preko
drugih jugoslovenskih repuplika: Bata Čengić (Uloga moje porodice u svetskoj
revoluciji) i Karpo Godina (Zdravi ljudi za razonodu).<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Koje su estetske odlike crnog talasa? Sem što je
većina probojnih filmova ovih autora snimljena u crno-beloj tehnici, glavna
odlika ovih filmova nalazi se u onome što je odlika svake nove generacije - u
drugačijem pogledu na stvarnost, pa samim tim i u oštrini pogleda prema
sopstvenim prethodnicima. Stilski gledano, ovi autori su se poigravali sa
psihodeličnom ikonografijom evropskog filma šezdesetih koju su kontrasno
projektovali prema neotkrivenim egzotičnim slikama balkanskog prostora. </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-OI6rlig4YLA/VLgIb6_PdVI/AAAAAAAABhM/FTuMjAW49BE/s1600/06.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="277" src="https://4.bp.blogspot.com/-OI6rlig4YLA/VLgIb6_PdVI/AAAAAAAABhM/FTuMjAW49BE/s1600/06.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Ali
bitnije od stilskih odlika je to što je ova generacija, zahvaljujući svojim
različitostima, uticala na protivljenje okoline, protivljenje koje im se
kasnije višestruko isplatilo. Već smo rekli da je kult crnog talasa formirala,
ne publika, već sama kinematografska i politička sredina svojim napadima,
cenzurama i kritikama. Zapravo, razlozi zbog koji su ovi autori bili
zabranjivani, iz današnje perspektive, ne mogu se nazvati političkim razlozima.
Oni se pre mogu nazvati društvenim okolnostima, prvo zbog analize samog jugoslovenskog društva sadržajem njihovih filmova, a drugo, zbog privatnih
salonskih pomeranja kojima su, kao generacija na talasu modernih promena,
nepovoljno uticali na svoj sujetni kolegijalni auditorijum. Pogotovo je
zanimljivo da niko od ovih autora po ubeđenju nije bio protivnik socijalističkog
režima.</span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> <span lang="SR">Razmišljanje
na ovu temu nas takođe navodi na zaključak da osnovni cenzorski kompleks naše
umetnosti nikad nije bio političkog karaktera. Ostaje nam da zaključimo da su
njihovi film</span></span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">ovi
zabranjivani zato što su negovali</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> drugačiji odnos pr</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">ema stvarnosti, a ne zato što su</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">stvarnost kritikovali</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-XsAsUlbB2fg/VLe9OneI9bI/AAAAAAAABgo/Q1Uqg7S7v4w/s1600/4671465.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="228" src="https://1.bp.blogspot.com/-XsAsUlbB2fg/VLe9OneI9bI/AAAAAAAABgo/Q1Uqg7S7v4w/s1600/4671465.jpeg" width="320" /></a></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Upravo to ih čini značajnima, njihova društvena pozicija
u kinematografiji, zbog koje je ispalo da su oni društvena grupa koja se bori
protiv sistema, a zapravo je sve vreme bilo obrnuto, oni su bili predstavnici
sistema na koje su se ustremili visoki pripadnici jugoslovenskih društvenih
grupa. </span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Ovi reditelji su značajni po tome što su se u
probleme tadašnje države, a i državne bezbednosti, razumeli bolje od zvaničnih predstavnika države.</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> </span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Takođe, ne može se više govoriti o tome da su
tadašnji filmski direktori i cenzori pravili probleme ovim autorima. Pre će
biti da je i to bilo obrnuto. Sa svojim razornim ideološkim pokrićem i kinematografskim
znanjem, oni su pravili probleme pojedincima u kulturnoj i političkoj vlasti. Na
neki način, pripadnici bivšeg vojnopartijskog sistema bili su žrtve ovih novih
“kadrova” u kulturnim upravama, koje uporno nisu hteli da ih priznaju, držeći
se svojih društvenih pozicija koje su osvojili metodama partizanskog juriša. <i>Crni talas</i> predstavlja novu vlast
autora unutar starih komeserskih društvenih prostora. I upravo to je tada predstavljala
naša kinematografija, u tranziciji države južnih Slovena od narodne ka
socijalističkoj republici, od vlasti shvaćene kao samovolje teritorijalnih
autoriteta, ka socijalističkom uređenju kao sistemu koji simbolizuje
građansku slobodu pojedinca. </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Uz
Dušana Makavejeva (<i>Čovek nije tica</i>, <i>Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT,</i>
<i>Nevinost bez zaštite</i>, <i>WR Misterije organizma</i>), Želimira Žilnika
(<i>Rani radovi,</i> <i>Lipanjska gibanja</i>, <i>Nezaposleni
ljudi</i>, <i>Crni film</i>) Kokana Rakonjca
(I<i>zdajnik</i>, <i>Klakson, Nemirni</i>, <i>Zazidan</i>)</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> i Živojina Pavlovića </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">(<i>Neprijatelj</i>, <i>Povratak</i>, <i>Kad budem mrtav i beo, Budjenje pacova</i>), montažer i reditelj Marko Babac</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"><a href="http://faf.rs/en/side-program/snoliki-film-side-program/dedicated-to-the-memory-of-marko-babac-1935-2014-4/" target="_blank"><span style="color: red;"> </span></a>čini</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">o
je</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> stožer pokreta <i>crni talas</i></span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">.</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Nj</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">egove priče su centralne
u dva omnibusa </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">koji su
predstavljali svojevrstan manifest ovog pokreta i generacije -</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> <i>Grad </i>i <i>Kapi, vode, ratnici</i></span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">. </span><i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Grad</span></i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> je ujedno i</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> jedini zvanično zabranjeni film u istoriji
Jugoslavije.</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Polazeći od ideje da urbani mentalitet ne znači ljubav
prema gradu, već naprotiv, liberalnu mogućnost da se sopstveni</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> grad mrzi, ovi autori
mrze</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> Beograd</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> i upravo iz tog
osećanja podižu</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> ga na
pijedestal prave metropole.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-URyJO8cXJ6o/VLUi2FMer9I/AAAAAAAABe4/k_QOhRV_hFA/s1600/unnamed.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="247" src="https://2.bp.blogspot.com/-URyJO8cXJ6o/VLUi2FMer9I/AAAAAAAABe4/k_QOhRV_hFA/s1600/unnamed.png" width="400" /></a></div>
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span>
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Dok su propagandni
jugoslovenski reditelji partizanskog žanra, na čelu sa Veljkom Bulajićem
kritikovali reditelje crnog talasa, paranoiodni filmovi Rakonjca i Makavejeva
su preciznom analizom građanskih odnosa upravo raskrinkavali ulogu „državnih“
autora u kulturi države.</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Njihova
kritika gradskih staleža u filmovima <i>Grad</i>,
<i>Čovek nije tica</i>, <i>Klakson</i>, <i>Pre istine</i>, govori</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> da je polarizacija na
propagandni i disidentski film u Srbiji nameštena da bi privilegovani centar
lako mogao sebi da licencira svaku umetničku kreaciju - kritikujući izmišljene
političke neprijatelje i time lobirajući autorsko pravo na svaki kritički izraz
u ovdašnjoj kulturi. Takvom eskivažom, domaći centar izbegao je da bude predmet
kritike.</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Propagandni film u Srbiji zapravo nikad nije postojao,
takav film je služio da sakrije prave interese, a ne da ih reklamira. A pravi
interes bio je očuvanje građanskog centra, a ne socijalistička budućnost. Sa
druge strane disidenstvo takođe nije bilo pravo jer se bavilo nameštenom
pobunom protiv izmišljenog sistema, da bi, kada se ovde dva fronta sukobe,
centar ostao bezbedan, zadržavajući istu poziciju i privilegije.</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Baveći se onim što se dešavalo iza ponuđenih zavesa domaće
pro</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">pagande</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">crni talas je osvetljavao</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> pozadinu privilegovanih
klasa u Srbiji, sa tezom da srpska ideologija ne postoji. </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">Postoje
samo društvene grupe i maske onih koji nas drže u iluziji da se bave nečim
ozbiljnim</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;"> za državu</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 14pt; line-height: 115%;">, time sakrivajući provincijalnost svog karaktera i lokalnu limitiranost svog profesionalnog učinka.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-ej9nUArI4Mk/VLe9ZEcdAhI/AAAAAAAABgw/dgcrNQIT5kE/s1600/y233771522759993.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://4.bp.blogspot.com/-ej9nUArI4Mk/VLe9ZEcdAhI/AAAAAAAABgw/dgcrNQIT5kE/s1600/y233771522759993.jpg" width="400" /></a></div>
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Rakonjca su, na primer, iza poetskog misticizma i stilske
formalnosti najviše zanimale klasne razlike socijalističkog društva. A one su</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> po njemu </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">nevidljive,</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> jer ne počivaju na ni na kvalitativnim niti
ekonomskim razlikama. Zato je kod Rakonjca moguće da se neko ko ima više
stanova u vlasništvu druži sa nekim ko živi sa roditeljima (Nemirni). Moguće je
da disidenti budu bogatiji od ministara (Pre istine), moguće je da
intelektualca preslišava radnik (Klakson), a kriminalac policajca (Zazidan). To
se ne dešava stoga što postoji klasni sukob, već upravo zato što on nedostaje. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-DEVsgEZNZKo/VLgGVVQux0I/AAAAAAAABhA/LSWhwzjXL5o/s1600/hqdefault.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://1.bp.blogspot.com/-DEVsgEZNZKo/VLgGVVQux0I/AAAAAAAABhA/LSWhwzjXL5o/s1600/hqdefault.jpg" width="400" /></a></div>
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><a href="http://www.markokostic.com/2014/04/tri-knjige-o-filmu.html" target="_blank"><span style="color: red;">Što se Živojina Pavlovića tiče</span></a>, provokativnost njegovog dela nikada se nije nalazila u analizi
ideologije, kao ni politike, istorije, vojske, policije. Ono zbog čega je
Pavlović uvek bio opasan i subverzivan, leži u činjenici da njega ništa od navedenog suštinski nije interesovalo. On je
rasterećeno rušio tabue balkansko-slovensko-socijalističkog (a i prozapadnog)
simbolizma, sve vreme slojevito skrivajući svoju pravu prirodu, avangardnog
evropskog umetnika, nadrealističko-dadaističkog usmerenja (poput Klera i
Bunjuela, npr.). On se sistema i društva nije plašio, ali ne iz ovde pogrešno
tumačnog osećanja tzv. disidentskog viteštva, već iz čiste nezainteresovanosti
za za sve što je ozbiljno, službeno, sistemki, organizovano i aparatizovano. Pavlović
je bio pravi urbani zapadnjak, pesnik metropole i asfaltne džungle. To deluje
kao apsurd ako se ima u vidu ruralnost njegove ikonografije i količina
neasfaltiranih, blatnjavih površina. Ali, svaki bolji pogled, razotkriće da se
Pavlović selom nikada nije bavio, on se bavio onim segmentom urbane sredine koji
će tek mnogo kasnije i kod nas i u svetu postati dominantan urbanistički simbol
gradske kulture i života u metropoli - suburbije<b>.</b> Pavlovićeve zabiti nikad nisu pasivne,
to su aktivne sredine u kojima se akteri, stilizovanim mizanscenom, pokreću kao da su deo neke baletske predstave.
U njegovim filmovima preovlađuje nešto vrlo netipično za balkansku umetnost - nešto što možemo nazvati - pobedničkim mentalitetom.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-0QcxWePaanc/VLUi1RVZnEI/AAAAAAAABe0/0FsuBaJOO3c/s1600/unnamed%2B(17).jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="232" src="https://4.bp.blogspot.com/-0QcxWePaanc/VLUi1RVZnEI/AAAAAAAABe0/0FsuBaJOO3c/s1600/unnamed%2B(17).jpg" width="400" /></a></div>
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Za razliku od
njega, Makavejev je daleko ozbiljniji autor nego što je delovao svojim
publicistima. Dok se Pavlović pretvarao da je ozbiljan, Makavejev se pretvarao
da je neozbiljan. Iz tog razloga njegova lična i intelektualna harizma sakrila je potresnu ozbiljnost njegovih filmova, koji su ništa manje nego
manifesto civilnih sloboda, degradiranih unutar feudalnog balkanskog društva.
Poput njegovog psihoanalitičnog uzora, Vilhejma Rajha, Makavejev je angažovani
borac za ljudska prava ugrožena principom fizičke sile i zakonom jačeg. Njegov
pacifistički angažman paralelno je bio sakrivan njegovom duhovitom prirodom i erudicijom,
pa ga zato mnogi ljubitelji i danas posmatraju kao reditelja crnih komedija,
što on nikada nije bio. U njegovim filmovima, za razliku od njegovog vedrog lica,
nema ničeg smešnog. Svi autori novog talasa su u stvari zagonetni po odnosu
forme i sadržine u svojim filmovima. Dok Rakonjac deluje kao politički
angažovan, zapravo je socijalno analititičan. Dok Makavejev deluje kao
urnebesan, zapravo je romantičarski tragičan, dok Pavlović deluje kao
istorijski pouzdan, zapravo je luckasto nadrealan, i dok Žilnik deluje kao
naivan, zapravo je dokumentarno verodostojan.<o:p></o:p></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Razotkrivajući lažne demonstrac</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">ije srpskog društva reditelji crnog talasa</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> ispostavlja</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">ju se</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> kao jedini pravi šezdesetosmaš</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">i našeg filma.</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Danas,
oni su</span><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"> primer onog što je revolucija trebala da bude. Borba za više stanje
svesti, a ne ideološki trezor bivših i<a href="http://www.markokostic.com/2012/06/visoka-margina.html" target="_blank"><span style="color: red;"> sadašnjih članova socijalističke omladine.</span></a></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-_Gbms5fiFeM/VLUq-jSlybI/AAAAAAAABfc/XwlP_puW5hM/s1600/unnamed%2B(15).jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="263" src="https://2.bp.blogspot.com/-_Gbms5fiFeM/VLUq-jSlybI/AAAAAAAABfc/XwlP_puW5hM/s1600/unnamed%2B(15).jpg" width="400" /></a></div>
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif; font-size: large;">New Moment</span> <span style="font-size: large;">15. 01. 2015</span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-MOVGepKBLqY/VhXC1NE5tiI/AAAAAAAACDo/Q3ItFP9ZmcU/s1600/10945929_10152595226201937_729371386_n%2B%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="266" src="https://2.bp.blogspot.com/-MOVGepKBLqY/VhXC1NE5tiI/AAAAAAAACDo/Q3ItFP9ZmcU/s400/10945929_10152595226201937_729371386_n%2B%25281%2529.jpg" width="400" /></a></div>
<br /></div>
</div>
Marko Kostichttp://www.blogger.com/profile/09547638541512499505noreply@blogger.com2